beats by dre cheap

Nekad za Bajram

Probah da se sjetim kako je to bilo za Bajram kad sam bio mali. U Višegradu je živjela očeva sestra, moja tetka. Od roda tu je bila još strina, bila je sama jer su joj početkom rata ustaše odvele muža i za njega se više nije nikad čulo. Stradao je u Jasenovcu.

Sjećam se da bi me mama uredila, obukla mi mornarsko odijelo, a onda bih išao kod tetke. Tamo bih pojeo kolace i dobio pare za Bajram. Onda bih otišao i strini. Strina je bila bolesna, imala je slabo srce i bila je mršava. I ona bi odnekud izvadila banku (deset dinara – braon novčanica), ili dvije banke (bila je to crvena novčanica).

Ljudi bi nam dolazili, a najljepše je bilo kad iz Sarajeva dođe moj dedo. Bio je krupan čovjek i potpomagao se pri hodu štapom-bastunom. Ja bih njegov zakrivljeni štap vozio po ćilimu, zamišljao sam da je to voz. Vozovi su od najmanjih nogu do danas bili i ostali moja preokupacija.

Neposredno pred izbijanje posljednjeg rata bio je Bajram. Moja djeca su ostavila Sarajevo još prije kraja aprila. U stolu u dječijoj sobi su ostale zaboravljene bajramske pare. Crvena banknota sa velikim brojem nula, koja je uskoro i sama postala nula, bezvrijedni papir. Kao što više nije vrijedio ni stan bez djece. Nestalo je zatim stakala na prozorima, stakala u haustoru, a onda je stan zapaljen zapaljivim mecima. Sve je tada nestajalo.

Al eto, opet je Bajram. Vratio se zivot koga je sila pokusala da zaustavi. 

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
13/10/2007 02:01