Eto, došlo mi nako, da pišem o riječi nako. Jedna od naših bosanskih riječi koja se veoma teško da  prevodi na strani jezik.

Rekli bismo tako, da je nako, skraćeni oblik priloga za način onako. Trebalo bi ga pisati sa apostorfom to jest ‘nako, ali je nako postalo tako nako, da mu ne treba ono o, i da se osamostalilo kao potpuno nova riječ.

Onako bi trebalo da znači: na onaj način, kao što vako znači na ovaj način . Znači kad kažemo onako, uperimo prstom u nekoga koji nešto radi, pa onome kome se obraćamo kažemo da to treba da uradi na isti način kao onaj tamo, znači onako.

Ali nako, nakon je ostalo bez svoga o, nema više značenje kao onako. Nako je postala riječ sama za sebe, ali kakva riječ. U Bosni je to jedna od najčešće upotrebljavanih riječi u odgovorima različite vrste. Tako za nako imamo odgovor kad pitamo.

Kako je na poslu?       Vala nako, poso ko poso nije loš, ali ima dosta papana, nemaju pojma, ne znam ko ih zaposli!

Kakav si danas?          Nako, još me pomalo boli glava!

Je li valjala utakmica? Ah, nako, osim golova nije vala bila šta!

Kako si zadovoljan  novom djevojkom? Nako, nisam baš oduševljen, puno brate melje!

Kako ti je tamo ( u Njemačkoj, naprimjer)...... Ma nako, ne znam šta da ti kažem!

Jesi li bio u Parizu, kako ti se sviđa? Ma vala nako, očekivao sam mnogo više!

 I tako dalje i tako dalje.......... Sve je nako.

Kako sad prevesti strancu? Nako je nešto neodređeno, istovremeno  dobro i loše, nešto što i smrdi i miriše, ili niti smedi niti miriše,…

E sad ima nako i drugih objašnjenja. Kad kažemo da nam je došlo nako, onda znači da je došlo bez ikakvog razloga, samo od sebe, rekli bi smo onako spontano.

Nako se dobro nastanilo u Bosni, gdje je sve neodređeno, na čekanju. Nako je postao dio našeg mentaliteta. Mentaliteta gdje je sve relativno, gdje se ništa ne isplati raditi, jer će sve ionako propasti. Mentaliteta gdje se podcjenjuje svaka vrijednost, kao nešto što je prolazno i u osnovi nevažno. Uticaj istoka, valjda.

Eto , nako mi došlo, da ovo napišem.