Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

31.01.2011.

Ala je lep ovaj svet

Čovjek se zaista upita da li je bilo mnogo više ličnog mira i rahatluka dok nije bilo nikakvih ni telefona, ni radija, pogotovu TV i interneta. Zamislimo život jedne familije u sarajevskoj mahali, tamo negdje sredinom devetnaestog vijeka. Čovjek imao dućan u čaršiji, prodavao štofove, ili bio sarač pa pravio predmete od kože, ili još bolje ako je bio zlatar. U mahali imao kuću sa baščom, pogledom na Trebević. Nije išao ni na kakav godišnji odmor. Zima bila čista, nebo zvjezdano, sokak zaleđen, djeca ne morala ići ni na Bjelašnicu ni na Jahorinu, lijepo se plazala ispred kuće. Blizu pekara, vrući somuni u svaka doba. Javna česma odmah iza ćoška, vode napretek, i to besplatne. Tu je i džamija, lijepa mala, šarena, vesela. Sastanu se ljudi iz komšiluka, popriča se. Muhabeti se tako o sitnim stvarima,  poigra se prstena, zapjeva se uz saz, ispeče se halva ćetenija. Naveče na sjelo, odmah tu, kuća dvije. Nisu ni sin ni ćerka daleko, eto ih u susjednoj mahali. Vijesti iz svijeta dođu sa mjesečnim zakašnjenjem i to samo one koje direktno tangiraju život u gradu.

Ujutro uz kahvu lagani razgovor sa hanumom (bas hanumom, a ne zenom rasturenom izmedju posla i familije). Nema vijesti o poplavama u Australiji, o poginulima na aerodromu u Moskvi, o siromaštvu i ubijanjima u Afganistanu, u Tunisu, u Egiptu. O tome da li je HDZ konačno odlučio da se formira Dom Naroda, i o tome je li u Banja Luci na stolu bila zastava Republike Srpske, a nije BiH. Ili ako si u Holandiji da slušaš i čitaš kako je homoseksualac iranskog porijekla postao holandski političar pa traži da se zabrani nošenje mahrama u javnim ustanovama. Ili da slušaš holandskog ministra inostranih dela kako se zgražava nad “barbarskim iranskim režimom” koji je objesio holandsku Iranku, jer je švercovala drogu.

Zar je zaista bolje danas, kada su svi rastureni po bijelom svijetu, a i kad žive u istoj kući ne pričaju međusobno, nego svako gleda svoj kanal, i svako bulji u svoj kompjuter. Zive se tuđi životi, prate se neuki i pokvareni političari, koji imaju rok trajanja i nestaju kao da ih nikada i nije ni bilo, a dok su aktuelni toliko nas zaokupljaju i truju nam život. Zar je zaista nemoguće postalo živjeti bez mobitela, naći adresu bez Tom-Toma, živjeti a ne vidjeti godinama more, poroditi se a ne posjetiti nikad doktora, liječiti se a ne davati krv i ne slikati se na “rengelima” za svaku sitnicu.

Znam da ćete mi odmah reći da je to moglo tako nekad, ali da sad više ne može, da se to više ne može porediti , to kako je nekad bilo i kako je sad. A ja nisam ni htio da kažem da treba ko nekad, inače ne bih pisao ovo na blogu, nego bih pričao negdje na sijelu, igrajući se prstena i čekajući da bude gotova ćeten halva. Samo bih da reknem, da se upitam, ne idemo li mi to unazad i naopako, a čini nam se kao da napredujemo. Uzalud upozorenja svakog dana, bacio se neko s krova, upuco se, zabio sebi nož u vrat…. Nije naša civilizacija prva, ne treba pocijenjivati Egipat i Persiju, ondašnju Kinu, Grčku i Rim, bijahu oni veliki i svašta su znali napraviti, ali propadoše, gluho bilo.

p.s. Naslov su pocetni stihovi pjesme Zmaj Jove Jovanovica (vidi komentar)

30.01.2011.

Nedjeljom u slici: Valja nama preko rijeke

Holandska mjesta su nastajala pored kanala ili rijeka, koje se po svome toku malo razlikuju od kanala.  Nemaju potpuno prav tok, obale su nadzidane kamenom, imaju visoke nasipe. Nivo vode u rijeci je cesto visi od nivoa zemljista pored rijeke..

Jedno od sela uz rijeku  Hollandse_IJssel  je Moordrecht. Jezgro sela je nastalo na nasipu duz rijeke. Tu su dobro ocuvane stare kuce, od kojih su mnoge nacionalni monumenti. Medjutim sada vecina tih kuca izgleda napusteno, mnoge su na prodaju Prestali su da rade i  restoran, koji je radio vise od stoljeca, te i mnoge prodavnice. Kineski restoran se medjutim ne predaje. Svako selo ovdje ima kienski restoran.

Iz centra sela preko rijeke vodi skela do sela na suprotnoj strani Ijsela, do sela Gouderak

Holladse Ijssel izmedju Moordrechta i Goude skela na rijeci Holandse Ijssel stara ulazna vrata u restoravu prestali sa radom jos u julu
29.01.2011.

Subotom o riječima: Vremena su kokuzna

 

Vrijeme je kokuzluka. Ogromna nezaposlenost, porast cijena hrane, siromašni se pobunili u arapskom svijetu. Većina ljudi su švorc, kokuz, praznog džepa, goli do kože, liht roze. Svako bi da što jeftinije prođe, da dobije džaba, gratis, besplatno, na veresiju. Kad kupujemo htjeli bismo da platimo bagatelno, ili uz popust, na sniženju, ili na kredit.

Švorc je riječ kojoj nisam mogao naći porijeklo, a koja se često koristi da kažemo kako nemamo novaca. Isto tako je teško odgonetnuti porijeklo riječi kokuz i kokuzluk ( biti bez para, besparica)

Gratis vodi porijeklo iz latinskog, a upotrebljava se u različitim romanskim i germanskim jezicima  u značenju: besplatno, nešto što se ne mora platiti.

U našem jeziku se umjesto gratis koristi riječ džabe, koja je turskog porijekla

džabe 1. besplatno, badava, 2. uzalud, utaman. Od turskoga caba.

džabaluk stanje kad je sve džabe, jeftinoća, ono što je besplatno. Izvedeno od džaba turskim sufiksom –luk (-lik). Dakle, od turskoga cabalik.

Uz nedostatak novca se obično spominje džep, i novčanik. Kad nemamo para kažemo da smo praznog džepa. Džep:  ušiven ili našiven dio na odjeći u koji se mogu stavljati razne sitne stvari. Od istoga je korijena je i izvedenica džepar 'lopov koji krade iz džepova'. Iz turskoga cep, a tamo je posuđenica iz arapskoga ğäyb.

Za   one koji su bogati kažemo da imaju dubok džep, odnosno debeo novčanik.

Prije džepa ( i papirnog novca), novac (metalni) se čuvao u kesi, pa i danas kažemo nekome  Hajde više, razriješi kesu”, odnosno da se odluči i nešto kupi.

“Praznog novčanika” se ne ide u čaršiju. Moj je otac za novčanik koristio riječ buđelar a nekad i šlajpek.  U Hrvatskoj se kaže novčarka. Novčanik se zove još i lisnica, a francuski izraz je portemone (Een `portemonnee` (francuski porter, nositi i monnaie, novac).

Bagatela je riječ francuskog porijekla i označava mali iznos, sitnicu, malenkost. Nešto je bagatelno kad je sasvim jeftino. Bagatelizirati znači podcijeniti, umanjiti (značaj nečega), odnosno uvrijedirti nekoga pokazujući podcjenjivanje i mali interes za nekoga.

Mnoge riječi za nemanje novaca dolaze kao negacija različitih slang, ili stranih naziva za novac. Novac: pare, lova, kinta, mani, genga, cvancik, forinta, geld....

Pa onda kad kažemo da nemamo para govorimo: Kajne geld, kajne lova, dekintiran sam, no mani, nemam ni cvancika, nemam ni forinte, nemam ni pare, ni dinara....

Fon Besparić je onaj koji se ponaša kao da je bogataš i plemić, a ustvari nema ni dinara, puka sirotinja.

Mnogi imaju para, ali ne troše i ne daju drugima. Oni teško pružaju šaku da dadnu novac, pa kažemo za njih da su stisnute ruke, stisnuti, tvrdice, škrtci, cicije. Oni često posuđuju pare uz veliku kamatu, pa kažemo da su lihvari, zelenaši. Za razliku od takvih drugi ljudi hoće pomoći siromašnima, to su ljudi podatne, ili široke ruke

Raspikuća, rastrošnik, je obratno od tvrdice, onaj koji ne pazi kako troši, rasprodaje imovinu i ostaje bez igdje ičega.

Veresija je vjerovatno riječ turskog porijekla, a označava prodaju na poček. Prije 2 svjetskog rata u prodavnicama, posebno u selima, gazde su imale knjigu u koju su upisivale šta su kome prodali tokom mjeseca, a račun bi mušterija plaćala kad dobije novac (penziju, platu, kad nešta proda). Tako se prodavalo “na veresiju”. Na veresiju se davalo i piće u kafanama. U mnogim je krčmama stajao natpis : “Čast svakome, veresije nikome” , ili “ Ne dajemo na veresiju”. Veresija je aktuelna i danas (vidi komentar). Mnoge prodavnice ovdje u Holandiji mame kupce da nešto kupe, a da plate kroz godinu, dvije. Veresija je opasna stvar jer su zaduženi ljudi često morali prodavati stoku, zemlju i kuce, da bi vratili dug.

Kredit, (kreda) je važan za siromahe da kupe i najosnovnije stvari, namirnice , cipele, naočale, da otplate dug. Ko uzima kredit treba dobro da razmisli, jer uz visoke kamate može dovesti do još veće bijede. Bogatiji uzimaju auto i kuću na kredit.

28.01.2011.

Sunce u mome domu

Jutros je sunce stvorilo neobicnu sliku u uglu dnevne sobe



28.01.2011.

Šta je doktor, a šta doktorant (doktorand)?

U “Oslobodjenju” javljaju kako je na univerzitetu u Sarajevu promovisano deset novih doktora nauka. Očito za nauku dobro “potkovan” novinar, navodeći imena novih doktora nauka, za prve navodi kako su doktori, a za ostale da su doktoranti, želeći valjda da im još više istakne titulu.

Doktoranti nisu nikako mogli biti promovisani, jer nisu položili doktorat. Doktorant (doktorand -vidi komentar) je ime za onoga kome je odobreno da radi disertaciju, koji pohadja doktorske studije. Kad  uradi i odbrani disertaciju postaje doktor nauka . U nekim istočnim zemljama doktorant se zove: kandidat za doktora nauka (Rusija).

Evo citata iz Avaza : Porodica je najzaslužnija

Pred članovima Senata i raznovrsnom brojnom publikom, rektor-promotor prof. dr. Faruk Čaklovica je na čast doktora medicinskih nauka, pored Selmanovića, promovirao i dr. Vesnu Čukić, dr. Sabahetu Bektaš i dr. Darka Golića. Doktorant tehničkih nauka je dr. Fikret Kasumagić, doktoranti ekonomskih nauka su dr. Jasmin Hošo, dr. Eldin Mehić i dr. Snježana Brkić, a doktoranti poljoprivrednih nauka dr. Mehmed Cero i dr. Amela Semić.

 Vidi: http://www.oslobodjenje.ba/?id=12956

28.01.2011.

Pedeseti rođendan:Panika, ona postaje antika!

Običaj je da se pedeseti rođendan posebno proslavlja. Juče u obližnjem selu Moordrecht-u ispred jedne kuće napuhali veliki balon koji predstavlja debelu ženu, sa kantom za zalijevanje, u ruci. Conny se zove slavljenica. Na platnu napisano, Koni naša radnica, postaje 50 pluserica!; i na drugoj : Panika, ona postaje antika!





27.01.2011.

Dan poezije u Holandiji

 Današnji dan u Holandiji je posvećen poeziji. Pjesme će se čitati u školama, ustanovama, muzejima..... Pokušavaju održati u životu jedan književni rod za koji ima sve manje interesa.

U prvom razredu Treće gimnazije profesor književnosti i SH jezika Avdić ( zaboravio mu ime) čitao nam je Šantićevu pjesmu “Veče na školju”. Morali smo je naučiti napamet, znam je i danas naizust (sto bi rekli Rusi), i nije mi žao. Kad su nas tjerali da učimo napamet pola “Gorskog Vijenca”, prozu Gorkoga i stihove ruskih pjesnika, onda mi je bilo bolje naučiti Šantića. A i ruski stihovi su ostali u glavi, zato danas slabo šta novo mogu zapamtiti.

Tema ovogodišnjeg dana poezije je veče(r). Eto prilike da se još jednom podsjetimo izvanredne pjesme našeg mostarskog pjesnika.

VEČE NA ŠKOLJU 

Pučina plava
Spava,
      Prohladni pada mrak.
Vrh hridi crne
Trne
      Zadnji rumeni zrak.

I jeca zvono
Bono,
      Po kršu dršće zvuk;
S uzdahom tuge
Duge
      Ubogi moli puk.

Kleče mršave
Glave
      Pred likom boga svog-
Ištu. Al' tamo,
Samo
      Ćuti raspeti bog.

I san sve bliže
Stiže,
      Prohladni pada mrak,
Vrh hridi crne
Trne
      Zadnji rumeni zrak.


1904.
25.01.2011.

Digitalne školske table: Naočale ranije potrebne

 

Kod male djece se obično otkrije da su im potrebne naočale, na osnovu toga što ne vide šta piše na tabli. Posebno djeca iz zadnjih redova pokušavaju da sjede naprijed.

U holandskim školama se uvode digitalne table, na kojima ima sitnijih slova i crteža, koja traže zahtijevniji vid. Optometristi (koji odredjuju naocale) su u svojim praksama primjetili da se javljaju sasvim mala djeca, zbog toga što ne mogu da pročitaju šta na tim tablama piše. Tako dolaze i djeca stara svega šest godina.

Zbog toga dolazi do pomijeranja vremena kada se počnu nositi prve naočale. Ne radi se o tome da su digitalne table štetene po oči, nego što su slova manja i slabije čitljiva, pa dijete koje je malo kratkovido, ranije primjeti da su mu potrebne naočale.   

 

25.01.2011.

Krematorijum zagrijava kupalište?

Church Green and St. Stephen's Church in central Redditch

Sve je u trendu štednje. Tako je jedna engleska opština (Redditch Borough) razmišlja da višak energije koja nastaje spaljivanjem umrlih u krematorijumu, iskoristi za grijanje vode u bazenu za rekreaciju. Zašto bi se energija tek tako raspiala u atmosferu, kada se može dodatno iskoristiti i ušparati opštini 16000 eura godišnje.

Nisu baš svi u selu oduševljeni ovom idejom, neki smatraju da je “uvreda uopšte govoriti o tako nečemu”. Kažu da se radi se o očajničkom potezu štednje, koji engleska vlada nameće općinama.

Opštinski savjet će 7-og februra donijeti odluku da li će se ideja i ostvariti.

23.01.2011.

Dan bijaše lijep, iako pun tmure

Imalo je ljepote u današnjem tmurnom nedjeljnom danu. Život se primirio, ali ga ima, u zelenoj travi, u usamljenoj čaplji što ukočena dreždi nagnuta nad vodom, u naglom poletu ptice koja je izletjela iz žbunja, u veselju, na slobodu nenaviknutih pasa, u crvenim bobicama zaostalim na grancici zbunja..... .

Voda jezera je sasvim malo nabreskana . Hladan sjeverni vjetar i sitna rosuljna kiša čine šetnju neugodnom. Pa ipak je lijepo pružiti pogled niz ravnicu, odmoriti oči na zelenilu trave i stalno zelenih ograda.

Hej, januar je to, i to u najgore dane! Volim vidjeti zeleno, a ko voli snijeg eto mu neka uživa u njemu. Meni je lijepo po suhom hoditi i u vodu i zelenilo gledati.

p.s. : Stavih, eto namjerno, u naslov, dan pun tmure, umjesto tmuran (dan). Mislio sam se da li kod nas postoji rijec tmur (dan pun tmura (znam zasigurno nekoliko brda koja se zovu Tmur, napr. kod Foce). Za rijec tmura nisam siguran, znam da postoji rijec tmuša , iz pjesme Mak Dizdara "Ima jedna modra rijeka" (vidi u komentaru).

Usput, ko hoce da poslusa Arsena Dedica i njegovu izvanrednu interpretaciju Modre Rijeke (http://www.youtube.com/watch?v=3_CQuh9Cfc4 ) 















21.01.2011.

Subotom o riječima : “Oko i oči u jezičkim frazama i izrazima”

Oko je, poslije života,  nešto najdragocjenije što postoji. Kroz sasvim mali otvor, od ponekad samo jednog milimetra, ulazi u nas slika svijeta, svega onoga što nam je drago i blisko, mrsko i daleko, ulazi slika jednog fantastičnog svijeta u kome živimo. Razvojem virtualnih slika, televizije, kompjutera i interneta, slika svijeta se višestruko umnožila, a tako je i  porasla vrijednost oka odnosno  “očinjeg vida”.

Vrijdenost očiju i vida se u narodu uvijek maksimalno cijenila, pa se zaklinjanje u oči i “očinji vid”, nalazi tu negdje kod zaklinjanja u boga, ili djecu. Moga mi Boga, djece mi moje, očiju mi mojih, majke mi moje, zaklinju se ljudi u ono što im je najdraže i najdragocjenije. “Oči moje”, tepa majka djetetetu, djeda unuku (“óči dedine” ), ali i momak djevojci.

Oči su i “ogledalo duše”, po očima prepoznajemo nečije zdravlje, raspoloženje, ali i prepoznajemo da li neko laže. “Gledaj me u oči “! kaže otac djetetu, kako bi vidio da li dijete govori istinu.

Oko se pokreće u svim pravcima zahvaljujući kontrakcijama šest vanjskih očnih mišića koji su pripojeni uz oko, a drugim krajem za kost u očnoj duplji. Očni kapci se otvaraju i zatvaraju zahvaljujući trima mišićima, od kojih je jedan kružni u kapcima (za zatvaranje kapaka), a druga dva u gornjem kapku (za podizanje kapka). U samom oku postoje dva mišića za otvaranje i zatvaranje zjenice. Oko oka postoji mimična muskulatura na čelu, obrazima, usnama. Svi ovi mišići dovode do toga da lice , a na njemu oči posebno, mogu izraziti i najdiskretnija, kao i najdublja osjećanja i stanja. Radost, patnja, zabrinutost, laž, razočaranost, sreća, zdravlje, bolest.....sve se to vidi po očima.

U jeziku se u narodu formirao niz izraza koji govore o značaju očiju u izražavanju emocija, raspoloženja, skrivenih tajni..... Ti izrazičesto imaju preneseno značenje, i govore o očima kao simbolima cjelokupnog ponašanja.

Slijep kod očiju : Neko ko iako ima odličan vid, ne vidi realno šta se oko njega događa.

Očima radost, guzici žalost: Kad je nešto jako namačkareno i vrhunski servirano, a u stvari se radi o lošem i jeftinom jelu od koga se ostane gladan

Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga: Titova poruka o značanju nacionalne tolerancije

Nije oko doratovo dupe : Oko je nešto posebno lijepo, dragocejeno i osjetljivo.

Baciti oko na nekoga (na nešto ) : svidio mu se neko

Gledati golim (prostim) okom ( gledati bez durbina, naočala, mikroskopa)

U četiri oka: voditi razgovor između dvije osobe o temi za koju ne treba da čuje niko drugi

Ljubav na prvi pogled: Kad nam se neko svidi kod prvog susreta, samo na osnovu onoga što vidimo

Pao mu mrak na oči: Neko ko je izgubio kontrolu nad sobom

Skinuo mrak s očiju: Neko ko je nakon duge seksualne apstinencije napokon došao do seksualnog odnosa

Oko za oko, zub za zub (iz Biblije): Osvetiti se za učinjeno zlo.

Daleko od očiju, daleko od srca: Nekoga koga dugo ne vidimo polako prestajemo voljeti

Držati otvorene oči: imati nekoga na oku : Paziti na nekoga, na njegove dalje postupke

Pred nečim zatvoriti oči: Nekome oprostiti, ne biti strog

Namignuti : Uputiti poruku za prijateljstvom, solidarisati se s nekim

Držati nešto pred očima :Obavezati se da ćemo obećano uraditi

Nekome doći pred oči : Doći nekome na raport, podnijeti izvještaj

Izbuljiti, iskolačiti oči: Gledati sa velikim iznenađenjem, strahom

Otvoriti nekome oči: Pomoći nekome da sagleda stvarnost, svoju realnu situaciju

Zatvoriti oči, Sklopiti oči, (figurativno): umrijeti

Zapasti nešto za oči: Nešto primjetiti, postati svjestan nečega

Ukrasti ispred očiju: Neko ko je veoma vješt u krađi

Pasti u oči: Nešto neobično i važno primjetiti

Palo mi je oko na nekoga, ili nešto: Postao sam posebno zainteresovan za nekoga ili nešto

Nekoga izgubiti iz očiju (iz vida): ne vidjeti nekoga duže vrijeme, figurativno: prestati se interesovati za nekoga  

Ne smjeti nekome pogledati u oči: Stidjeti se onoga što smo uradili,

Izaći nekome pred oči: Doći na razgovor, saslušanje

Gladnih očiju: Neko koje pred bogatom sofrom, pojeo bi mnogo više nego što mu može stati u stomak, da ništa ne ostavi

Baciti prašinu u oči: Nekoga odvesti na pogrešan trag, otvoreno lagati

Trn u oku: Neka briga na koju se stalno mora misliti

Izvaliti oči: Iznenaditi se

Oko da mu ne trepne: Ко? Он? Он човека ће утепа, око да му не трепне!
- Ко? Он? Он тепсију бурек ће изеде, око да му не трепне!

Oko sokolovo je u stanju da sa 300-400 metara uoči miša koji viri iz rupe. Kada nekom kažemo da ima oko sokolovo uglavnom mu to kažemo zato što je primjetio nešto što mi nismo uočili.
Inače oko sokolovo, uz bijela krila labudova jedan od osobina koje krase junake u narodnim pjesmama.

20.01.2011.

Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?

Juče je jedna organizacija (Nederlandse Vereniging voor een Vrijwillig Levenseinde (NVVE) vidi ovdje ), koja se zalaže za pravo na odlučivanje o oduzimanju vlastitog života, izdala saopštenje kako radi na otvaranju klinike u kojoj bi se radila eutanazija. “Pacijenti”” se ne bi zadržavali duže od tri dana, koliko bi bilo potrebno da ih se bezbolno pošalje na onaj svijet. Udruženje smatra da sadašnja zakonska regulativa (zakon o eutanaziji) omogućava otvaranje ovakve ustanove.

U Holandiji godišnje oko 10000 ljudi zatraži eutanaziju, koja je, pod određenim strogim uslovima, zakonom dozvoljena. Tako se ona može odobriti osobama za koje se smatra da neće živjeti duže od tri mjeseca, i koje su izložene velikim tjelesnom i duševnim patnjama i bolovima. Odprilike trećini onih koji traže eutanaziju se ona ne odobri. Predstavnica ovog udruženja je sinoć na TV izjavila da bi se na ovaj način spriječilo da ljudi izvode samoubistva na užasan i bolan način, kao što je bacanje pod voz, ili skakanje sa krova ili prozora. Postoji veliki broj pacijenata koji podnose teške duševne muke i kojima savremena medicina ne može pomoći. Tqkođe i pacijenti sa početnom demencijom, ne znaju kud će sa sobom. Ona kaže kako zna da će njihova inicijativa izazvati buru protesta i reakcija, ali da će dobiti i dosta podrške. Slične su reakcije bile i ranije, pa se navikne na to, kao što je naprimjer bilo u slučajevima odobravanja abortusa, ili eutanazije (donošenja odgovarajućih zakona). Potreba za ovom klinikom je ilustrovana TV pričom jedne mlade žene koja boluje od Borderline sindroma, i koja izjavljuje da ona zaista ne može ni pomisliti da može više dugo živjeti, pogotovu dočekati starost.

Zvanična ljekarska udruženja su se ogradila od ove inicijative , kazavši da se ne može na ovaj način rješavati postojeći problem. Takođe otvaranje ovakvog centra za grupnu eutanaziju je u suprotnosti sa postojećim zakonom.

Holandsku javnost je uzburkala i priča, praćena video prilogom, jednog mladog hendikepiranog čovjeka, koji se zove Brandon. On veliki dio boravka u psihijatrijskoj ustanovi provodi vezan kaišem za zid. Kaiš mu omogućava ograničenu pokretljivost, isto kao što kod nas u Bosni vežu cuke koji čuvaju kuću. Sinoć je o ovome posvećena cijela najpopularnija talk-shouw emisija “Pauw en Witteman”. U Parlamentu su neki parlamentarci tražili da se praksa vezivanja odmah prekine. Smatra se da se na oko četrdesetak pacijenata provodi ova krajnja mjera, koja postoji još uvijek kao zvanično odobrena mjera u tretmanu agresivnih i za osoblje opasnih duševnih bolesnika.

Emisiju mozete pogledati na :Pauw en Witteman 

18.01.2011.

Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima

Samoubica (De zelfmoordenaar) door Édouard Manet (1832-1883

Juče je bio najdepresivniji dan u godini. Prazni džepovi poslije decembarskih kupovina i slavlja, nigdje praznika na vidiku, odmori daleko, otegla se mrakača, pritisla magla i smog, noć nikako da počne kraćati, po mraku na poso, po mraku sa posla.....

Danas je objavljeno da u Holandiji broj samoubistava nije smanjen u 2010, iako je vlada željela da se smanji za 6 posto, što se pokazalo preambicioznim. Godišnji broj samoubistava u Holandiji iznosi oko 1500, odnosno 10 na 100000 stanovnika. Evropski prosjek je 13, u Hrvatskoj je 25, u Srbiji 18, u Vojvodini čak 28. Najviše se ubijaju u Švajcarskoj, Latviji i Mađarskoj.

Ubijaju se uglavnom muškarci, četiri puta češće od žena, koje se opet tri puta više pokušavaju ubiti, a li očito da njihove odluke nisu čvrste kao kod muškaraca. Najviše se muškarci ubijaju u zrelom dobu, preko 50 godina života, a najčešći uzrok je gubitak posla i prihoda za život. U današnje vrijeme najčešći način oduzimanja života je uz pomoć lijekova, odnosno pesticida. Bacanje s prozora, vješanje, sječa vena,  pijenje kiseline, pucanje u sebe, su  manje zastupljeni nego ranije. Postoje veoma bizarni načini oduzimanja života. Neke osobe nesvjesno biraju način koji će ih možda ipak spasiti, odnosno da će ih neko vidjeti, i spasiti u zadnji momenat. Takva su naprimjer samoubistva skakanjem sa krova, ili lijeganjem na tračnice. Ova posljednja vrsta samoubistva, bacanje pod voz, bi se posebno trebala sprječavati (juče rečeno u vijestima). Nije mi jasno zašto baš to, a li vjerovatno stoga što onaj ko se ubije na ovaj način zaustavi saobraćaj na više sati. Drugim riječima, nije meni što se on ubio, nego što ja zakasnih na posao.

Na svako samoubistvo dolazi još deset pokušaja. Skoro u svim evropskim državama postoje SOS linije za samoubice, gdje dežuraju iskusni ljudi koji uspjevaju pronaći način da osobu odgovore od tog čina, i koji to dosta uspješno rade.

Zaista je strašno da u Holandiji, naprimjer, dvostruko više ljudi oduzme sebi život, nego što pogine u saobraćajnim nesrećama.

Veoma je teško odgonetnuti koji su zaista uzroci koji ljude vode u ovaj očajnički čin. Ponekad je to sasvim jasno, i objašnjivo, ponekad sasvim neobjašnjivo. Očito je da nije samo loša ekonomska situacija ta koja može voditi ljude u ovaj strašni čin, dokaz je to da najbogatija zemlja Švajcarska, ima najviše samoubica. Laički rečeno, razočarenje u život vodi do samoubistva, bilo da se ono obavi na akutni, brzi način, bilo da se žrtva odluči na polagano samoubistvo u alkoholu i drogi.

Depresije, psihoze, šizofrenija i druge duševne bolesti često vode ka samoubistvu. Osobe koje boluju od tzv. Borderline sindroma su veoma emocionalno nestabilne i veoma osjetljive na bilo kakve vanjske atake na ličnost. Ono što drugima ne predstavlja nikakvu smetnju, osobe sa Borderline sindromom shvataju kao veoma tešku nepravdu.  Takve osobe trpe veoma veliku duševnu bol. One često same sebe fizički povrijeđuju nanoseći sebi fizički bol, a u cilju da im taj bol ublaži duševni bol.

U svakom slučaju da i savremeni način života, društvena izolovanost, usamljenost, manjak prijatelja, sve više dovode do depresije i drugih psihičkih bolesti. Nema više masovnih druženja u socijalizmu, radnih akcija i raznih sekcija, mitinga i takmičenja, koji su povezivali i zbližavali ljude. Isto tako malo ljudi mogu privući crkvene manifestacije, sve manje ljudi uopšte ide u crkvu. Postoji opšta kriza u shvatanju sadržaja i cilja života. Postoji kriza porodice, koja je ranije bila glavni stub i oslonac u životu. Brakova je sve manje, a i sve su kraćeg trajanja. Rano stupanje u seksualne odnose i potpuno razotkrivanje seksualnosti, (“do kosti”) dovodi do ranog zasićenja i do prestanka uticaja seksualnosti na stabilnost porodice (prestanak interesa za održanje braka). Preovladala je sebičnost u svakom pogledu, sve je podčinjeno ličnom zadovoljenju koje nema granica.

Stoga bez bazičnih promjena životnih shvatanja, morala i principa, teško da mogu pomoći neke obične mjere , koje je eto bila zamislila i holandska vlada, a koje bi trebalo da dovedu da se broj samoubistava zaista počne smanjivati. U društvima gdje je glavni princip što više proizvesti, prodati i konzumirati, a takvih je sve više, i u društvima gdje je sve više sebičnosti i potpune nebrige šta se dešava drugima, teško je postaviti neke druge principe koji bi dovodili do stvarne sreće pojedinca.

16.01.2011.

Pijani Bosanac napravio nemogući manevar na autoputu

Vijest koja se pojavila na holandskom teletekstu nije nimalo vesela za renome nas Bosanaca. Pijani šofer kamiona, Bosanac (bh tablice), pokušao se na autoputu, na samom jugu zemlje, okrenuti, da vozi natrag. Zaprepašteni vozači nisu uspjeli da na vrijeme zakoče, pa su se dvojica zabila ispod popriječenog kamiona. Pijani vozač je povrijeđen, operisan, i uhapšen, a povrijeđeni su i putnici u dva automobila.

Inače je bio lijep dan, popodne i sunčan. Dok sam šetao malo prije pet sati sunce je taman zalazilo na zapadu, a na istoku je na nebu već odavno zasjeo mjesec. Svuda je mokrina i voda, poslije višednevnih kiša.  Zahladiće kažu, ali one onakve jake zime neće biti.

 

drvo musmule u zimskom snu
16.01.2011.

Utisci sa putovanja od Sarajeva do Neuma: Put uzbudljivih prirodnih ljepota i put tragova ljudskih patnji i stradanja

Završeno je virtuelno putovanje južnim dijelom najvažnije putne i željezničke komunikacije u BiH. Putovanje je opisano u trinaest epizoda. Prošli smo kroz devet opština, kroz dva grada, kroz tri manja grada , i nekoliko manjih mijesta. Na putu smo susreli čak dvadeset i pet rijeka, od kojih su jedino Bosna i Neretva veće rijeke. Bosnine pritoke koje smo spomenuli su Miljacka, Željeznica (Dobrinja, Tilava) Zujevina, Dobrinja, Tilava, Bijela Rijeka (Korča, Bioča) Crna Rijeka, Lepenica. Pritoke Neretve su Trstionica, Neretvica, Rama, Glogoštica, Drežnica, Bijela Rijeka, Lištica, Radobolja, Buna, Bunica, Bregava, Trebižat, Krupa. Spomenuli smo deset planina: Igman, Bjelašnica, Ormanj, Bitovnja, Džepi, Prenj, Čvrsnica, Vran, Raduša, Čabulja, Žaba. Prešli smo prevoj na Ivan planini, kao najvišu tačku putovanja (960 metara). Vidjeli smo i spomenuli nekoliko akumulacionih jezera: Jablaničko, Ramsko, Šćitsko Grabovičko, Salakovac, Vrapčići, Hutovsko. Prirodna jezera su Boračko, Blidinje i Deransko.

Vidjeli smo ostatke bivših puteva i pruga, tunela stare pruge (Osenik), potopljenih i srušenih mostova (Jablanica), zgrada starih željezničkih stanica (Ilidža, Tarčin, Ivan, Hutovo). Vidjeli smo i dosta brana i hidrocentrala.  Podijeljeno im je vlasništvo, u ratu su tri pripale Elektroprivredi Bih, a dvije (Mostar i Čapljina) Herceg Bosni.

Putem se još uvijek mogu vidjeti ostaci ratnih razaranja, u Sarajevu (Neđarići), na Ilidži (Otes), u Hadžićima, Konjicu, Mostaru. Cijelim putem smo spominjali mjesta u kojima su zatvarani , mučeni, pa i ubijani ljudi, ili su terorisani stanovnici cijelih gradova.

Tako smo krenuli Alejom Snajpera u Sarajevu, koja je bila pod vatrom srpskih snajperista. Sarajevska naselja pamtiće rat i opsadu grada po mnoštvu civilnih žrtava poginulih od granata i snajpera sa strane srpskih položaja.

 mostar

Mostar, foto  Davide Pivetti

U Trusini, Grabovici su stradali Hrvati.  U Mostaru su stradali od strane Hrvata Bošnjaci, zatvarani su u logore u Heliodromu, u Dretelju, u Gabeli. 

Prošli smo pored Neđarića, Azića, Otesa, Ilidže, mjesta ratnih sukoba i razaranja. U Hadžićima su od Srba stradali Bošnjaci. U Tarčinu su zatvarani Srbi, u Bradini su poubijani mnogi srpski vojnici. U Repovcima kod Konjica su izginuli Bošnjaci, u međusobnom razračunavanju.

Mnoga od ovih mjesta su obilježena spomenicima, mnoga nisu. Postoje još uvijek i spomenici antifašističkim borcima (Ivan, Jablanica), spomenici pogibije i stradanja ljudi u prethodnom ratu..

Cijelim putem susreću nas fabrike koje više ne rade, neke su i fizički potpuno nestale. Desetak ih je samo u sarajevskoj opštini Novi Grad i Ilidža. Na prste jedne ruke se mogu nabrojati nove fabrike. U isto vrijeme skoro sve džamije i crkve su obnovljene, a napravljene su i nove. Putevi su na nekim mjestima markirani hrvatskim zastvama (kao što su u RS obilježeni srpskim).

Prošli smo jednom od najljepših ruta u Evropi. Kratka dionica, od svega dvjesta kilometara, veoma je raznovrsna po prirodnim karakteristikama. Veliki i napredni grad Sarajevo, i lijepa Ilidža. Zelena, vodama i šumama bogata Bosna, pa onda unikatni kanjon Neretve, i fantastično lijepe planine Prenj i Čvrsnica, buduci nacionalni park. Onda Mostar (nazalost jos uvije prakticno podijeljeni grad) i iza njega niska Hercegovina sa nizom prirodnih i kulturnih unikatnih vrijednosti, kao što su Izvor Bune, Počitelj, Međugorje, Mogorjelo, stećci u Radimlji, Hutovo blato i rijeka Krupa, Trebižat i slapovi Kravice, Popovo Polje i rijeka Trebišnjica, unikatna pećina Vjetrenica, itd. I na kraju jedini bosanskohercegovački morski grad Neum, u koji je uložen veliki novac, pa je zahvaljujući bosanskim i hercegovačkim radnicima na kamenu izgrađen veoma lijep i bogat grad. Na žalost oni koji su svojim radom sve to izgradili, danas su ostali bez ičega.

Lijep pozdrav i srećno do novog putovanja.

    

15.01.2011.

Subotom o riječima : Blaženi

Ivan Pavao II. bit će proglašen blaženim 1. svibnja. Papa Benedikt XVI. prihvatio je dekret o čudu koje se pripisuje njegovu prethodniku, objavljeno je u Vatikanu. Time je završio postupak koji prethodi samom činu proglašenja blaženim.
Kongregacijski kardinali i biskupi potvrdili su kao čudo ozdravljenje francuske časne sestre Marie Simon-Pierre (44) koja je bolovala od Parkinsonove bolesti, a zazivala je papu Wojtylu za ozdravljenje.

Pridjev blaženi, blažena, blaženo se upotrebljava da se odredi određena karakteristika ili stanje nekoga ili nečega.  Tako kažemo da postoji blaženi mir, blažena tišina, blaženo stanje, blaženi nektar.... Blažena je i Djevica Marija, blaženi Augustin, blaženi Franjo, a eto sada je Blaženi i Ivan Pavao Drugi. Pokušao sam na internetu da otkrijem pravo značenje ove riječi, pošto ovdje u Holandiji nemam riječnik hrvatskog, srpskog ili bosanskog jezika. Nisam našao na objašnjenje značenja.

U Holandiji su posjetioci sajta katholieknederland.nl  izabrali riječ zalig (blažen, čestit) za rijec koja najviše upućuje na katoličku kulturu i pogled na život. Skoro deset posto je ukazalo na ovu riječ koja u pozitivnom značenju ukazuje na pozitivan životni osjećaj i nebesku  viziju.

Odgovarajući holandski pridjev je zalig ( čita se zalih), i ima više značenja (vidi http://www.encyclo.nl/begrip/zalig ):  

  1. a) Blaženi je neko ko je vječno sretan, b) neko ko donosi sreću, pa kažemo da je blažen onaj koji više voli davati, nego primati c) blazeno je nešto što je izvanredno lijepo ili ukusno d) za nekoga ko je pijan kažemo u šali i da je blažen.
  2. neko ko do vječnosti donosi sreću, neko ko je proglašen svetim (u katoličkoj crkvi), figurativno: onaj ko je spašen, ili koji donosi spašenje
  3. blaženost :neobično prijatan osjećaj, uživanje, napitost (alkoholom), nešto što ima izvanredno dobar ukus (piće)  

Ako bi sada primjenili ova značenja na u početku nabrojane imenice uz koje ide pridjev blaženi, pokušali bi da odgonetnemo najprikladnije značenje pridjeva:

Tako bi Blažena Djevica Marija i mnogi sveci bili u stvari neko ko donosi veliku sreću, neko ko poklanja ( nešto što od njega tražimo). Otuda i molitve Djevici Mariji, da ispuni neku želju. Neko ko je blažen ima božansku moć, može proizvesti čudo, kao što je slučaj sa pokojnim papom sa početka teksta.

Blaženo piće  (nektar) je neko piće koje nas vodi u neopisivo uživanje. Blaženi san, blaženi mir, tišina, su stanja koja dovode do perfektnog i ničem poremećenog odmora, lagode.

Za žene u trudnoći kažemo da su u blaženom ili blagoslovljenom stanju. To je stanje posebne sreće i zadovoljstva, stanje ispunjenja želje i posjedovanja neprocjenjivog imetka.

Na kraju koji bi sve sinonimi mogli odgovarati ovom pridjevu:

Blagoslovljen

Natprirodno dobar

Onaj koji donosi sreću

Izvanredan

Savršen

Od Boga dat (neko)

Nebeski dar,

Rajski

Izvanredno srećan i zadovoljan (osjećaj)

Svet

12.01.2011.

Putujući od Sarajeva do Neuma (13): Neum – kraj virtuelnog putovanja

 Neum on the Adriatic, Bosnia's only coastal town

foto Roy Conchie

Karlovačkim mirom 1699 (Treaty of Karlowitz) godine, ustupila je Dubrovačka Republika područje Neum-Klek-a Otomanskom carstvu, uz pristup Jadranskom moru, a u cilju zaštite Dubrovnika od Mletačke Republike. Područje je nakon 179 godina turske vlasti, 1878, Bečkim kongresom, ušlo u sastav Austro-Ugarske, odnosno Bosne i Hercegovine, kao jedne od njenih sastavnica. Sjeverna granica neumske opštine , odnosno državna granica, prolazi južno od Metkovića (foto )

Neum ima obalu dugu 24.5 km, a udaljenost od sjeverne do južne granice je 9 kilometara. Na području mjesta živi nekih 4000 stanovnika, a jedva koja stotina više na području općine, u nekoliko zaseoka sa po par kuća. Dužinu BH obale znatno povećava sasvim nenaseljeni poluotok Klek. Neum u današnjem obliku faktički nije ni postojao, sve do sedamdesetih godina prošlog ijeka. Tada je općina Čapljina počela vrlo jeftino prodavati strmu kamenu zemlju, a vlast iz Sarajeva je dobro zagrabila u kesu da se napravi infrastruktura. Zemlju su pokupovali dobro stojeći političari, i ostali koji su imali dobro plaćene poslove u administraciji i privredi republike. Ubrzo je napravljen i veoma reprezentativan Dom penzionera vidi foto  (današnji  hotel Neum ), koji je za tadašnje prilike bio veoma moderan i funkcionalan objekat, što je u velikoj mjeri ostao i danas, mada je promijenio vlasnika i prvobitnu namjenu. Dom penzionera su zaista i koristili najviše penzioneri, pogotovu u zimskim uslovima, kada su i oni sa relativno malim penzijama mogli provoditi i po nekoliko mjeseci.

Skoro svaka od veoma jakih bosansko-hercegovačkih firmi je uložila novac, pa je tako Energoinvestov TAT napravio hotel “Stelu”, a željezara Zenica hotel “Zenit” (foto ). Objekte za odmor su imali i “Elektroprivred BiH”, i “Feroelektro”, te drugi. Posebno je lijep hotel Sunce . Neum je u to vrijeme bio mjesto na južnom Jadranu sa daleko najvećim rastom.

Uskoro je Neum postao posebna opština, izdvojen je iz opštine Čapljina. Počele su se graditi i prave zgrade sa apartmanima i stanovima za prodaju. Osamdesetih godina je nastala aferama sa veoma skupim vilama vodećih BH političara, koji su  kuće napravili uz samo more, onemogućivši praktično pristup drugima do mora.

U toku rata Neumom je upravljala Herceg-Bosna. Ulice su dobile imena hrvatskih kraljeva i ličnosti pozantih iz povijesti Hrvatske. Kao sredstvo plaćanja korištena je hrvatska valuta. Napravljene su velelijepne zgrade uz magistralu, u kojima su pored soba za izdavanje otvorene i trgovine (foto) . Hoteli su, često pod sumnjivim okolnostima,  prešli u privatne ruke. Mnogi su prodali svoje kuće ispod stvarne cijene.

Kroz Neum prolazi jedina veza između Dubrovnika i ostatka Dalmacije, odnosno Hrvatske. Ljeti dnevno kroz ovo mjestašce prođu hiljade i hiljade automobila. Pošto je benzin jeftiniji nego u Hrvatskoj, mnogi toče benzin na par pumpi u Neumu. I prehrambeni proizvodi su ovdje jeftiniji, pa svi koji idu na Pelješac ili prema Dubrovniku zastaju u Neumu da se snabdiju.

Sjeverni granični prelaz  ( vidi foto ) je na par kilometara od hrvatskog mjesta Klek Do njega se stiže nakon jedne duboke vale koja dijeli Neum od Kleka (mjesta). Južni granični prelaz je nekih tri kilometra u dubini hrvatske teritorije, na mjestu gdje se odvaja put za selo Topolovo. Na tom mjestu magistrala dugačkim mostom presjeca duboki plitki morski zaliv, u kome se uzgajaju školjke ( vidi foto) .

Obzirom da se stjenovita strma obala spušta direktno u more, Neum gotovo da i nema plaža. Ono što ima je vještački napravljeno, nasipanjem šljunka (Tiha Luka), ili popločavanjem stijena. Ljeti u gradu vlada pravi haos od saobraćaja, jer su ulice uske, a nema mjesta za parking, pa su vozila parkirana sa jedne strane ulice. To onemogućuje križanje vozila.

Neum je ustvari idealan za zimski turizam, jer su kamene padine okrenute ka jugu, te je veoma velika insolacija. Posebno za stare ljude je bijeg iz zagušljivog Sarajeva, u ovo mjesto sunca i čistog zraka, bio pravo rješenje. Takođe i radnici u rudnicima, željezarama, itd. su imali mjesto da se odmore i oporave. Međutim sve se promijenilo, nema socijalizma, i ovdje više nema mjesta za ljude sa tankim novčanikom.

Hrvatska je pokušala svoj problem podijeljene zemlje kod Neuma rješiti izgradnjom mosta ka Pelješcu. Ova ideja je naišla na veliko protivljenje u BiH jer bi most zatvorio ulaz u Neumski zaliv. Postavlja se i pitanje granice i vlasništva dva školja (mala ostrva) na koje bi se most trebao naslanjati  (foto) . Izgradnja mosta je obustavljena, ne zbog toga što je Hrvatska priznala prava BiH i Neuma, nego što u Hrvatskoj nema para za tako veliki poduhvat.

Ako sam Neum i nema neke uslove za šetnje i kupanje, iz ovog mjesta se mogu praviti izleti u niz lijepih mjesta na susjednom Pelješcu (Ston, Sreser, Orebić i drugi), te na dubrovačkoj rivijeri (Slano, Zaton, Dubrovnik). Blizina željezničkih stanice Ploče, i Metković čine Neum veoma pristupačnim, a uskoro će i jadransko-jonski autoput stići u neposrednu blizinu. Još se ne zna gdje će završiti bosanskohercegovački autoput, koridor C5, da li u Neumu, ovim putem kojim smo mi došli kroz Hercegovinu, ili u dolini Neretve ( vidi http://www.smedia.rs/vesti/detalji.php?id=13369 ).

    

10.01.2011.

Putujemo od Sarajeva do Neuma (12): Gabela, Prebilovci, Hutovo

 The Hutovo Blato Nature Reserve 

 Hutovo Blato, foto  zbynda

Nakon par kilometara dolazi se u Tasovčiće, zapravo na raskrsnicu, kojom se desno preko Neretve ide u grad Čapljinu. Naziv mosta “dr Franje Tuđmana” (foto ) je izazvao dosta diskusija.Lijevo od raskrsnice  put vodi dolinom Bregave kroz selo Prebilovci ka Stocu. Prebilovci su nastanjeni srpskim stanovništvom, koje je doživjelo velike žrtve u II sv. Ratu. U posljednjem ratu selo je zapaljeno, a stanovnici su pobjegli. U posljednje vrijeme se vratilo nešto žitelja i obnovljena je crkva i nekoliko kuća.

Od Prebilovaca se dolinom Bregave ide ka Stocu. Prije Stoca je najveca i najljepsa nekropola stecaka u BiH  Radimlja .

U Čapljini su ruine rimske vile Mogorjelo ( Mogorjelo). To je jedan od najbolje sacuvanih  ostataka rimske kulture na području BiH. Vila je napravljena sredinom prvog vijeka. Napravljena je kao zgrada (ekonomija) za uzgajanje i skupljanje voća i povrća (villa rustica fructuaria ), kojima se snabdjevao obližnji grad Narona. Uz zgradu ekonomije bila je i zgrada za stanovanje (villa rustica habitatoria). Vila je mjenjala vlasnike i funkcije, u četvrtom vijeku je bila državno vlasništvo. Današnji ostaci građevine su iz četvrog stoljeća.

Kroz Čapljinu protiče rijeka Trebižat, koja ima kraški tok i pravi poznate vodopade u Kravici. Uz Trebižat put vodi ka Ljubuškom, i dalje ka Vitini.

 slapovi Kravice/waterfalls  of Kravica

Sa lijeve strane ispod puta prolazi rijeka Bregava. Stotinjak metara uzvodno je stari turski most, zličan onome u Mostaru (foto ). Most sada ne služi ničemu, i u lošem je stanju.

Poslije mosta se ulazi u selo Klepci. Odavde se odvaja put lijevo ka Hutovom Blatu i Karaotoku. Ovdje je put prav, ali prolazi između kuća i česte su kontrole brzine. Iza obnovljene džamije u selu Klepci odvaja se uzak put prema Gabeli, mjestu na desnoj obali Neretve. Put prelazi preko starog željezničkog mosta. Odatle se može lijevo ići na granični prelaz Gabela, u slučaju da je glavni prelaz u Doljanima opterećen. Ljeti je to čest slučaj.

Gabela je jedno vrijeme bila poznata u štampi jer je Roberto Salinas Price ,meksički filolog, 1985 godine objavio knjigu Homer's Blind Audience. U toj knizi je  izjavio da je stara  grčka Troja bila locirana u Gabeli.Svoj zaključak Salinas je izveo na osnovu opisa mjesta Troje u epu Ilijada, koji po njemu u potpunosti odgovara lokaciji i izgledu Gabela. Gabela, mjesto na granici Hercegovine I Dalmacije je imala burnu prošlost (http://en.wikipedia.org/wiki/Gabela ).

 Ispod brda u Gabeli je Gabelsko polje, u kome je granica općine Čapljina sa općinom Metković u Hrvatskoj. U Gabeli je tokom posljednjeg rata bio logor (vidi Gabela camp) kojim je upravljala vlast Herceg Bosne, i HVO. Kroz logor je do 1993 prošlo 1100 ljudi, uglavnom Bošnjaka.

Da se vratimo našem putu. Na kraju naselja Klepci je sa desne strane puta dobar restoran gdje se odavnina mogla jesti jegulja. Put prelazi riječicu Krupu koja otiče iz Hutovog blata. Krupa je duga devet kilometara. Unikatna je po tome što ovisno od nivoa Neretve voda u njoj može oticati i u jednom i u drugom pravcu. Hutovo blato je , ustvari močvara između krških brda. Nastaje odlijevanjem vode iz pet kraških jezera, od kojih je najveće  Deransko jezero, ili Gornje Blato. Voda u ovo jezero dolazi od podzemnih voda Trebišnjice. Hutovo blato je poznato je kao prirodni rezervat ptica, i kao takovo je zaštićenood 1995 kao prirodni rezervat. Zabranjen je lov i  ribolov, a dozvoljen samo foto safari. Većina ptica, čak oko 200 vrsta, se skuplja tokom migracija, u zimskom periodu.

Nakon velike okuke udesno u mjestu Dračevo, i kratkog uspona put prolazi pored moderne katoličke crkve, koja je dugo vremena bila jedna od najmodernijih crkvi u BiH. Iza same crkve je raskrsnica kojom se lijevo skreće ka Neumu, Stocu, i selu Svitavi na obali Hutovog blata. Put ka Metkoviću nastavlja par kilometara, do graničnog prelaza Doljani.

Mi ćemo nastaviti kroz Hercegovinu. Nakon što skrenemo ka Neumu put se blago i vijugavo penje ostavljajući ispod nas Hutovo Blato. Ranije je ovuda išla uskotračna pruga od Čapljine, kroz Popovo Polje, do Trebinja, Dubrovnika, a jedan krak je išao i do Herceg Novog i Zelenike u Boki Kotorskoj. Taj dio je bio u sastavu BiH sve do 1948 godine.

Put ka Neumu prolazi pored sela Hutova, za koje se odvaja slijepi krak puta. Selo Hutovo je skoro potpuno napušteno (vidi pjesmu Hutovu ). U njemu su ostaci kule Mehmed- bega Rizvanbegovića (foto ) . Kada se iz Hutova spusti istočno ka Popovom Polju dolazi se na Hutovo jezero i Treštenicu. Hutovo jezero je vještačko akumulaciono jezero, odnosno gornji kompenzacioni bazen HE Čapljina. (foto ). Hidrocentrala Čapljina je jedinstveni građevinski poduhvat Elektroprivrede BiH, a elektrana je danas u vlasništvu JP Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosna (foto ). Ona koristi vode Trebišnjice, koje se kroz Popovo Polje dovode posebno izgrađenim kanalom, te se propuštaju kroz devet kilometara dug tunel ukopan u kraškim stjenama. Upravna zgrada,  energetska hala i dva generatora su smješteni duboko ispod zemlje, a do njih vodi pristupni tunel dug 600 metara.

Ispod planine Žaba put se vijugavo spušta u selo Gradac, koje se nalazi u manjem kraškom polju, pa ima nešto vinograda. Odatle se blagim nagibom put spušta prema Neumu, u koji ulazi križajući se sa Jadranskom magistralom.

Iduci put : Neum i kraj putovanja       

   

Slapovi Kravice, foto  Jadranko Katavić

08.01.2011.

Putujemo od Sarajeva do Neuma (11): Buna i Bunica, Međugorje i Počitelj

 Bosnia

door Bercsényi Miklós

Napuštamo Mostar i idemo kroz polje, pravo na jug. S lijeve strane se skreće za Blagaj, Nevesinje i Gacko. Tim putem se prolazi i kroz Podveležje (foto Podvelezje). To je jedan od najsiromašnijih krajeva u BiH. U Podveležju su živjeli stočari nomadi, koji su svoje ovce vodili ljeti na ispašu na Bjelašnicu. O njihovom putovanju je snimljen veoma lijep dokumentarni film. Kao student medicine dolazio sam u ova sela. Medicinski fakultet u Sarajevu je organizovao stalne posjete studenata medicine ovim siromašnim ljudima, u cilju unaprijeđenja zdravlja (na inicijativu profesora Smajkica). Najveće od tih sela, niskih kamenih kuća, je selo Kokorina. Izvanrednu fotografiju Podvelezja vidi i ovdje

Malo dalje, s desne strane skreće se za fabriku “Aluminijum”. Jedna od rijetkih fabrika koja radi i iza rata, mada opterećena radničkim nezadovoljstvom. Nacionalizam je napravio razliku među radnicima, pa neki prijašnji radnici ne mogu da rade.

Pored aerodrome s lijeve strane brzina je ograničena na 60, vozi se uskim putem, skoro stalno u koloni. Mostarski aerodorm je skoro bez posla. Avioni, koji voze putnike čija je krajnji cilj Međugorje slijeću u mnogo dalji Dubrovnik ili Split.  Pored puta na desnoj strani je obnovljeni veliki vinograd, a malo dalje od njega novo naselje privatnih kuća. Ovo naselje, kao i nekolicina drugih, dobilo je ime po imenima hercegovačkih moćnika, koji su ih izgradili za one koji su milom (nagovorom) ili silom ostavili svoja ognjišta. Još uvijek je to neuređena ledina, samo redovi kuća bez drveća i hladovine. Mogu misliti kako je ovdje boraviti za ljetnjih vrućina.

Dolazimo na raskrsnicu za Stolac , (Ljubinje i Trebinje). Put do Stoca vodi preko Hodbine, Rotimlja, Hodova. Kad se skrene lijevo prema Stocu, onda se može sa dosta sreće skrenuti pravim putem lijevo prema Buni, za koju ovdje ne postoji putokaz. Ide se veoma uskim i krivudavim putem pored rijeke Bune čije je vrelo udaljeno nekih pet kilometara od glavnog puta. Uz put su lijepe kuće i vile, a  sam put je u očajnom stanju, uzak, izvijugan i pun rupčaga.

Nakon tri kilometre se put spaja sa onim širokim putem za Blagaj (foto ), pa se onda širokim putem brzo stigne u ovaj gradić (foto ), poznat po izvoru rijeke Bune i Tekiji (Blagaj) kod samog izvora (foto ). Ispod izvora pored rijeke je nekoliko dobrih restorana, gdje se može pojesti svježa pastrmka iz Bune. Na visokoj stijeni visoko  iznad vrela se vide ostaci tvrđave i starog grada Herceg Stjepana  (foto ). Ovo kraško vrelo je izvanredno lijepo i neobično mjesto, mjesto koje pobuđuje na razmišljanje, pa nije ni čudo da su derviši tu napravili svoju tekiju.

 vrelo Bune

Rijeka Buna, koja je i sama veoma kratkog toka ima i svoju lijevu pritoku Bunicu (foto ), koja takođe izvire iz kraškog vrela podno stijene. U narodu postoji izreka :”Obišao i Bunu i Bunicu”, za nekoga ko je se nahodao i video svijeta.

Put dolinom Neretve, njenom lijevom stranom, prolazi uskom dolinom, ukopanom u hercegovačkim niskim brdima, koje se zovu Rudine.  Pruga prolazi desnom stranom. Neretva je ovdje slobodna rijeka i veoma je lijepa sa svojim brzacima i slapovima, i svojom azurno-zelenom bojom (foto Neretve ). Na drugoj strani je naselje Dretelj. Dretelj je poznat kao mjesto gdje je u posljednjem ratu  bio koncentracioni kamp HVO kroz koji je prošlo par hiljada civila Bošnjaka.

Danas ne bi niko rekao da je to bilo mjesto ljudskih patnji. Pojedine kuće i vile su veoma lijepe i imaju bazene pred kućama. Ovdje na Neretvi ima i dosta ribolovaca.

Put nas uskoro uvodi u mjesto Žitomisliće. Donji tok Neretve je mjesto dodira kultura i religija, bolje rečeno sukoba religija, što se moglo i vidjeti iz dosadašnjeg opisa putovanja. To je ustvari dodirna tačka ljudskih tektonskih ploča. Znamo da zemljotresi nastaju udaranjem tektonskih ploča zemljine kore jedne od drugu, na mjestima njihovog dodira. Tako su i ovdje nastajale katastrofe izazvane postupcima ljudi, često ustvarima potpuno neljudskim postupcima. Na svega par kilometara su pravoslavni manastir, crkva u Međugorju i džamija u Počtelju. Rijetke su takve prirodne ljepote, kao ovdje, i istovremeno takvi grozni sukobi ljudi samo zbog drugačije vjere.

Od Žitomislića se odvaja put desno put za Čitluk (foto ) , a u produžetku je  Međugorje (foto ). Oko Čitluka ima dosta vinograda i privatnih vinarija.  Međugorje je jedno od najposjećenijih mijesta u BiH, mjesto ukazanja Gospe ( <Medjugorje ) . Ukazanje gospe je ekonomski unaprijedilo ovaj kraj.

U samim Žitomislićima je pravoslavni manastir (foto ), koji je izgorio u posljednjem ratu, a poslije je obnovljen. Ovdje treba voziti veoma oprezno, brzina je ograničena, a kontrole skoro stalne. U polju pored Neretve je obnovljen veliki vinograd ( foto  ).

Nakon vijugavog puta i nekoliko tunela odjednom se ukaže na brdu iznad puta počiteljska kula, poznata kao sahat kula  (foto ). Na kuli je u ratu postavljen kriz, koji je bio i dugo godina iza rata, pa je onda sklonjen. Počitelj je stari grad koji se stepenasto diže od Neretve do vrha brda nekih stotinjak metara (foto ). To je grad orijentalne arhitekture,  sa starim kućama (od kojih je najpoznatija kuća bega Gavrankapetanovića) i džamijom u centru. Prije rata je to bilo stalno naseljeno i živo mjesto. U koje su svraćali brojni turisti. Posebno je bio poznat po najvećoj likovnoj koloniji u Jugoistočnoj Evropi.  (Pocitelj ). Većina stanovništva (Bošnjaka) su iselili početkom rata, a grad je doživio teška razaranja. Počitelj je u daljoj prošlosti  imao stratešku važnost jer je iz njega kontrolisana dolina Neretve do hrvatske granice, kao i put iz Istočne Hercegovine dolinom Bregave od Stoca do Neretve.

Iza par okuka na pragu smo ravnice, u kojoj su Čapljina, Metković, delta Neretve, a ni more nije daleko.

 Idući put: Hutovo blato i kraj putovanja : dolazak u Neum

 

foto cosic4

07.01.2011.

Kako stranci vide Holandiju i Albert Heijn superxafs

07.01.2011.

Sretan Bozic

Svima pripadnicima pravoslavne (ortodokne) crkve, i svim ostalima koji slave Bozic po starom kalendaru, zelim sretne i ugodne praznicne dane.

Barokna freska iz pravoslavne crkve u Viljnusu
05.01.2011.

Putujući od Sarajeva do Neuma (10): Mostar

 Mostar - kišovit  jesenji dan

door dževad hadžihasanovi…

U Bijelom Polju su prije rata bili veliki zasadi vinograda.  Veoma razvijeni poljoprivredni kombinat “Hepok”” proizvodio je čuvena vina Žilavku i Blatinu. Poslijeratni privatnici u Hercegovini rijetko su dostigli kvalitet predratnog “državnog” vina. Sada su još uvijek vinogradi zapušteni, prolazi se kroz rijetko naseljeni kraj, koji je tokom agresije potpuno uništen. Pored puta su provizorni kiosci u kojima se prodaje sezonsko voće, breskve, lubenice, dinje, a poslije smokve. U proljeće je ovdje izvanredno lijepo, kada ozeleni dolina, a vrhovi Veleža su još uvijek pod snijegom (foto ).

U mjestu Potoci put pravi oštru okuku nadesno. Tu je s desna i potpuno obnovljena katolička crkva. Pored puta nekoliko prodavnica i kafana, benzinska pumpa. Iznad puta na žicama visi nekoliko hrvatskih zastava. Ovdje se treba posebno paziti, brzina je ograničena na ispod 50 km, a sakriveni policajci su nemilosrdni sa kaznama. Nekad nam je ovdje, dok smo sa malom djecom išli na more, bila odmorna tačka. Pored puta je bila neka šumica sa lijepom hladovinom. Sada nema tog drveća.

Ljeti u Bijelom polju udari hercegovačka vrućina, a po obroncima Veleža su česti požari. Ne može se reći šumski, jer smo šumu ostavili iza sebe, kad smo otšli iz Konjica. U Hercegovini gori makija, iliti nisko žbunje.

Ulazimo u Vrapčiće (foto ), predgrađe Mostara poznato nekad po predionici pamuka. Fudbaleri Veleža protjerani sa svog gradskog stadiona pod Bijelim Brijegom igraju prvenstvene utakmice na provizornom terenu u Vrapčićima (vidi stadion Vrapcici ). S lijeve strane je veliki tržni centar “Merkur”. Neretva je u Vrapčićima opet obuzdana (foto jezera ), ovaj put branom Hidroelektrane “Mostar” koja se nalazi neposredno ispod Vrapčića, odnosno u Raštanima, preko Neretve (panorama ).

Prije raskrsnice za obilanicu oko Mostara s desne strane je novo naselje niskih kuća, te nekoliko fabričkih hala. Na raskrsnici se desno skreće u centar, mi idemo pravo. Put se penje nekih kilometar, ukazuje se panorama grada (stari Mostar ). Na brdu Hum prekoputa, upadljivo ogromni krst nadvio se nad grad (brdo Hum ). Neproporcionalno veliki toranj crkve strči iznad starog dijela grada.

Godine 1944 prošao sam ovim putem, grad je tada djelovao sablasno. Svi mostovi su bili porušeni, kao i sami centar grada. Dosta toga je sada obnovljeno, ali je Mostar ostao kao omanđijan vještičijom kletvom, i nikako da se probudi iz paralize. Stanovništvo Mostara se prepolovilo, i u osnovi podijeljeni grad nikako da stane na noge.  Ruševine od ratnih dejstava su još uvijek vidljive (foto )

Mostar. 

foto fulop57

Upis u UNESCO-ovu baštinu svjetskih kulturnih dobara je više nego opravdan. Naravno da se mi uvijek potrudimo da sve što je lijepo pokvarimo, pa tako je i betonska gromada “novog” hotela “Ruža” učinila da upis dođe u pitanje.

Stari most i kompleks starih zgrada oko njega (te azurno zelena Neretva (Neretva ) su za mene najljepše mjesto u Bosni i Hercegovini. Pod mediteranskim suncem ta ljepota , bjelina kamena  i kontrast  boja neba, brda i rijeke djeluju nestvarno lijepo.

Iako zvanično nije, Mostar je podijeljeni grad. Većina stambenih i upravnih  zgrada i privrednih objekata ostala je na desnoj strani Neretve, među njima i mostarska bolnica (nova bolnica ). Nekada veliki privredni objekti su potpuno propali, slika koju srećemo cijelim tokom našeg putovanja. Mostar je bio poznat po suživotu različitih religija, pri čemu je svako dao nešto od svoje isključivosti. Posebno za mostarske muslimane se smatralo da “nisu bili nikakvi muslimani”. Pa ipak i danas su se sačuvala stara prijateljstva , koja nekada bukvalno traju i do groba (vidi foto )  

 Na samom vrhu obilaznog puta, s lijeve strane, na mjestu gdje je bila pravoslavna Saborna crkva još uvijek je prazna ledina, ustvari postoje kameni ostaci (foto ).

 Put se sada spušta ka južnom dijelu grada, pored muslimanskog mezarja. Onda pravi okuku na desno, i spaja se sa cestom koja dolazi iz grada. Na izlazu iz grada napravljeno je takođe nekoliko modernih trgovinskih centara. S lijeve strane se odvaja put za Blagaj, Vrelo Bune i Nevesinje.

Idući put ćemo obići Bunu i Bunicu.

 

 

04.01.2011.

Umro najpopularniji fudbaler Feyenord-a Coen Moulijn

U Rotterdamu je od podljedica mozdanog udara preminuo najpopularniji fudbaler Feyenoord-a svih vremena, Coen Moulijn (Kun Mulejn). Zahvaljujuci njemu roterdamski tim je sezdesetih i sedamdesetih godina bio jedan od najboljih timova Evrope, koji je osvojio najvisa evropska odlicja.

03.01.2011.

Četvrti rođendan “Letećeg Holanđanina”

Teme iz socijalne medicine, ekologije, botanike, bile su na blogu u protekle četiri godine. Pored toga bilo je i aktuelnih zanimljivosti, putopisa, fotografija, opisa značajnih i manje značajnih ljudi, onih svjetski poznatih, kao i onih dobrih ljudi koje samo ja poznajem. Objavljenih postova: 1854.

Posebno je veliki projekt putopis kroz Bosnu i Hercegovinu, koji je upravo u fazi objavljivanja. Cilj virtuelnog putovanja je pokazati kako lijepu zemlju imamo. Iako je pomala otrcana ferijalna fraza: “Upoznaj domovinu da bi je više volio”, ona je ipak istinita. Mlađe generacije se umeću da odu u mondenska ljetovališta i daleke turističke krajeve, koji su globalno postali svuda isti, a često ne znaju da postoje ljepši krajevi u vlastitoj zemlji.

Moja uža specijalnost – očne bolesti (oftalmologija) rijetko se pojavljuje na ovom blogu, za to postoji kćerka-blog: Oftalmologija. A moje najdraže priče iz prošlih dana i vremena su na blogu Nostalgičnih priča iz Bosne . Mojih dragih starijih kolega, mojih učitelja medicine, od kojih su mnogi već zaboravljeni, sjetim se na blogu: Sarajevski medicinari- zlatna generacija.

Hvala svima koji odluče da svoje vrijeme utroše na čitanju bloga, posebno onima koji aktivno i korisno svojim komentarima poboljšaju njegov kvalitet. Nadam se da od toga imamo koristi i ja koji pišem i vi koji to čitate. Cilj je da uvijek nešto novo naučimo. Jer znanje nas ispunjava zadovoljstvom i daje namna neki nacin smisao života. I pored toga što se znanje nikad nije manje cijenilo nego u ove turbulentne dane potpuno poremecenih vrijednosti, barem kod nas

Svima lijep pozdrav, želim vam dobro zdravlje i dug život.

Leteci Holandjanin

letholandez.blogger.ba

Blog za ekologiju,socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.
Broj posjeta: 304378
Prosječna dnevna posjećenost: 208.40
Broj postova: 1854
Broj komentara: 7272
Blog otvoren: 03/01/2007
Blog info...  

02.01.2011.

Od Sarajeva do Neuma (9) : Budući nacionalni park Prenj-Čvrsnica-Čabulja

 Glogošnica - Grabovičko jezero i vrhovi Prenja

foto dževad hadžihasanovi…

Jablanica na Neretvi, tako se zvanično zvala pošta mjesta Jablanice,dok je Jablanica još bila u Jugoslaviji. Bilo je još nekih Jablanica, pa da ne bude zabune.Kao što je bilo više Požega, ili Mitrovica.

Malo mjesto, stiješnjeno u uskom proširenju kanjona Neretve, između planina Čvrsnice i Prenja, postalo je značajno tek kada se na par kilometara iznad mjesta, neposredno poslije ušća rijeke Rame u Neretvu, 1954-te godine napravila brana na Neretvi. Mjesto je poznato i po Bitci na Neretvi, i čuvenoj Titovoj ratnoj varci.

Stara uskotracna pruga je isla dolinom Neretve, presjecala Ramu kod njenog ušća i ulazila u Jablanicu. Stanica je bila u današnjem centru mjesta. Neposredno odatle voz je preko željezničkog mosta prelazio na lijevu stranu Neretve i tom stranom išao sve do Mostara. Tito je u ratu (januara 1943), napadnut od Nijemaca iza leđa i četnika, koji su ga čekali na drugoj strani Neretve, naredio da se sruši most na Neretvi (foto mosta ). Partizanski mineri su srušili most, a četnici su se povukli, smatrajući da partizani neće preći preko rijeke. Tokom noći partizanski inžinjerci su koristeći srušenu željezničku konstrukciju mosta, napravili provizorni most, kojim su se prebacili borci i ranjenici.

Neposredno kod bivšeg mosta napravljen je Muzej Bitke na Neretvi (vidi http://www.muzej-jablanica.com/ ). Uz ostatke srušenog mosta postoji i dio pruge sa starom lokomotivom i vagonima.

U Jablanicu se putem ka moru, kojim mi putujemo, ulazi preko putnog mosta kod hidroelektrane Jablanica. Odmah iza toga dolazi se pored hotela, na raskrsnicu uređenu semaforom. Pravo se nastavlja pored autobuske stanice kroz grad. Desno se skreće u samu čaršiju, i opet desno na put koji vodi ka Prozoru, Jajcu, Banja Luci, odnosno Zagrebu. Ako se napravi kratak izlet tim putem, na samom kraju grada nailazi se na most preko planinske rijeke Doljanka. Odatle uz rijeku vodi put ka planini Čvrsnici (foto ), odnosno selima Sovići i Doljani. Nakon tih sela put dolazi na visoravan Risovac (vidi stecci na Risovcu ), na kome se nalazi veoma lijepo planinsko Blidinje jezero (foto ). U posljednje vrijeme uz jezero je napravljeno dosta vikendica.

Ako se nastavi putem ka Prozoru, prolazi se pored brane na Neretvi, te na krak Jablaničkog jezera uz rijeku Ramu.  Preko malog mjesta Prozor ide se ka sjeveru preko prevoja Makljen u dolinu Vrbasa (Gornji Vakuf). Zapadno se iz Prozora, iznad Šćita i Ramskog jezera, između planina Vran i Raduša, silazi se u Šujicu, odnosno u Kupres. U blizini Kupresa je i skijaški centar na planini Čajuša (hotel) . Dosta turista iz Srednje Dalmacije dolazi, iz Splita, preko Livna, zimi ovdje na skijanje.

U Jablanici je veliki rudnik plemenitog kamena, koji je prije rata eksploatisan u velikoj mjeri. Preduzeće “Granit” je sada pred propašću, i nedavno smo bili svjedoci ogorčenih radničkih protesta.

Da se vratimo na naš put. Nakon što prođe pored stara džamije u Jablanici put se vijugavo penje uz strum liticu, te prolazi kroz veoma opasan dio. Na proširenjima uskog vijugavog puta su mala parkirališta pri restoranima gdje se peku janjci na ražnju. Konačno dolazimo na proširenje, Donja Jablanica. Pored nekoliko kuća tu je sada i nova željeznička stanica na novoj pruzi za Ploče.Kada se prođe ispod pruge nailazi se na raskrsnicu kojom se preko mosta prelazi na lijevu obalu, u Glogošnicu (Glogosnica ). Ovdje od mosta već počinje novo jezero na Nertevi. Grabovačko akumulaciono jezero je dobilo ime po brani u Grabovici. Na mjestu gdje je ono prošireno, na lijevoj strani, ulijeva se riječica Glogoštica. Iznad jezera se uzdižu izvanredno lijepi alpski divlji vrhovi planine Prenj.

Pošto ostavimo još par  “janjećih”” restorana, ulazimo u klisuru između Prenja i Čvrsnice. Punjenjem Grabovičkog jezera nivo Neretve je podignut za nekoliko desetina metara, pa se put morao znatno izdići u odnosu na raniji, a posebno u odnosu na staru prugu (vidi zaostali pruzni most ). Česte nesreće na ovoj dionici odvele su desetine nesretnih ljudi i automobila u ogromne dubine jezera. Put je sada dobro ograđen duplim branikom. S desne strane je bilo ranije popularno odmaralište poznato kao Aleksino vrelo. Vode sa Čvrsnice su izvirale iz stijene pored puta, pa je tu napravljen restoran. Izgradnjom jezera potopljeno je vrelo, a na njegovom mjestu (iznad bivšeg vrela) uz put u uskom proširenju je neko napravio klaonicu, gdje se kolju nesretna janjad sa potrebe brojnih restorana uz put. 

Put, između dubokog jezera, i veoma strmih stijena (vidi foto ), dolazi do mosta, koji danas nosi ime “Most Begića i Begovića” (vidi most ), u sjecanje na Senada Begovica i Mirsada Begica, koji su mucki ubijeni u posljednjem ratu (vidi o pokusajima rusenja mostova od strane HVO na http://www.most.ba/02122/055.htm ) .

Ovdje put, nakon oštre okuke prelazi na lijevu stranu Neretve, a pruga ostaje na desnoj. Most je i granica opštine Jablanica, i opštine Mostar Sjever. Poslije izlaska iz tunela put ulazi u mjesto Grabovica, koje se sastoji uglavnom od nekoliko baraka preostalih nakon gradnje brane. Od Grabovice Neretva kratko teče prirodnim tokom, a put vijuga između stijena, penjući se i spuštajući ispod Prenja, sve do mosta na Drežnici (most na Dreznici). Tu se s desne strane u Neretvu (koja je ovdje ponovo jezero) ulijeva planinska rječica Drežnica. Ona  i njen kanjon predstavljaju granicu između Čvrsnice i Čabulje.

Nekoliko ekoloških organizacija se bori da se šire područje planina Čvrsnica, Čabulja i Prenj proglase nacionalnim parkom. Sa zvanične web stranice organizacije Eko akcija (Eko akcija ) prenosim : Predloženi nacionalni park Prenj-Čvrsnica-Čabulja se nalazi u sjevernom dijelu Hercegovine, na geografskoj širini 43°21’25” – 43°43’12” i geografskoj dužini 17°25’00” – 17°58’12”. Maksimalna površina ovog potencijalnog nacionalnog parka je 99.500ha. Oblast planina Prenja-Čvrsnice-Čabulje i Vrana (Čabulja i Vran pripadaju masivu Čvrsnice) je smješten u centralnom dijelu Dinarida. Velika vrijednost biodiverzititeta ove oblasti je karakterisana prisustvom velikog broja endemskih i reliktnih biljnih zajednica koju je moguće naći u ovoj oblasti zahvaljujući glacijalnim procesima; zatim velikim površinama visokih platoa i važnim dijelovima bazena rijeke Neretve (u ovom trenutku jednog od globalno najugroženijih karstnih ekosistema).Trenutno, neodrživa eksploatacija prirodnih resursa, neregulisani razvoj turizma kao i odlaganje otpada ugrožavaju ovo područje (kraj citata).

Nakon rata u  akumulacionim jezerima nastalim izgradnjom brana na Neretvi, počela se u kavezima uzgajati konzumna pastrmka. Tako od Jablanice do Salakovca na nekoliko mjesta postoje ovi ribnjaci.  Table uz put pozivaju putnike da se zaustave i da kupe svježu pastrmku.

Prilikom izgradnje brane Salakovac put je bio privremeno izmješten na desnu stranu, dok se nije izgradila nova dionica na lijevoj, koja je morala biti znatno odignuta. Put uz obronke Prenja ima dosta tunela i mostova, prilično je prav, ali i opasan, zbog čestog neprilagođenog preticanja (vidi put uz jezero ). Kod brane na Salakovcu put ulazi u tunel. Nakon izlaska iz tunela ukaže se masiv Veleža, te ulazimo u ravni predio Bijelog polja. Sad se približavamo Mostaru.

Nastavice se 

 

 

   

02.01.2011.

Da opet dodju lijepe godine drugarstva

Uz lijepe zelje za 2011, sjetimo se "Kocke, kocke, kockice" i pozelimo da opet dodje vrijeme drugarstva

01.01.2011.

Sretna Nova 2011

Svim svojim citaocima, i svim blogerima, sve najbolje u Novoj godini, zeli vam Reuw.

Leteci Holandjanin
<< 01/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
2368685

Powered by Blogger.ba