beats by dre cheap

Hospis, hospice, hospitium - daleko mu lijepa kuća


Na slici: Zaledje vile u kojoj je smjesten hospis u Goudi

Sve ista imena za skoro istu stvar. Host je domaćin, hostesa je domaćica. Hotel je dom gdje platiš pa boraviš i uživaš. Hospitalizirati (hospitalizovati) znaci primiti nekoga u bolnicu na lijecenje , a hospitovati, znaci vjezbati u bolnici dok si zatvoren od spoljnjeg svijeta (naprimjer studenti medicine u porodilistu). Hospis je nažalost kuća u koju te smjeste da umreš. i tu treba neko platiti. Na kraju oni koji su tu smješteni plate svojom glavom.

Ima u Goudi blizu bolnice hospis (vidi sliku na web stranici ako kliknes ovdje) . Lijepa kuća starinskog izgleda, bila je skoro sasvim propala, neko je uložio pare, obnovio je. Bolnica je u zaleđini, ispred kuće kanal i malo jezero, ulaz mostom preko kanala. Kad prođem biciklom rijetko vidim koga da ulazi ili izlazi. Ispred ulaza tabla sa natpisom da je tu hospis, i na njoj naslikana ona borova položena zelena grana, kao da je neko umro.

Hospisi su zgrade ili odjeljenja gdje se smještaju teško i neizlječivo oboljeli kojima nije puno preostalo od života. U bolnicama ih je skupo i nepotrebno više držati. U hospisu su im glavne medicinske sestre i njegovateljice, ranije su to bile časne sestre u hospitium-ima. Doktor dođe samo po pozivu, a i to ne hiti plaho. Hospisi ne liče na bolnice, to su lijepe kuće sa kućnom atmosferom. Ipak pogled na hospis izaziva užas u meni. Troskove boravka snosi pojedinac sam ili familija u iznosu od 22,50 eura dnevno, dio troskova snosi hospis  od prihoda od donatora (vidi na webu, ko zna holandski). U principu ko bas nema niodkuda para dobro je dosao, snaci ce se vec nekako.

Bio je u djetinjstvu neki strip pa se jedan od aktera stripa zvao “Polagana smrt”. Ma koliko to užasno bilo u hospisu radi iskusan personal čija je glavna uloga borba protiv bola. Na iskustvu bolesti i smrti moje rahmetli sestre u Sarajevu iskusio sam koliko je kod nas neorganizovana ta takozvana palijativna briga, koja ima zadatak da olakša posljednje muke. Sestra doduše nije išla u hospis, on odmah iza rata nije ni postojao, ali u kućnim uslovima nema nikoga specijaliziranog za ovu vrstu pomoći da bi pomogao najbližima koji se brinu oko bolesnika.

U Sarajevu ima hospis na Jagomiru, u bivšoj bolnici za kožne bolesti, ranije popularno zvanoj Mikoza. Odjeljak za teške bolesnike je pod istim krovom sa odjeljenjem gdje su smješteni uličari, socijalno izgubljeni slučajevi, beskućnici, duševni bolesnici, besprizorni kako ih je zvala moja rahmetli majka. Iako su dva odjeljenja poprilično odvojena ipak ne stoji da budu pod isim krovom. Ovu ustanovu finansira Kanton Sarajevo, i dobro je da postoji.Kakva je situacija u drugim kantonima ne znam, ali sigurno je mnogo gora.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
30/10/2007 16:25