Leteci Holandjanin

Blog za edukaciju, ekologiju, socijalnu medicinu i humanizam. Uredjuje Cengic dr Ferid.

31.03.2011.

Slijepi miševi u izumiranju

Crno se piše slijepim miševima ili šišmišima. U Posljednjih pet godina u Americi je nestalo najmanje milion ovih simpatičnih životinjica. Slijepi miševi imaju ogromnu ekonomsku korist, jer su glavni uništivači insekata, koji inače uništavaju prinose u zemljoradnji. Naučnik Gary McCracken sa University of Tennessee u Knoxville izjavio je juče da je vrijednost izgubljenih slijepih miševa najmanje 3,7 milijardi dolara. Umjesto miševa mora se koristiti mnogo više pesticida, pa su pored novca za njih još i daleko veće štete za okolinu i za zdravlje ljudi.

Uzroci uginuća miševa je jedna gljivična bolest. Drugi uzrok su velike vjetrenjače koje proizvode struju, i koje melju miševe. Izgradnjom novih vjetrenjača, očekuje se dalje stradanje ovih životinja. Šišmiši su vrsta sisara kod koih ne rađa puno mladih(samo jedno), pa bi oporavak populacije mogao trajati desetljećima, ako ne i stoljećima.

 

31.03.2011.

Aktuelno u Holandiji: Ajax se raspada ko fudbalski savez BiH

Johan Cruijff
Cruyff a la banqueta del Camp Nou.jpg
Nekoliko vijesti dominira medijima u Holandiji. Dosta je prašine dignuto oko neuspješne evakuacije jednog Holanđanina iz Libije. Helikopter koji je po njega poslalo ministarstvo odbrane, zajedno sa posadom od tri člana, zarobili su Gadafijevi ljudi. Pušteni su nakon nekoliko dana, helikopter je zadržan.

Ispostavilo se da je u ovoj akciji načinjen niz grešaka, te da su Libijci znali tačno vrijeme i mjesto gdje će helikopter sletjeti. Nekoliko ministara je pretrpjelo teške kritike u Parlamentu. Ministar odbrane se izvinio i rekao da je to škola za ubuduće. Interesantno je da je u nekoliko navrata istaknuto da se holandski inženjer mogao evakuirati redovnim putem, kako što  su uradili Bosanci, avionom iz Sirta. U avionu je bilo još mjesta, mogao je sjesti i inženjer. Ovdje nikad nije saopšten identitet te osobe, niti se pojavio u javnost, a bilo je mnogo priče o tome ko bi ta osoba mogla biti , i zašto se je morao slati helikopter samo zbog jedne osobe, koja nije bila toliko ugrožena..

U Groningenu na sjeveru Holandije porodila se djevojčica koja još ide u osnovnu školu, i koja ima dvanaest godina. Dok je bila na ekskurziji sa ostalom djecom, zabolio ju je stomak. Ispostavilo se da je dobila porođajne bolove. Vise detalja (na bosanskom i holandskom jeziku) vidi u komentaru.

Najviše pažnje ipak privlači totalni raspad sistema u najpopularnijem holandskom klubu, amsterdamskom Ajax-u. Sinoć je cijela uprava kluba dala ostavku. Tim, koji nije državni prvak još od 2004, i koji svake godine promjeni bar jednog trenera, ostao je bez uprave. Uzrok  krize je pritisak koji je na upravu proizveo popularni Johan Krojf ( Johan_Cruijff) , kritizirajući ih za nestručnost. 

28.03.2011.

Aktuelno u BiH: Posudjeni post

Iz Oslobodjenja prenosim komentar urednice Vildane Selimbegovic, o aktuelnom stanju u politickom zivotu u BiH. Clanak nosi naslov :CIK, zica, Srebrenica.

Na vlast BiH u ovom času pretendiraju svi oni koji su poraženi na izborima. Od Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića pa naniže. Razlog je jednostavan: Radončić ni u izbornoj godini nije krio svoje ambicije da Bosnu i Hercegovinu podijeli na njezin srpski, hrvatski i svoj vehabijski dio. Sistematskim radikaliziranjem Bošnjaka stvarao je uvjete da Dodikova obećana disolucija i Čovićev neostvareni treći entitet postanu stvarni, uz unutrašnji dogovor tri naroda

 

Prvo poluvrijeme utakmice Bosne i Hercegovine protiv Rumunije provela sam gledajući šestoricu mladića od nekih dvadesetak godina. Njihova priljubljenost uz ekran, emocije kojima su ispratili svaku propuštenu šansu naših reprezentativaca i opipljiva bol s kojom su reagirali na vođstvo Rumuna od jedan nula, mnogo više govore o uvjetima u kojim živimo nego beskrajni institucionalni sastanci nakon kojih će - još malo - biti posve neizvjesno jesu li uopće bili izbori u oktobru prošle godine.
Vidno fudbalom istraumatizirani, potpuno skršeni (ne)očekivanim pogotkom, svoju su gledateljsku nemoć (Marica! Marica i go! Taj nije 10 godina šutnuo lopte kako treba!) pretočili u metafore kojima su obilato zasipali ekran, nerijetko skačući oko njega s neskrivenom ambicijom da uđu u teren. Do kraja prvog poluvremena više puta čula sam da ćemo proći kao Srebrenica, da se branimo kao Žepa 93. (pa vidiš da se ne mrdamo!), da nam je sreća u svemu okrenula leđa, da su nam napadi kao što smo razbijali obruč oko Sarajeva, da je Ćiro znao prodat priču kao Čović, a ovi naši i kad su u pravu, vazda su donji...
Niko od njih ne pamti rat, a kako su nam lekcije iz ne tako davne prošlosti protjerane iz udžbenika (barem ovih koji uvažavaju misiju OSCE-a u BiH i OHR), posve je jasno da su i metafore odraz naše političke stvarnosti i posljedica daleko ozbiljnijih frustracija negoli je jedna fudbalska utakmica, ma kako ona važna i značajna bila. Već na poluvremenu sam ja odgovarala na puno ozbiljnija pitanja: od onih šta hoće CIK do onih kuda nas sve ovo vodi.
Da, zaista, šta radi Centralna izborna komisija? Nakon otvorenog pisma Suada Arnautovića, člana CIK-a, više nema dilema - CIK već mjesecima ne radi svoj posao, svojim nečinjenjem direktno se umiješao u konstituiranje vlasti a svojim (ne)djelima, kojima pokušava amnestirati ranije poteze, nastavlja saučestvovati u kršenju Ustava i zakona zemlje. U otvorenom pismu Ireni Hadžiabdić, predsjednici CIK-a, član Arnautović ističe da je CIK imao nadležnosti zatražiti, i to s preciziranim rokovima, zakazivanje kantonalnih skupština. CIK to još uvijek nije učinio, jer zakašnjela odluka s rokom odmah i dalje nije rok. No, kako god CIK nije precizirao rok, jeste imao petlje svoj nerad fakturisati izabranim delegatima Doma naroda Federacije BiH, proglašavajući njihove odluke o izboru predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH - nevažećim. Po CIK-u i družini, izbor je - šest mjeseci nakon izbora - preuranjen.
Da je, kao što nije, CIK naložio izbor delegata u Dom naroda, šta bi se dogodilo? CIK ne bi mogao pijačariti sa mandatima, a prijetnje Dragana Čovića i Bože Ljubića Herceg-Bosnom, jevrejskim modelima i međužupanijskim vijećima morale bi biti shvaćene kao atak na Ustav zemlje, nova epizoda hrvatske samouprave, no nikako kao svakidašnja jadikovka o ugroženosti koja se rješava "ustavnim putem". Gdje je tu Ustav? I ko ga (ni)je prekršio?
Irena Hadžiabdić je "sjajno" poentirala u jednom od svojih brojnih ekraniziranih nastupa: svu krivicu za vlastite postupke prebacila je na visokog predstavnika. Valentin Inzko mudro šuti. SMS poruke koje šalje demantira Ivo Josipović, na kojeg se sam Inzko pozvao tražeći u ime HDZ-ova četiri ministarska mjesta u Vladi FBiH. No, kada su SDP i SDA u ime stranaka potpisnica platforme i na to pristali, Čović je rekao ne, a Inzko opet mudro ošutio. Zašto? Ima li više iko u ovoj zemlji kome nije jasno da je Čovićev zahtjev za svim hrvatskim mjestima u izvršnoj vlasti FBiH prečica za promjenu Izbornog zakona, pa i Ustava, po kojima bi se od sada pa ubuduće izbori mogli obavljati samo unutar naroda? Pa ko hoće da se opredijeli, neka i glasa.
Na stranu sad što je Čović tako planirao sebi priskrbiti doživotnu vlast, pravo je pitanje je li to evropski obrazac koji se nudi Bosni i Hercegovini? Ako nije, zašto visoki predstavnik ne reagira? Šta čeka? Čović je u Mostaru, skupa s Ljubićem, ugostio Milorada Dodika i Mladena Bosića: ne, nije to bila nikakva srpsko-hrvatska ujdurma na račun trećeg, bila je to potvrda konstitutivnosti sva tri naroda u BiH. Zar nije Dodik lijepo rasporedio mjesta u Vijeću ministara: HDZ-u predsjedavajući, RS-u ministar spoljnih poslova? Upražnjeno mjesto ministra za izbjeglice kao predodređeno je za Bošnjake: prepoznao je to Safet Halilović i samo što se nije samokandidirao.
Pravi problem u ovom trenutku i jeste u apetitima koji su se (očekivano) iskazali u bošnjačkom šesnaestercu: na vlast BiH u ovom času pretendiraju svi oni koji su poraženi na izborima. Od Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića pa naniže. Razlog je jednostavan: Radončić ni u izbornoj godini nije krio svoje ambicije da Bosnu i Hercegovinu podijeli na njezin srpski, hrvatski i svoj vehabijski dio. Sistematskim radikaliziranjem Bošnjaka stvarao je uvjete da Dodikova obećana disolucija i Čovićev neostvareni treći entitet postanu stvarni, uz unutrašnji dogovor tri naroda. Paradoksalno, ali svojom je izbornom retorikom o Bošnjacima koji će biti svoji na svome na njegovom parčetu zemlje, dobrano pomogao da SDPBiH ostvari najveći izborni rezultat, ali i da SDA, profilirana u umjerenu bošnjačku partiju, bude odmah uz SDP.
Sada Radončić nema druge opcije do da traži dva bošnjačka glasa u Parlamentu BiH uz pomoć kojih će ispuniti Dodikova i Čovićeva izborna obećanja, a sebe promovirati u realiziranog političara. Bit će zanimljivo pratiti spremnost ostalih bošnjačkih partija da stanu uz ideju podjele BiH, ali i spremnost međunarodnih faktora da ovoj postizbornoj gunguli stanu ukraj. Uostalom, zar nije vrijeme da oni isti koji su u Čovićevo ime pregovarali sa SDP-om i SDA, sada pregovaraju u ime ove dvije partije u procesu konstituiranja vlasti u BiH?
Šta znači Čovićevo i Ljubićevo odbijanje bilo kakvih razgovora sa SDP-om i SDA? Osvetu i potrebu da se Bošnjaci prepoznaju u Žepi 93. i strahu od Srebrenice 95? Ili je riječ o međunarodnoj zajednici koja se ponaša baš kao Evropa spram Armije BiH u opsjednutom Sarajevu? I kad smo opet kod metafora s utakmice: propustila sam i izjednačujući i pobjednički go, ali sam kao i cijeli grad čula, vidjela i osjetila radost nakon pobjede protiv Rumunije. Slavlje diljem BiH je pokazalo koliko je ovoj zemlji potreban bilo kakav korak naprijed.

28.03.2011.

Holandska TV: Pogled na Tursku iznutra

Mevlana Konya.jpg
Dervisi reda Mevlevi iz Konya.

Čitaoce moga bloga u Holandiji upućujem na seriju emisija o Turskoj, koja se emituje na drugom kanalu, nedjeljom u 20.15.

U sinošnjoj prvoj emisiji autor Bram Vermeulen, inače dopisnik iz Turske, pokušao je da slikajući i intervjuišući različite ljude, prikaže objektivnu sliku današnje Turske. Turska je izrasla u regionalnu silu, u kojoj se mješaju evropski i azijski uticaji. Turska ima izvanredno veliki uticaj na politička zbivanja na Srednjem Istoku, te u Evropi. Unutar same Turske se još uvijek baštini nasljedstvo Mustafe Kemala Ataturka koji je 1923 osnovao sekularnu republiku u kojoj je politika odvojena od vjere. Ukinuo je šerijat, i arapsko pismo zamijenio latinicom. Međutim, u posljednje vrijeme u Turskoj su još uvijek jake tendencije ka stvaranju islamske države. Ataturk je ukinuo fesove, uveo evropski način odjevanja, a i njegova supruga je skinula mahramu. Supruga današnjeg premijera Turske Erdogana, Emine –hanuma,  nosi mahramu.

Autor je posjetio jednog veterana korejskog rata, koji je pokazao kako njegova familija živi modernim načinom života. Njegove ćerke uče iz Kurana, ali istovremeno vode i sasvim moderni način života, kupaju se na plaži u kupaćem kostimu, trče džoging, itd.  Jedan vlasnik radnje ima auto na čijoj je haubi otisnuta velika Ataturkova slika, a cijeli dućan je ispunjen uspomenama na Ataturka. Vlasnik se veoma kritički odnosi prema sadašnjoj vlasti i situaciji u Turskoj. I pored toga on odlazi u džamiju.

Turske različitosti se ogledaju i u podjeli na bogate i siromašne. U Istanbulu postoji društvena krema koji živi veoma luksuzno, i izdvojeno od običnog svijeta. Njih ne interesuje ni religija nipolitika, samo biznis i profit.

Jedna mlada aktivistkinja gleda na Ataturka kao na diktatora, što ne mora u osnovi pobuđivati negativnu konotaciju. Turska, pored svoje slavne prošlosti, je takođe opterećena nekim neriješenim pitanjima, koja su često i tabu, kao što je odnos prema Jermenima i Kurdima.

Propuštena emisija se može pogledati na Izgubljena emisija, a ne zaboravite sljedeću emisiju u narednu nedjelju.   

27.03.2011.

Nedjeljom u slici i riječi: Selo Sakule a u Holandiji

Voziti se biciklom, imati vedro nebo iznad sebe, zelenilo i vodu i široki vidik na sve strane, kud ćeš ljepše. Rano proljeće, drveće podrezano, zrak svjež, voda čista. Pored staze odmara se ogromno jato gusaka, ima ih hiljadu... Šarene, crnih vratova, neke pasu travu, neke leže. Sigurno su stigle sa dalekog puta, kud li im je odredište? I ko li dadne znak kad treba opet krenuti? Mora da imaju nekog predsjednika stranke, koji će reći kad treba i kojim putem treba poletjeti. Nadam se da su njihovi stranački prvaci pametniji od ovih naših bosanskih.

A onda se ulazi u selo. Glavna ulica nosi ime po crkvi, Kerkstraat, Crkvena ulica. Sve je u tom selu mirno, vrijeme je stalo. Selo se zove Driebruggen ( vidi ovdje ) , što znači Tri mosta ili Tromostovlje. Lijepo je tu, kad je ovako divan dan, ali kad se spusti tama i zapušu vjetrušine, mogu misliti kako je.

Ugodna vam bila ova nedjelja, dan je već odmako, sat su nam sinoć ukrali.  

guske na odmoru
guske na odmoru


siroki pogled s mosta na jednu .......
siroki pogled s mosta na jednu .......


...i na drugu stranu
...i na drugu stranu


evo nas u selu
evo nas u selu


kuca na osami
kuca na osami


lijepo, zar ne?
lijepo, zar ne?


pokretni most, plati pa ce se podici
pokretni most, plati pa ce se podici


mozes i golfa kupiti, 1,6 benzin, 2002, 5600 eura
mozes i golfa kupiti, 1,6 benzin, 2002, 5600 eura




povratak kuci
povratak kuci


25.03.2011.

Subotom o riječima: Starački rječnik - Starudija, metuzalem i ihtijar

Porast prosjecnog trajanja zivota u Belgiji u periodu od 1885 do 2004, bron:FOD Economie - Algemene Directie Statistiek en Economische Informatie, Dienst Demografie. Plava boja oznacava muskarce, a crvena zene.

U Bosni kažemo kad je nešto staro : starudija. Tako se kaže za staro auto, za staru kuću, staru odjeću. Starudija je obično tako stara da je treba odbaciti. Kuću srušiti, auto u otpad, odjeću u smeće.

Ali najgore je da se ista riječ koristi i za stare osobe. “Udala se za starudiju”, kažemo za nekoga ko se udo za staru osobu. Starudije tako navaljuju da se vozaju u javnom prevozu (što će one starudije nako rano u tramvaju?), u prodavnicu (navalile starudije na rasprodaju), u kafanu (šta ćeš tamo, sve same starudije).....

Koliko neko treba da ima godina da bude starudija ovisi o onome ko na njih gleda. Što mlađa osoba gleda, to starudije postaju sa manje godina. Osobi od 15 je starudija ili starkelja, već neko preko 30. U principu su starudije već oni preko 50 godina. A oni preko šezdeset su starci. I to ne samo za ulični govor, nego i za štampu.

Pregažen starac ( od 63 godine), premlaćen starac, povrijeđena starica……. Skoro svaki dan u štampi.

Jezik je odraz društva, pa tako pokazuje koliko naše društvo cijeni starije ljude. Tek kada neko počne ulaziti u godine počne mu smetati što ga zovu starkeljom, starudijom,starinom, đedom, dedom, babom, iako se on osjeća mladim. Osjeća se uvrijeđenim.

Nehumano društvo koje omalovažava slabe i nemoćne i smatra ih nepotrebnim opterećenjem je izmislilo i niz drugih naziva za ove “ohrđale” ljude.

Tako su metuzalem, i  ihtijar takođe imena koja se koriste za starije muškarce.  Metuzalem je biblijska figura, osoba koja je živjela više od devetsto godina. Ihtijar je najstariji musliman u nekom džematu.

Mator, i matorac više koriste naši istočni susjedi, pri čemu mator pas i mator čovjek spadaju u skoro istu kategoriju. I u Srbiji i u Bosni postoji ružan običaj da djeca roditelje, oca i majku, zovu stari, ili starci, a još gore da ih zovu matori.

Starci mi nisu tu, možete doći kod mene!”

Postoje i mnogi pridjevi koji se kače za stare osobe da opišu njihov izgled i stanje. Ohrđali, ishanđali, uvenuli, izvještani, iscijeđeni, ocvali, ohrdani.

U starosti čovjek često doživi pored fizičkih  i umne i karakterne promjene, pa mu se onda pored imenica koje ukazuju na njegov fizički izgled, dodaju i imenice koje ukazuju na njegov karakter. Pridjev stari (stara) ide tako često često uz imenice kao paučak, sjena,spodoba, ohrdina, budala, mamlazčina, kreten, manijak, seronja, itd. Stari čovjek je izhlapio, pobenavio, posenilio, prolupo, poblesavio, podjetinjio….

Interesantno je međutim da postoji i ružan običaj “intelektualaca” koji često diskutuju na raznim blogovima i forumima. U cilju da dezavuišu i uvrijede onoga s kim su u verbalnom konfliktu, te u nedostatku argumenata, često potežu godine onoga s kim su u sukobu.  Tako se oni forumu obraćaju nazivajući svog konkurenta starčićem, ishlapljelim, vremešnim, itd.

Svjedoci smo izvanrednog napredka medicine, i društva uopšte, u zapadnim zemljama, koja ne samo da je znatno produžila ljudski vijek, nego je omogućila da ljudi mnogo duže ostaju životno aktivni, a mnogi zarađuju za egzistenciju do 75 godina života, pa čak i do 90. Pored toga što ostaju potpuno sposobni za rad, takvi ljudi su naoružani ogromnim iskustvom, i njihova je uloga često neprocjenljiva, posebno u politici, kulturi, nauci. Za takve ljude se kaže da su u trećem životnom dobu, ili da su seniori. Holandski pridjev bejaarde, kojim se označavaju ljudi preko 65 godina starosti, označava u osnovi čovjeka koji je sakupio puno godina, i češće se koristi od pridjeva oude ili ouwe (man), koji ima isto značenje, ali se često koristi u drugom kontekstu.

Ako želimo biti humano društvo, čija se humanost ispoljava u poštovanju i zaštiti slabijih, moramo (pored svega drugog) promijeniti i svoj riječnik prema starijim ljudima, te ih nazivati jednostavno ljudima ( uz eventualno u zagradi navođenje godina života, ako to u nekom novinskom izvještaju igra neku ulogu), bez pogrdnih pridjeva i imenica.

Na kraju doživjeti starost je nešto dostojanstveno, i prema tome se treba tako odnositi.

     

23.03.2011.

Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?

U ponedjeljak je u emisiji Radar ( http://www.trosradar.nl/ ) raspravljano o slučaju jednog ortopeda (dr de Bruin) u bolnici Waterlandziekenhuis u Purmerendu. Ortoped je u ovoj bolnici u toku 25 godina uradio ogroman broj operacija. Međutim rijetko je na kojeg doktora bilo toliko žalbi i tužbi od strane pacijenata, od kojih su mnogi nakon operacije završili u mnogo gorem stanju nego prije oepracije.Do sada je stiglo 125 zalbi, a broj onih koji se osjecaju zrtvama ovog doktora je oko 300.

Doktor je 25 godina radio skoro potpuno samostalno i nije dozvoljavao nikakvu vrstu kritike. Ako bi neko od medicinara (ne ljekara) izrekao sumnje u neke njegove često eksperimentalne zahvate, riskirao je gubitak službe. Tako je posao izgubio jedan fizioterapeut. Svo to vrijeme uprava bolnice i kolege doktori, iako su znali šta se radi, nisu preduzimali nikakve mjere. Tek je tek nedavno uprava bolnice suspendovala doktora.

U emisiji je voditeljica postavila pitanje može li se potegnuti i pitanje odgovornosti kolega doktora, koji su dužni da prijave nestručan rad, kako inspekciji zdravlja, tako i upravi bolnice. Nijedan od prozvanih doktora ni sada nije htio da javno nastupi u emisiji, niti da rekne ružnu riječ o kolegi. Jedino je jedan stažista, (a i on nije htio pred kamere), iznio čudne stvari koje je primjetio tokom stažiranja.

Zaista je pitanje dokle ide individualizam specijalista u holandskim bolnicama, i koliko je opasno kad neko od doktora potpuno izmakne kontroli uprave bolnice, pa i svojih kolega. Nije dobro  kad kolega o kolegi  ružno govori, ali je opasno da u ime kolegijalnosti stradaju pacijenti.

22.03.2011.

Postati majka u sedmoj deceniji života

Jedna od glavnih vijesti ovdje u Holandiji, bila je juče porođaj jedne 63-godišnje Holanđanke, koja je rodila zdravu ćerku. Mada je italijanski doktor Severino Antinori  (vidi Severino_Antinori) do sada pomogao da tri hiljade žena nakon klimakterijuma dobiju dijete, ovo je prvi slučaj Holanđanke koja je u ovako kasnim godinama rodila dijete.

Jutros je na radiju bilo diskusije o ovome. Citiran je doktor Antinori, koji je rekao da Holandija, inače napredna zemlja, u pogledu trudnoće starijih žena još živi u srednjem vijeku. Naime u Holandiji je zabranjena vještačka inseminacija žena preko 45 godina starosti. Italijanski doktor kaže da je za njega granica 63 godine. Prosječni životni vijek žene iznosi 83 godine, tako da žena koja rodi sa 63 još ima vremena da odgoji dijete. Po njemu nisu važne godine žene, nego zdravstveno stanje. Osobe sa dijabetesom, visokim pritiskom i drugim bolestima, ne dolaze u obzir za inseminaciju u poznim godinama.

S druge strane jedna holandska specijalistkinja (ginekolog) je rekla da životna dob i te kako ima uticaja, te da oko 25 posto takvih trudnoća ne dođe do kraja zbog raznih komplikacija. Ipak, zahvaljujući poboljšanju tehnike kod vještačke oplodnje, treba razmišljati o pomjeranju granice i iznad 45 godina, s tim da se svaki slučaj posebno proispita, i da se uvijek ima na umu da ovaka trudnoća u poznim godinama donosi mnogo više komplikacija i za majku i za dijete.

Po meni se posebno  postavljaju psihički i socijalni problemi kod takve djece. Da li će rano ostati siročad (oca svakako nemaju, jer je donor sperme nepoznat, kao i donor jajne ćelije), pa i ako ne ostanu kako će se osjećati kao djete koje je rodila baba. Zaista je bilo malo degutantno kako ta žena u godinama, kao prava majka drži u naručju tek rođeno dijete, koje biološki (genetski) nema ništa sa njom. 

21.03.2011.

Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

  Steenuil Steenuil

 Holandsko Ministarstvo zemljoradnje zabranilo je do daljnjeg izgradnju nekoliko zgrada u selu Ochten, a sve zbog jedne sove. Planirano je 216 novih stanova, te nova crkva i škola. Međutim u jednom od objekata koje treba srušiti živi jedna vrsta sove (Steenuil), koja pripada zaštićenim vrstama ptica. Sova se skriva u tamnim mjestima u starim stalama, u kojima ima i slijepih miseva. Na nasem jeziku se ova mala sova  ( velicine 20 cm) zove kukumavka ili sivi cuk (vidi komentar).

Ministarstvo sada traži da se prvo nađe mjesto gdje će sova dalje nesmetano živjeti, pa tek onda da se gradi.

Mnogi u ovome selu nisu sretni ovom odlukom, jer izgradnja novog kvarta, crkve i škole, u ovom zaostalom kraju, bi imala veliki značaj.

izvor: De Telegraaph

21.03.2011.

Sretno vam bilo proljeće!

Ostavimo malo po strani arapsko proljeće, japansko proljeće, bosansko proljeće.  Uživajmo u prirodi, u punom mjesecu (kojemu takođe ni krivom ni dužnom pripisuju svakakva zla), u najljepsem godisnjem dobu.

Juče je ovdje bio divan dan. Pored rascvjetalih narcisa i žutih grmova tu i tamo već se pojavio behar. Ispred jedne kuće prava seoska idila, ovce sa tek ojanjenim janjadima. Nije bilo vjetra, pa se je moglo dugo voziti biciklom kroz izvanredno lijepo, i sto se prirode ttice netaknuto, zeleno srce Holandije (Groene hart).

Sretno vam bilo ovo, samo vaše, proljeće!



svoja kucica, svoja slobodica
svoja kucica, svoja slobodica


mir
mir


prvi behar
prvi behar


20.03.2011.

Nedjeljom u slici: Mačija posla

Nije Macka na usijanom limenom krovu (naslov filma sa Elizabet Tajlor), nego obicna gradska macka na drvenoj gredi. Mozda i ona pogledati vrijedi.

18.03.2011.

Subotom o riječima: NAKO

Eto, došlo mi nako, da pišem o riječi nako. Jedna od naših bosanskih riječi koja se veoma teško da  prevodi na strani jezik.

Rekli bismo tako, da je nako, skraćeni oblik priloga za način onako. Trebalo bi ga pisati sa apostorfom to jest ‘nako, ali je nako postalo tako nako, da mu ne treba ono o, i da se osamostalilo kao potpuno nova riječ.

Onako bi trebalo da znači: na onaj način, kao što vako znači na ovaj način . Znači kad kažemo onako, uperimo prstom u nekoga koji nešto radi, pa onome kome se obraćamo kažemo da to treba da uradi na isti način kao onaj tamo, znači onako.

Ali nako, nakon je ostalo bez svoga o, nema više značenje kao onako. Nako je postala riječ sama za sebe, ali kakva riječ. U Bosni je to jedna od najčešće upotrebljavanih riječi u odgovorima različite vrste. Tako za nako imamo odgovor kad pitamo.

Kako je na poslu?       Vala nako, poso ko poso nije loš, ali ima dosta papana, nemaju pojma, ne znam ko ih zaposli!

Kakav si danas?          Nako, još me pomalo boli glava!

Je li valjala utakmica? Ah, nako, osim golova nije vala bila šta!

Kako si zadovoljan  novom djevojkom? Nako, nisam baš oduševljen, puno brate melje!

Kako ti je tamo ( u Njemačkoj, naprimjer)...... Ma nako, ne znam šta da ti kažem!

Jesi li bio u Parizu, kako ti se sviđa? Ma vala nako, očekivao sam mnogo više!

 I tako dalje i tako dalje.......... Sve je nako.

Kako sad prevesti strancu? Nako je nešto neodređeno, istovremeno  dobro i loše, nešto što i smrdi i miriše, ili niti smedi niti miriše,…

E sad ima nako i drugih objašnjenja. Kad kažemo da nam je došlo nako, onda znači da je došlo bez ikakvog razloga, samo od sebe, rekli bi smo onako spontano.

Nako se dobro nastanilo u Bosni, gdje je sve neodređeno, na čekanju. Nako je postao dio našeg mentaliteta. Mentaliteta gdje je sve relativno, gdje se ništa ne isplati raditi, jer će sve ionako propasti. Mentaliteta gdje se podcjenjuje svaka vrijednost, kao nešto što je prolazno i u osnovi nevažno. Uticaj istoka, valjda.

Eto , nako mi došlo, da ovo napišem.

 

16.03.2011.

Posudjeni post: Merkel i vlažni snovi BiH multikulturalizma

Sa Shobinog bloga, zbog aktuelnosti teme, prenosim ovaj tekst, originalno objavljen na portalu "Buka"
Autor: Uglješa Vuković
Objavljeno: 14.03.2011 u 10:40
Angela Merkel je žena sa lepim imenom. Ona izgleda vrlo moćno i kao svaka žena u visokoj politici stvara oko sebe posebnu auru, što je samo dokaz koliko živimo u muškom svetu. Možda je zbog te aure nazivaju super bakom i najmoćnijom ženom sveta, a možda samo zbog toga što je ona jednostavno kancelarka velike i moćne Nemačke.
Ta žena sa lepim imenom često je fascinacija balkanske krčme. Ovde se svemu što dolazi iz Nemačke doda pridev najbolje, najefikasnije, najbrže. Kod nas je uvek dobro uspevao soj germanofila ubeđenih u nadmoć nemačke kulture i tehnike.

Elem, u bh javnost prodrla je vest kako će sa našim političarima razgovorati lično i sama Merkelova o ustavnim promenama i uređenju zemlje. U skladu sa čuvenom realpolitik, razgovarano je otvoreno o onome što je navodno naš najveći problem.

U javnosti manjeg bh entiteta pojavio se  čudesni entuzijazam zbog najave o otvorenim razgovorima podstaknut proglašenjem kraja multikulturalizma u Nemačkoj od strane žene sa lepim imenom. Reč multikulturalizam je upravo ono što smo najčešće slušali sa zapadne strane sveta u posleratnim danima u BiH, a sada se čini da upravo zapad napušta tu reč. Shodno tome, uspostavila se vrlo logična logika: Moćna žena iz moćne Nemačke usudila se reći da je multikulturalizam propao. Možda će se usuditi reći da nije propao samo u njenoj zemlji. Jer moćna žena je ipak iz moćne države, a moćne države znaju progovoriti o drugim državama. Posebice o nemoćnim državama.

Primetim na mnogim mojim sugrađanima i sagovornicama živu strast kada progovore spomenutom logikom o Merkelovoj i njenom iskrenom priznanju, kako mi reče jedan od njih, o propasti multikulti globalne pošasti. I to u zemlji gde nikad ništa ne propada, rekoše mi sa onim gastarbajterskim samopouzdanjem.

Ali, zašto našeg malog čoveka raduje što je jedna hrišćanska konzervativka proglasila kraj multikulturalizma, odnosno  kraj jedne ideje o suživotu domicilnog stanovništva sa emigrantima?

Nije u pitanju empatija našeg čoveka koji oseća Weltshmerz, a u okviru njega i bol napaćenog Nemca iz bogatog Minhena kojeg nerviraju Turci iz obližnje četvrti? Ne, ipak to nije geteovski Weltshmerz, već jedno sasvim prijatno lokalno snatrenje da izgleda dolazi vreme kada se više neću morati praviti fin, jer to ne čini ni moćna žena iz moćne Nemačke. Neću se više morati praviti da mi ne smetaju Bošnjaci, Hrvati ili Romi. Moći će mali čovek, nada se pritvorno, uskoro reći kako su oni prljavi, gadni i smrde, ili kako su krivi za ekonomske nezgode manjeg, ali uspešnijeg entiteta. Sve zavisi od toga da li će se stvarno okončati multikulti epoha, kako se najavljuje, i hoće li se to otvoreno obelodaniti ovde, možda baš u onim otvorenim razgovorima sa našim političarima. Ide misao našeg čoveka puzavačkim hodom daleko, te  kaže: Ah, možda je moćna žena već rekla Dodiku da ga razume i zajedno oplela sa njim po muslimanima i teheranskom Sarajevu. 

I tako Angela Merkel po drugi put ulazi u legendu u poslejugoslovneskom prostoru. Prvi put je ulogu moćnice iz daleka dobila kada su kuloari brujali kako je upravo ona svrgnula Sanadera jer je izgubio svaku meru u neosnovanom bogaćenju. Drugi put ovu ženu sanja i uz njeno ime kafu ispija Bosna i Hercegovina. Snovi su zaista vlažni, umokrila ih je njena odlučna najava kraja multikulturalizma. Nisam čuo nikog kako govori da ima noćne more zbog neugodne asocijacije što baš iz Nemačke dolazi izjava koja će mnogima poslužiti za svesvrdnu stigmatizaciju svih doseljenika, pa i naših jugovića. Niko mi nije rekao kako je čitao disonantne glasove u nemačkoj javnosti koji upozoravaju Merkelovu da je vrlo opasno u Nemačkoj zagrejavati političku atmosferu konzervativnom tiradom koja može zapaliti strasti tamo gde je opasno da gore i gde su već jednom gorele.

Ovde u Srpskoj su uglavnom ogrejani plamičkom nade da će nas prvakinja Hrišćansko demokratske unije u potpunosti razumeti (kao što mi snishodljivo razumemo nju) u našem multikulti problemu i da će, kako uzviknuše optimistični konzervativci, stvoriti u BiH hrišćansku koaliciju. Na nekoliko javnih mesta, od kojih držim pristojnu distancu, pročitah i čuh kako su razgovori sa Merkelovom prilika za stvaranje hrišćanske koalicije. Dugo sam si ponavljao tu kovanicu u glavi i stalno mi je smrdela istim smradom opasnog kulturnog rasizma koji je ovde uvek bio u službi vladajućih politika.

Šta je to, dakle, hrišćanska koalicija? Ponovite si to ime u glavi. Pokušajte to ne uzimati kao nešto normalno, uobičajeno, prirodno i podrazumevajuće. Upravo vam se kao takva nameće, ali ako si ponovite tu sintagmu i stavite je u savremeni bh kontekst, otkrićete potpuno drugačiju dimenziju. Hrišćanska koalicija, kao jedan širok, rastegljiv, tobože sveobuhvatan i nadasve intelektualan pojam, podrazumeva kojekakvu sraslost i istovrsnost hrvatsko-katoličkog i srpsko-pravoslavnog vrednosnog sustava koji je, jakako, dijametralno suprotan bošnjačko-islamskom. Oni što ga stvaraju se valjda osećaju ugroženima i, uvereni u svoje evropejstvo i civiliziranost, okupljaju se u toj savremenoj koaliciji pod posve nesekularnim imenom. Zavapiće da na to imaju pravo jer je u pitanju odbrana suštastvenih vrednota jedne kulture koja se ovde sudara sa drugom kulturom, a mi smo ono uvek bili graničari, plotaši, međaši, odnosno napaćeni branioci hrišćanskih vrednosti na ovom značajnom i nadposebno važnom tlu gde se svet deli na dva dela. Ah, kako to gordo zvuči! Može i još gordije: mi smo branitelji judeohrišćanske civilazacije i finog zapadnog sveta itd., itd., u slinu patosa.

- A ko je na vatenoj prvoj liniji u borbi protiv nas iz unifikovane hrišćanske koalicije?
- Pa, oni iz bošnjačko-islamskog vrednosnog sustava!
- Oni koji su odrasli na Ćopiću, Selimoviću, Dizdaru, Andriću, kao i mi?
- Da, oni, oni sa drugačijom kulturom sa kojom mi više ne možemo i zbog toga se okupljamo u hrišćansku koaliciju i smerno okrećemo glavu u pravcu podobne Angele Merkel.
- Ali oni istim jezikom pričaju, iste navike gaje, iste probleme dele.
- Ne, oni su drugi sustav i mi ne kanimo naš sustav, što brani i čuva zapad tisućama i hiljadama godina, krojiti po njihovim htenjima.
- Ali njihova su htenja ista!
- Ne, nisu, a tebi ako se ne sviđa idi u njihov sustav, ionako nosiš puno zelenu boju.
- A zelena boja je, je li, deo njihovih vrednosti, ona nije naša vrednost?
- Da, mi je izbegavamo!

Dobro, odoh ja u njihov sustav da i dalje govorim istim jezikom, da i dalje čitam Ćopića, Nazora, Krležu, Andrića, da i dalje pripadam istoj kutluri, da i dalje budem isti. Odoh, jer ionako ne mogu slušati tlapnje o superiornosti i ugroženosti hrišćanske koalicije. Oduvek sam bio osetljiv na dobro potkovan kulturni rasizam. Oduvek su me plašile njegove posledice, a izluđivala očita apsurdnost i zato se svesno izuzimam iz hrišćanske koalicije koja pretenduje da me pod svoje okrilje stavi jer pripadam njenim tekovinama samo zbog svog imena koje nije Mehmed ili Hasan. Rastavi nas ipak boja, mnogo volim zeleno, a i Mehmed i Hasan su mi lepa imena. To sigurno nije po kanonima hrišćanske koalicije, tog praznog pojma lepog imena koji bi da se osmisli i ostvari Angelom Merkel kakvu priželjkuje. Mislim da se žena lepog imena još uvek znatno sadržinski razlikuje od našeg lepog imena, na našu i njenu sreću.

Hoću da se još mnogi izuzmu iz hrišćanske koalicije, namerno ne pišem da se nadam tome (umesto nade potrebna nam je reč volja kako kaže italijanski dramatičar Dario Fo), jer ja stvarno hoću da mnogi shvate kako savremenom čoveku u Bosni i Hercegovini, i bilo gde drugde, ne priliči da se gubi u inkvizicijskim maglama uplivom crkve i religije u politiku da bi sebe proglasio više vrednim, a druge manje vrednima zbog kulturnih razlika koje i ne postoje.

Uopšte nije teško shvatiti razjedajući apsurd u najavama istorijskog i neophodnog hrišćanskog političkog ujedinjenja u BiH zbog nepomirljivih razlika u vrednosnim sistemima. Dovoljno je da uđete u sarajevsku knjižaru, muzej, pozorište ili da popričate sa svojim drugom iz tzv. bošnjačko-islamskog sustava o vrednostima koje on deli. Ako ste deo hrišćanske koalicije, sigurno će vas iznenaditi koliko ste slični. Možda on malo više voli zelenu boju, ili je obrnuto, kao u mom slučaju, pa vas onda baš to izbaci iz perverzne koalicije osetljive na zelenu boju. Siguran sam da ima puno Srba i Hrvata što će glasno priznati kako vole zelenu boju, uprkos željama hrišćanskih ekumenista što bi da zađu u politiku bez zelenih.
Pitam se šta bi bilo kada bi se u javnosti stvorila neformalna islamska politička koalicija? Da li bi se ona odmah nazvala reakcionarnom, fundamentalnom i radikalnom, tj. da li bi se imenovala svim onim imenima kojima se ne imenuje ujedinjeno i vaskrslo hrišćanstvo kada grubo zalazi u politiku sa kultur-rasističkim idejama?

Možda je kvaka u tome što hrišćanska koalicija ima lepo ime, kao i Angela. A bitno je imati lepo ime, ili uveriti druge da ti je ime lepo. Naročito onda kada iz njega izvlačiš sadržaj. Sadržaj prevlasti i proklamovanih viših vrednosti na grbači drugih koje smatraš manje vrednima.
15.03.2011.

Japan danas: strah caruje carstvom

Strah je zavladao jednom od najcivilizovanijih zemalja na svijetu. Japan je na koljenima.  A mediji se trude da strah ovlada po cijelome svijetu. Ne može čovjek da ne misli na ove ovozemaljske grozote Već sam pisao o tome kako nam pored svih tragedija, uz njih i mediji uzimaju naše živote i kako moramo uznemireno i duboko preživljavati sve svjetske tragedije. Ne kažem da ne treba misliti i solidarisati se sa japanskom tragedijom, daleko od toga. Neka se svi pravi vjernici pomole za nevine žrtve, neka svako na svoj način izrazi solidarnost i sućut. Djelima, i mislima.

Ali evo nakon  meksičke gripe, Haitija,Wiki-Linksa, Egipta i Libije ponovo samo bombardovani prekomjernim informacijama, medijskim bombardovanjem koje nema granica.U tome se pretjeruje dotle da se postavljaju pitanja kako se ponašati da eksplodira nuklearna centrala u Holandiji. Kao da je ta jedina centrala u ovoj zemlji sada na redu da eksplodira. Kao da ona ima neke veze sa cunamijem u Japanu i kao da nije, ako je već htjela, mogla eksplodirati svaki dan, za ovih 35 godina kakao postoji. Ili ona odluka Angele Merkel da zaustavi sve stare nuklearke u Njemačkoj. Pa zar treba da se dogodi tregedija u Japanu, koja se događa jednom u 140 godina, pa da se zaustave centrale. Ako su bile za zaustavljanje, trebalo ih je davno zaustaviti. Donijela je odluku a da se nije konsultovala ni sa jedni rukovodstvom iz tih nuklearki. Politika se opet upliće u sve. Širi se i raspiruje panika, pa poslije nekog vremena se sve zaboravi kao da se nije ni desilo i napadne se na neku novu stvar.

Što se tiče radijacije, o tome se u našoj zemlji tokom školovanja dosta učilo. Zato mi možda izgledaju i previše naivna pitanja koja prezentatori postavljaju uvaženim gostima, nuklearnim fizičarima. Već na predvojničkoj obuci u gimnaziji smo morali vježbati sa gas maskama, učili smo o dekontaminaciji. I na fakultetu je bio obavezan predmet Predvojnička obuka, odnosno poslije Opštenarodna odbrana. Sjećam se jednog finog čovjeka, zvao se Marijanac doktor Antun, koji nam je predavao taj predmet. Poslije sam u Sanitetskoj oficirskoj školi u Beogradu, morao pored teorije i praktično vježbati dekontaminaciju i ostale radnje kod pojačane radijacije.

Mi stariji se sjećamo i Černobila. Bilo je to negdje pred Prvi maj. Sjećam se da sam pekao roštilj napolju, padala je kiša po ćevapima. Moj mali sin je branio na golu i bacao se u kišom narošenu travu. Bilo je to nekoliko dna nakon tragične eksplozije nuklearnog reaktora. Tada nam niko nije ništa govorio, Rusi (i Ukrajinci) su dugo o tome šutili. Tada se išlo u drugu krajnost. Najeli smo se uz ćevape i radioaktivnog joda, stroncijuma, i kojeg još ne đavola. Koliko smo toga popapali, niko nije mjerio.

Japanci, koje svi hvale kako su tihi, radni i dobro organizovani, kako imaju drugačiju kulturu od Černobilaca, su izgleda zeznuli stvar isto kao i u Černobilu. Obmanjivali premijera o razmjerama i posljedicama, a premijer svoj narod. Na kraju su ponizno pokunjili glave i priznali da ne znaju šta da rade. Traže pomoć izvana. Nesreću je donekle smanjio vjetar koji je zapuhao iz Rusije ka moru. 

Gledam sinoć na TV kakvih sve budala ima. Jedna mlada žena sva sretna što je u srijedu počeo preduskršnji post, još sretnija, ona kao da likuje što je eto Bog pokazao svoje postojanje i prodrmao zemlju izlazećeg sunca. Upozorio tako on bezbožnike da ga se pripaze.

13.03.2011.

Nedjeljom u slici i riječi: The Rolls-Royce Wraith

Nisam neki poznavalac Rols-Rojs automobila, ali ovaj koga sam vidio u Goudi prije nekoliko dana vjerovatno pripada modelu  Rolls-Royce Wraith koji se pravio u fabrici u Derby-u od 1938 do 1939 .

Automobil je stajao pored jedne vjetrenjače, prozor je bio otvoren. Kroz njega se na lijevom sjedištu (volan je desno) vidjela šoferska kapa i bijele rukavice. Šofer je bio kojih pedesetak metara iza, i nije se bunio što sam ja mobitelom na brzinu napravio par snimaka. Vjerovatmno je dovezo mladence da se unutar vjetrenjače slikaju, jer je iza zadnjeg sjedišta auto bio sav dekoriran svježim bijelim lalama.

Proizvedena su 492 automobila ovoga modela, a koliko ih je još ostalo, ne znam.





















12.03.2011.

Subotom o riječima: Ubleha i ublehaši

Šta ustvari tačno znači riječ ubleha. Ako uguglamo samu riječ ubleha, dobijemo vrlo malo odgovora. Ako ukucamo prodaje ublehe, onda ima poprilično o tome ko kome i zašto prodaje ublehe.

Ubleha je nešto prazno, lažno, licemjerno.  Najčešće je to neki odgovor ili opravdanje koji pokušava da bude istinit, a koji je ustvari lažan. Često je samo jedan dio ublehe istinit, pa onoga koji sluša zavede da pomisli da je cijela ubleha  istinita. Prodavati ublehe mogli bi smo reći da znači prodavati muda za bubrege.

Ubleha ili ublehaš je i čovjek koji govori ublehe. Ublehe se najčešće prosipaju, ili prodaju. Teško je pronaći porijeklo riječi. Vjerovatno je da riječ potiče od naziva za budalu, glupana, blesonju. Blesav, blehonja, bleho, bleha su nazivi koji se koriste za nekoga ko nije baš sa svojom pameću. Po tome bi i ubleha bila onda glupost, budalaštinja, budalasta izjava.Ustvari ublehe su namijenjene da od ljudi prave budale. Vjerovatno je riječ nastala u Hercegovini, tačnije u Mostaru. Mnogi ne znaju za njeno pravo značenje pa je krivo prevode (na internetu se može naći da znači laskanje).

Onaj ko prodaje ublehe računa na to da  oni kojima je ubleha  upućena  neće shvatiti da se radi o neistini. Ublehaši računaju na maloumnost ljudi. Ublehe se naročito dobro prodaju ako su zašećerene, odnosno odgovaraju nečijim iščekivanjima. Svako voli da čuje nešto lijepo što će ga obradovati, makar to bilo i lažno. Dobru cijenu imaju i ublehe koje govore ružno o političkom ili drugom protivniku. Stoga su u Bosni i Hercegovini ublehe često rado slušane, a političari su najbolji ublehaši. Posebna vrsta ubleha su priče o kobajagi važnim stvarima, a potpuno zapostavljanje onoga od čega se živi. Naročito  su opasne ublehe o brzim izliječenjima, o bioenergičarima, travarima, babama gatarama, itd. Ublehaši su I oni koji mogu dugo pričati o nečemu, a da ustvari o tome ništa ne reknu.

Nedavno sam u Holandiji čuo nekoliko ubleha. Tako javljaju da je inflacija u februaru manja nego u januaru,a  da je razlog smanjena cijena internet pretplate. Niko ne spominje da je benzin poskupio deset posto. Drugu ublehu je izrekao jedan od bivših ministara odbrane u Holandiji, koji je bio i za vrijeme pada Srebrenice. On je branio holandsku akciju oslobađanja jednog Holanđanina u Libiji, kada su Gadafijevci zarobili posadu. Negirao je međunarodno pravo po kome je izvrđena invazija na suverenu zemlju, a isticao odluku  Savjeta bezbjednosti o pomaganju evakuacije iz Libije. Pri tome je prešutio da je za bilo kakvu evakuaciju bila potrebna dozvola zemlje u čiji se prostor ulazi.

U RS je potrošačka korpa u februaru jeftinija za 14 KM, navodno jer je pojeftinilo povrće. Nije mi jasno kako je u februaru pojeftinilo povrće, gdje to raste u zimskom mjesecu. Davno nekad u komunističko doba kad je sve skupljalo nekoliko desetina posto, prosipali su ublehu, kako su eto neke stvari poskupile, a neke pojeftinile. Onda bi pažljivi čitalac mogao shvatiti da su hljeb, mlijeko, i drugo, što se kupuje svaki dan, poskupjeli 30 posto, a pojeftinili su uvozni parfemi i ploče sa revolucionarnim pjesmama. Jedna od ubleha posljednjih dana je i kako lopovi iz Federacije pljačkaju kuće u RS. U članku u jednim novinama iz RS se spominje niz provala u kuće, a samo za jednu se sumnja da su u Istočnom Sarajevu izvršili neki iz Federacije. Međutim naslov sugeriše da siromašna federacija eto krade bogatu RS. Tako dobijemo ublehu.

Ako bismo uzeli šire, najveći broj informacija koje šalju zvanični mediji su više ili manje ublehe. Istina, i ako se kaže, uvije se u ambalažu sa etiketama onoga koji kontroliše izdavanje informacija.

Što je narod više neuk, to mu je lakše prodavati ublehe. Posebno u posljednje vrijeme sve veće medijske zastupljenosti, u borbi za poziciju na tržištu se više ne biraju sredstva i istina je postala sasvim irelevantna. Naročito na internetu se na nekim portalima ide dotle da se sve okreće naopako. Negiranje svega i svačega je postalo hit. Posebno je napadnuta oficijelna medicina koja kao ništa ne liječi, samo truje narod. Veoma su opasne takve teorije koje prosipajući ublehe zavode neuk narod, što može dovesti do toga da se izgubi vrijeme u borbi sa malignim bolestima, pa su onda poslije krivi doktori, a ne oni koji su propagirali travare i nadridoktore, te sami pacijenti koji su tome vjerovali.

07.03.2011.

Holanđani: Narod umišljen u samog sebe

U sinošnjoj TV emisiji Brandpunt bio je intervju sa  pozantim belgijskim piscem, pjesnikom i publicistom  koji je napisao knjigu o Holanđanima kao narodu. Publicist  Geert_van_Istendael je napisao knjigu “Tot het Nederlandse volk”. U toj knjizi, potaknutoj na neumjesna podbadanja i sirove šale o Belgijacima, sa strane Holanđana, autor komparira Belgijance i Holanđane, na štetu ovih drugih.

Autor posebno kritikuje sliku kojiu Holanđani stvaraju o samima sebi. Prije svega njihov arogantni stav kako su oni vodeća nacija koja stvara nove poglede i pravila, na koje bi se trebali ugledati svi ostali. Tako Holanđani hoće da budu u mnogim stvarima perjanica u Evropi.Holanđani se hvale kako su otvoreni, tolerantni, skloni kompromisu, kako su indivudualisti, nekomfomisti, i šta sve ne još u pozitivnom smislu.

Belgijanac kaže da holandski nekonformizam prelazi u neurednost u oblačenju i stanovanju te u nedostatak respekta u ophođenju sa drugima. Holandska sklonost ka kompromisu je ustvari iluzija koja daje sliku prividnog mira i da su svi (političke partije) zadovoljni, a ustvari ispod površine kuha od nezadovoljstva, što se ispoljava povremenim  društvenim eksplozijama, od kojih su najpoznatija politička ubistva u posljednje vrijeme ( Pim Fortuin, Van Gogh).

U Holandiji je došlo ustvari do konsenzusa političke desnice koja je svojim mjerama podijelila društvo. Po njemu je mnogo normalniji i ljudskiji kompromis do koga dolazi u Belgiji, u kome su sve političke stranke nezadovoljne, nego konsenzus u Holandiji gdje se samo čini da su svi zadovoljni.

Na holandsko prozivanje belgijskog sindroma (nemogućnost sastavljanja vlade) autor knjige ističe da to nije ni u čemu poremetilo normalan život u Belgiji, i da je mnogo gori konsenzus sa Wildersom u Holandiji, čime su dvije stranke u vlasti postale taocem ovoga čovjeka.

Emisiju možete pogledati na http://brandpunt.kro.nl/

06.03.2011.

Nedjeljom u slici i riječi: Proljeće je iznenada stiglo

Proljeće je iznenada stiglo. Visibabe,kaćuni, podbjel, napupane vrbe, prvo procvjetalo žbunje. Dan produžio, i evo u sedam naveče još nije mrak.















05.03.2011.

Subotom o riječima : IMAGO

Vrijeme je karnevala odnosno maškara. Ljudi se pretvaraju u sve i svašta, stvarajući imago, odnosno sliku nekoga i nečega. Originalno maškare potiču iz starog Rima. Februar je bio kraj godine i ljudi su nosili maškare da ne budu prepoznati njihovi grijesi tokom godine, odnosno da bi bili oprošteni. Maškara, koja je predstavljala nečije lice, se zvala imago.

Imago na latinskom znači i lice, mimika, način izražavanja, način predstavljanja.

 Imago est animi vultus ( Lice je slika duše). Imago animi sermo est ( Način izražavanja je ogledalo duše).

Kad kažemo o nečijem imagu, onda govorimo o slici o sebi koju je neko stvorio kod drugih.  Imago je znaci slika, predstava, pretpostavka o nekome ili nečemu, nacin pretvaranja.

Možemo govoriti o pozitivnom i negativnom imagu.

Imago se ne odnosi samo na lica, nego naprimjer na gradove. Antique urbis imago (Slika staroga grada). Napr. Čikago je u vrijeme ekonomske krize imao imago gangsterskog grada.

U biologiji imago označava odraslog razvijenog insekta ( prethodni su stadiji jaje, gusjenica i lutka). U psihologiji je imago neka podsvjesna ličnost iz mladosti, koja u odraslom periodu važi kao ideal nečega.

Imaginacija je umisljena slika, umisljena, odnosno nestvarna predstava o nekom ili necemu. Imaginaran takodje znaci umisljen, zamisljen, nestvaran.

U obicnom zivotu se umjesto latinske rijeci danas vise koristi engleska rijec image (immidz). 

04.03.2011.

Iz arhive "Leteceg": General Jovan Divjak, dobitnik nagrade Victor Gollancz

Dokle je doslo, da se hapse borci protiv genocida! Povodom sramnog hapsenja generala Divjaka u Becu podsjecam se njegove nagrade Victor Gollancz, u Berlinskoj katedrali prije vise od tri godine 

05.12.2008.
General Jovan Divjak, dobitnik nagrade Victor Gollancz
 

Uvijek nanovo? Nikad vise!
 
Komemorativni skup povodom 60. godisnjice UN-Konvencije protiv genocida i odavanja pocasti njenom inicijatoru R.A. Raphael Lemkinu
 
Utorak, 9.12.2008. u 11.00 sati u Berlinskoj katedrali
 
■Domacini Skupa: Katedralna propovjednica Berlinske katedrale Dr. Petra Zimmermann i osnivac Drustva za ugrozene narode Tilman Zülch
■Dr. Shimon Samuels, Paris, Direktor Centra Simon Wiesenthal za Evropu (Pariz)
■Prof. Gregory H. Stanton, Washington, Predsjednik “International Association of Genocide Scholars”, SAD ■Svjedoci genocide iz Cecenije, Srebrenice, Halabdze, Biafre /Istocna Nigerija, Ruande, Gvatemale i krscani iz Iraka
■Biskup Evangelisticke crkve u Njemackoj (EKD) Martin Schindehütte,
      duznosnik za vanjske i ekumenske veze EKD-a u Njemackoj
■Omladinci i ucenici berlinskih skola koji citaju odlomke iz Konvencije ■Prof. Dr. Claudia Kraft, Univerzitet Erfurt: „O djelu Raphaela Lemkina“
■Prof. Gunnar Heinsohn, Univerzitet Bremen, Moderator, Izdavac Leksikona o genocidu 
Dok se u mnogim dijelovima Njemacke Dan ljudskih prava obiljezava brojnim manifestacijama, 60. obljetnici donosenja Konvencije Ujedinjenih naroda o sprecavanju i kaznjavanju genocida ne pridaje se posebna paznja. Drustvo za ugrozene narode, koje u subotu 7.decembra 2008. obiljezava 40. godisnjicu rada za ljudska prava, borbu protiv genocida, protjerivanja i krsenja manjinskih ljudskih prava, zeli ozivjeti sjecanje na holokaust, ali i na genocide, „etnicka ciscenja“ i protjerivanja u proslosti. Koliko je vazna ova zadaca naglasila je 29. 11. 2007. i Charlotte Knobloch, predsjednica Centralnog vijeca Zidova u Njemackoj, povodom zajednicke manifestacije „Spasite Darfur“, odrzane ispred Spomenika na holokaust u Berlinu: „Moramo se razracunati sa sadasnjoscu, ne samo s prosloscu!“.
Svecana ceremonija u Berlinu zavrsice se dodjeljivanjem „Nagrade za ljudska prava Victor Gollancz“,[1] koju dodjeljuje Drustvo za ugrozene narode.

 Dobitnici Nagradesu Dr.med. Halima Bashir[1], zrtva zlostavljanja i silovanja iz Darfura i aktivista za ljudska prava, i umirovljeni general bosanske Armije Jovan Divjak[2], koji je branio Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine od trupa ratnih zlocinaca Radovana Karadzica i Ratka Mladica. Nagradu ce uruciti Livia Gollancz (London), kcerka Victora Gollancza, po kojem je Nagrada dobila ime. Britanski Zidov, humanist i izdavac Gollancz razotkrio je vec 1933. godine nacionalsocijalisticke zlocine u koncentracionom logoru Dachau, vodio je mnogobrojne kampanje protiv fasizma i nacionalsocijalizma i zalagao se za davanje utocista zidovskim izbjeglicama u Engleskoj. Nakon 1945. godine organizirao je „zracni most“ za dostavljanje humanitarne pomoci njemackim prognanicima. Svojim angazmanom je postao velikim zagovornikom njemacko-britanskog pomirenja. Laudatio ce drzati Günter Nooke, opunomocenik Vlade Savezne Republike Njemacke za politiku ljudskih prava i humanitarnu pomoc u Ministarstvu vanjskih poslova, i Tilman Zülch.
Na Skupu ce govoriti i Hatidza Mehmedovic, koordinatorica Drustva za ugrozene narode u Srebrenici i predsjednica Udruzenja majki Srebrenice . Suprug i dvoje djece Hatidze Mehmedovic, 18-godisnji Almir i 21-jednogodisnji Azmir,  brutalno su ubijeni u srebrenickom masakru u julu 1995.godine
Najsrdacnije Vas molimo da u Vasim novinama, radiju i televiziji najavite ovaj Skup. Radovalo bi nas ako biste mogli osobno prisustvovati ovom Skupu i o njemu izvjestiti svoje citatelje i slusatelje. Ako ste zainteresirani, rado Vam mozemo dostaviti materijal o nastanku Konvencije o sprecavanju i kaznjavanju genocida te o pojedinim genocidima u proslim desetljecima.
U slucaju pitanja: Tilman Zülch, tel. 0151 153 09888
Jasna Causevic, tel. 0049 551 499 06 16 (Biro)
                                ++49(0) 179 524 35 38 (Mobilni) 


--------------------------------------------------------------------------------

[1] Dr. Halima Bashir (rodjena 1979) brinula se u kriznom podrucju Darfur o bolesnim i ranjenim.  Kada su 2004 . godine pripadnici zloglasne  Janjaweed milicije uhapsili i silovali cijeli razred djevojcica u dobi od 7 do 13 godina, doktorica Bashir je alarmirala pripadnike Ujedinjenih naroda u regionu. Zbog toga je bila uhapsena od strane sudanske tajne policije, saslusavana, maltretirana i silovana. Uspijeva pobjeci u London i dobiti politicki azil. Knjigom “ Tears of the desert” (Hodder& Stoughton; London, 2008) prekinula je sutanje i po drugi put podsjetila svijet na zlocine u Darfuru. Time je postala simbolom stradanja zena u Darfuru.Za borbu protiv genocida u njenoj zemlji i za objelodanjivanje uzasne sudbine zena Darfura Drustvo za ugrozene narode joj dodjeljuje Nagradu Victor-Gollancz.
[2] Jovan Divjak rodjen 1937 godine u Beogradu (Srbija) . Po izbijanju rata u Bosni –Hercegovini napusta Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) iz protesta protiv naoruzavanja srpskih paravojnih formacija I civila protiv vlastitog naroda. Kao pripadnik Armije Bosne I Hercegovine general Divjak organizira obranu Sarajeva od strane  zlocinackih trupa Karadzica i Mladica, dok je Evropa skrstenih ruku promatrala blokadu Sarajeva. Uprkos stalnom granatitanju, uprkos snajperistima , gladi I hladnoci Divjak je ostao sa svojom obitelji u Sarajevu. Nakon penzije 1997. Divjak se posvecuje obrazovanju u Bosni I Hercegovini osnivanjem zaduzbine “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu”. Drustvo odlikuje Divjaka zbog njegovog hrabrog zalaganja za stanovnistvo Sarajeva, za njegov angazman za mir, te poslijeratne napore na obrazovanju u BiH. 
 

 
 


--------------------------------------------------------------------------------

[1] Nagradom Victor-Gollancz Drustvo za ugrozene narode odaje od 2000. godine pocast pojedincima i
organizacijama  koje objelodanjuju zlocine protiv covjecnosti , koji se zalazu za zrtve ili koji se u udruzenjima
prezivjelih bore za savladavanje posljedica genocida. Poljsko-zidovski izdavac, autor i humanist Victor Gollancz
koji je rodjen u Londonu (1893-1967) zalagao se 30 godina protiv fasizma i nacionalsocijalizma , protiv gladi i
 siromastva, protiv smrtne kazne, za njemacke prognanike i izbjeglice, za razumjevanje medju narodima. Skupa
 s Bertrandom Russellom i Robertom Jungkom pripadao je inicijatorima Pokreta protiv atomskog oruzja.
 
„Nagrada Victor Gollancz“ – dodjeljena je do sada „Pokretu majki iz enklava Srebrenica i Zepa (2000); borcima za
ljudska prava iz Cecenije Zainap Gaschajewa i Lipkan Basajewa (2001), Udruzenju bivsih zatocenica
koncentracionih logora iz Sarajeva i udruzenju kurdskih udovica iz doline Barzan ,Sjeverni Irak, (2003), Sergej
Adamowitsch Kowaljowu , Rusija i Mustafi Dschemilewu,Ukrajina ( 2005).

Objavio/la reuw u 16:20, 1 komentar(a), print, #

03.03.2011.

Frans de Waal: Majmuni kao ljudi

Frans de Waal.jpg 

Na holandskom programu HUMAN (vidi emisiju )  prikazan je holandski naučnik , biolog i etičar Frans_de_Waal  , koji decenijama proučava ponašanje šimpanza i drugih primata. U Arnhemu u ZOO ima najveća kolonija šimpanza na svijetu ( van divljine ).  Od 1975 de Waal je tamo pratio ponašanje tri mužjaka šimpanza, što je opisao u svjetski poznatoj knjizi Politika kod šimpanza. U toj knjizi je opisao inteligenciju i emocije kod šimpanza. Profesor, koji je poslije napravio vlastiti istraživački centar u Atlanti, direktor je  Yerkes National Primate Research Center, i profesor na Emory univerzitetu.

 Počeo je istraživati psihologiju ljudi i ljudski moral. Po njemu je pogrešna tvrdnja da u ljudima postoji životinjska, bestijalna baza ponašanja  koja je prekrivena tankim slojem morala, odnosno dobrog ponašanja. Proučavanjem majmuna de Waal je došao do zaključka da majmuni imaju moral, dobro ponašanje, koji se izgradio tokom evolucije. Po njemu su ljudi u osnovi dobri, i ne posjeduju bestijalnu osnovu.  Od majmuna su ljudi naslijedili već izgrađen moral koji omogućava dobro ponašanje i empatiju među ljudima.

 Njegove knjige o moralu i ponašanju ljudi su glavna baza pri pripremanju za politiku, kod budućih američkih političara, ali i senatora. Prije tri godine je proglašen jednim od stotinu najuticajnijih ljudi u svijetu.  

Nakon dužeg vremena ponovo je obišao koloniju u Arnhemu. Majmuni su ga prepoznali i poslije niza godina kako ga nisu vidjeli.

Profesor je u ponašanju majmuna našao veoma mnogo sličnosti sa ponašanjem čovjeka. Posebno ga je interesovala agresivnost kod majmuna, a prvi je opisao volju majmuna za izmirenjem – nakon žučnih svađa i borbi. Nedostatak volje za izmirenjem dovodi do tragičnih posljedica.

On je iznio tezu da nije tačno da kod životinja postoji samo pravo jačega i borba za opstanak, kako je to u načelima teorije evolucije, nego da postoje određena moralna pravila i empatija jednih prema drugima. Posebno kod podjele hrane postoji međusobna solidarnost, čak kad je u pitanju alfa mužjak, koji dozvoljava hranu i dijeli je i sa najslabijim članovima kolonije. Druga stvar je kad je seks u pitanju, tu alfa mužjak ne dozvoljava da ga neko zamijeni. To se odnosi samo ako je ženka u ovulaciji, kada postoji otok vulve. Međutim ponekad otekne vulva i kad ne postoji ovulacija i tada alfa mužjak, koji tačno zna da se radi o laznom pozivu, dozvoli i drugim mužjacima da imaju seks.

Profesor ističe da su tri glavne religije nastale u pustinji gdje ljudi nisu nikad vidjeli primate. Bilo je pravo čudo za Evropu, kada su početkom 19 vijeka u Engleskoj dovedeni majmuni iz Afrike. Engleska kraljica Victoria je bila zgrožena činjenicom da majmuni i ljudi toliko sliče. Ljudi su smatrani nečim sasvim drugačijim od životinja.

Jedan od zaključaka u emisiji je da u evoluciji nije napredovao uvijek onaj ko je najjači, nego onaj ko je bio najomiljeniji i koji se najbolje snalazio u  životinjskim društvima. Slično kao i kod ljudi, gdje ne prolazi uvijek najjači nego onaj koji se najbolje pretvara, koji je licemjeran, kome je osmjeh na licu i svi ga vole, a koji je ustvari najopasniji kad je lični interes u pitanju.

03.03.2011.

Rezultati izbora u Holandiji: Razočarenje antiislamista

Stadhuis, gebouwd in de jaren 1659-1664 door Pieter Post
Stadhuis in Maastricht, gebouwd in de jaren 1659-1664 door Pieter Post

Jucerašnji rezultati izbora za Provinciale staten su donijeli neriješen rezultat između desnice, koaj je na vlasti, i lijevičarskih partija. Vladajućoj koaliciji nedostaje jedno mjesto u Senatu da ima većinu koja je potrebna za potvrđivanje zakona donešenih u Parlamentu. Tačan sastav članova Senata znaće se 23 maja, kada će u provincijama  indirektno biti izabrani senatori.

Antiislamistička stranka Geert Wildersa dobila je deset mjesta, od 75 postojećih, što znači  da je dobila 13 posto glasova. U najjužnijoj provinciji Limburg, odakle i potiče Wilders, dobila je PVV stranka čak 25 posto glasova. Međutim očekivanja ove stranke su bila mnogo veća. U poređenju sa rezultatima izbora u ljeto prošle godine, ova partija je doživjela znatan pad broja glasova.

Inače najviše glasova je dobila liberalna stranka mladog premijera Mark Rutte-a. Na drugom mjestu su laburisti (PvDA), a na trećem su hrišćanski demokrati (CDA), koji su doživjeli i najveći poraz, broj glasova koji su dobili prepolovljen, a imaju većinu u samo jednoj provinciji na istoku ( Overijssel). U sjevernim provincijama (Groningen, Friesland, Drenthe) većinu imaju laburisti, na zapadu i u centru liberali, a na samom jugu antiislamisti (PVV).

Holandski glasači su pokazali da ne daju baš masovnu podršku oštrim mjerama štednje, (posebno kod siromašnih i bolesnih) i mjerama protiv stranaca, islama, i imigracije, što je sadržano u programu vlade. Vlada će, ukoliko želi da sačeka redovne izbore za tri godine, morati mnogo više da sluša glas opozicije i da ublaži zacrtane promjene.

Na slici: Vjecnica u Mastrihtu, glavnom gradu najjuznije holandske provincije, Limburg

  

02.03.2011.

Provincijalni izbori u Holandiji: Država kao gušter

Drenthe Flevoland Friesland Gelderland Groningen Limburg Noord-Brabant Noord-Holland Overijssel Zuid-Holland Utrecht Zeeland
Aanklikbare kaart met Provincies van Nederland.

Danas su provincijalni izbori u Holandiji. Provincije delegiraju senatore, koji formiraju Senat, odnosno Eerste kamer,  (Prva soba – bukvalno). Senat potvrđuje zakone koji donosi zastupnički Parlament (Tweede kamer – Druga soba).

Postoji mogućnost da vladajuća koalicija koja ima većinu u Parlamentu za samo jedan glas, ne dobije većinu u Senatu. To će otežati, ako i ne sasvim onemogućiti  rad Vlade, odnosno Kabineta. Desničarska vlada u kojoj učestvuje (kao nezvanično) i Wildersova antiislamsa Stranka za Slobodu  (Partij voor vrijheid - kojeg li licemjernog naziva) je predvidjela sijaset mjera kojima se ukida ovo i, i od Holandije  pravi nesocijalna i nehumana država.

Bogate će te mjere malo pogoditi. Opravdanje ministra za socijalna pitanja je ciničan odgovor da bogatima država malo šta daje, pa im nema od čega ni oduzeti. Zato bi da oduzima najsiromasnijima, hendikepiranoj djeci, zaposlenima u kulturi, školstvu, itd.itd.

Predizborna kampanja malo vodi računa o stvarnim problemima provincija. Rubne provincije grcaju u ekonomskim problemima, a najveći je nedostatak posla, što dovodi do iseljavanja, malog nataliteta, zatvaranja škola, jednom riječju do odumiranja sela i cijelih dijelova zemlje. Država kao da odbacuje Limburg, Groningen i Zeeland. Kao sto guster u opasnosti  odbacuje rep, da bi spasio glavu.

01.03.2011.

Sretan ti Dan Nezavisnosti, Moja draga BiH

Uz fotografije kosmopolitskog Sarajeva, autora  PoohPah-a , svim posjetiocima Leteceg cestitam Dan Nezavisnosti nase domovine Bosne i Hercegovine

Cosmopolitan Sarajevo

door PoohPah

Ongetiteld

door PoohPah

Jerusalem of the Balkans

door PoohPah

Leteci Holandjanin
<< 03/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

adresa za kontakt: letecihol@gmail.com
IP Checker
Free IP Checker





























bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

Nostalgija:

Sarajevski ekspres restorani
Kako smo branili bolnicu
Kako smo branili bolnicu(2)


Moje zemlje, moja mjesta




























VIRTUELNO PUTOVANJE OD SARAJEVA DO NEUMA

Od Sarajeva do Konjica u osam nastavaka

Od Konjica do Neuma u sest nastavaka

STARA STANICA i PUTOVANJE STAROM PRUGOM OD VISEGRADA DO SARAJEVA


Moje zemlje:

Bosanska brda
Belgija - banja Spa
Belgija: Liez(Liege, Luik)
Zemlja cvijeca
Italija
Luksemburg
Bavarska
U Češku, preko nekadašnje željezne zavjese
Provansa, Monpelje

Moja mjesta:


Amsterdam
Antwerpen-grad dijamanata
Bascarsija
Kako hodati Ferhadijom?
Boracko jezero i Glavaticevo
Sarajevo je lijepo kao i prije
Sarajevo
Sarajevo2
Sarajevo3
Ilidza pokraj Sarajeva
Sarajevo, Kotromanica ulica
Sarajevo - Kovaci
U posjeti Novom Sarajevu
Gouda
Amsterdam
Den Haag zimi
Gorazde na Drini
Reeuwijk
Kiseljak, svaki momak veseljak
Kleve
Maastricht
Mostar
Tarcin
Tarcin2
Rakovica
Peljesac
Den Haag
Den Haag 2
Maribor
Rotterdam
Rotterdam2
Rotterdam Kralingen
Rotterdam metro
Rotterdam West
Siena
Arezzo
Visegrad


Putopisi:

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva
Glamoc, Bogu za ledjima
Park prirode Hrustemovac
"Konjic ekspres"
Autobusom u Bosnu
Putujući Bosnom i Hercegovinom. Srednjebosanske rudne planine: Zlato u centru zemlje
Treca Gimnazija,Proslava 40 godina mature
Moje vidjenje piramide u Visokom
Stećci na Bjelašnici
Stara stanica i stara pruga za Dubrovnik
Odlazak iz Bosne
Planinski biciklizam u Bosni i Hercegovini
U posjeti Mojmilu
Sjećanje na grbavičke jeseni
O drzavama i klozetima u njima
Putujući Bosnom i Hercegovinom :Tarčin
Kako stići autom do Vrazove?
U posjeti Višegradu
Višegradu u pohode (drugi dio)
Visegradu u pohode(3)
Živjeti u Tunguziji

















Licnosti spomenute u blogu

HUMANO DRUSTVO, EKOLOGIJA, SOCIJALNA MEDICINA, ETIKA U MEDICINI
DRUSTVO:

Zivjeti u BiH

Hljeba, hljeba, gospodaru.....
Kako od BiH napraviti Svajcarsku?
Sta sve covjek moze dozivjeti u Sarajevu
Kolika je ustvari povrsina kvalitetne zemlje u BiH
Januar - mjesec kad se govori o samoubistvima
Srebrenica never again?
Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo
Tisina osvaja Bosnu
Stanje zdravlja - ogledalo drustva
Kako organizovati sluzbu Hitne pomoci
Ruzna rijec Dijaspora
Masakr na Markalama
Osnovna skola 29 Novembar, Grbavica
Zastita zivotinja
Prvi svjetski rat
Islam
Zivjeti u starackom domu
Bonovi za topli obrok, balkanska navika

Holandsko drustvo

Kad tuđa zemlja postane domovinom
Adaptacija djece
Nema zabrane burke u konzervativnoj hrišćanskoj opštini
Otvara li se u Holandiji klinika za samoubistvo i eutanaziju?
Holandska demokracija
Holandsko zdravstvo nema para za psihoanalizu
Holanđani: Narod umišljen u samog sebe
Brak izmedju Holandjana i stranaca
Je li se islam ukorijenio u Holandiji?
Islam u Holandiji
Kakvi su Holandjani kao kolege na poslu?
Od nasih izbjeglica do holandskih malogradjana
Umjesto bebe vozaju cuke u djecijim kolicima
U knjizi i biciklu je sloboda
Naucni klub Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji
Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?




Ekologija:


Frans de Waal: Majmuni kao ljudi
Slijepi miševi u izumiranju Jeduci meso pojedosmo sume
Godina zabe i krompira
Zaštita ptica: Zbog sove odgođena gradnja novog kvarta

SOCIJALNA MEDICINA

Psihosomatske bolesti:

Uzrok bolesti lezi izmedju vasih usiju!
Prilog lijecenju umisljenih bolesnika
Bolovi oko srca, kako pronaci uzrok?
Tinitus - zujanje u usima
Hronična bolest dolazi u šezdeset i drugoj, šta izabrati?


Doktori i pacijenti:

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?
Treba li doktor da prijavi stručne greške svog kolege?
Koliko je nečija bolest javna?
Primarijus, sta mu ga to dodje?
Kako (ne)biti svoj doktor?
Astma prestaje preseljenjem na selo
Doniranje organa
Zbog nepotrebnih operacija, hirurzi u Italiji osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne
Kako proglasiti doktora krivim?
Doktorske greske
Pregledaju li doktori ljude ili masine?
Kako pacijentu saopstiti da je tesko bolestan
Ko je kriv za postavljanje kasne dijagnoze maligne bolesti?
Raditi kao doktor u Holandiji
Ciji su doktori bolji?
Bura na Ocnoj klinici u Sarajevu
Polne bolesti
Zrtve pogresnog lijecenja
Dozivjeti stotu
Duzinu zivota odredjuje najslabija karika
Umrijeti u hospisu
Haptonomija: diraj me nezno!
Opasnosti kod hiroprakticara
Cuvajmo se reklama za lijekove i cudotvorne preparate
Pomaci u lijecenju raka
doktori,zrtve agresije
tema
Sta podrazumjevamo pod humanim drustvom
Pravo na eutanaziju
Eutanazija ili palijativno uspavljivanje?
Eutanazija i za mlade osobe
Odlazak na lijecenje van BiH
Vakcinacija protiv humanog papilloma virusa, uzrocnika raka grlica materice
Ako se bojite da imate karcinom?
Stokholmski sindrom
Minhauzenov sindrom
Zaustaviti diskriminaciju oboljelih od AIDS-a
Homeopatija
Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?



LIJEKOVI

Terapija staračke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu
Opasni antibiotici iz piletine
Antidepresivni lijekovi i samoubilacke namjere
Lijekovi opasni po zdravlje
Tysabri, lijek protiv multiple skleroze
Metotreksat
Da li “viagra” stvara ovisnike?
Biljni koktel Huang Qin Tang
Liječenje malignih oboljenja postaje nemoguće skupo










Bolesti, fiziologija, patologija, lijecenje

Stvaranje glasa
Tamo gdje smo najtanji
Akupunktura
Kako osjetimo mirise
Kateterizacija srca
Savremena operacija katarakte
Polenska groznica
sarenica oka i boja ociju
Autizam
Osteoporoza
Sizofrenija kod useljenika
Sandzija i sandzibolja
Pneumokokne infekcije i antibiotici
Super bakterije (NDM-1) – stari poznanici odjeveni u novo ruho
Debljina kao bolest
Tuberkuloza kao dokaz evolucije
Dijabetes
Virus vjerovatni uzrok sindroma hroničnog umora (ME)
Fibromialgija
elektrosok
Prisilne neuroze
psihoza
Reumatizam
Rak pluca (bronha)- epidemija opasne bolesti
Nova pravila za hirurški tretman raka dojke, bronha i crijeva
Vakcina protiv gripe ne isključuje oboljevanje od nje
Rak pluca(bronha)
Rak dojke
Da li je broj prethodno urađenih operacija presudan za kvalitet hirurške intervencije kod raka dojke?
AIDS
Virus AIDSa postaje sve otporniji Herpes virus
Maligni melanom koze
Kako sprijeciti pojavu melanoma





Zivotne namirnice, hrana, vitamini:

Kafa
Holandija zemlja sira
Baklava
Recept za Sefikinu baklavu
Tahan halva



Botanika:

Voce i povrce,cvijece i ljekovite biljke

Brusnica
Jagorcevina
Kunica, ranjenik, stolist, gospina trava

Lavanda
Narandza
Repuh
Susam, sezam, tahan
Smokva: najstarije voce
Narcis-Sunovrat Safran Zohva(bazga)
Glog
Podbjel
Musmula
Kopriva, zara: i hrana i lijek
Krompir
Tikve
Jabuka
Cuvarkuca
Pitomi kesten

Nar
Lipa

Zoologija

Bosanska podivljala macka
Gubar
Puz golac
Komarac
Krpelj
Siva Caplja
Patke










MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3336247

Powered by Blogger.ba