beats by dre cheap

Petkom u pet, bolje budi zdrav, ne zovi HAP

U petak deset do pet zove me jedna zemljakinja, Sarajka, inače smo s njom i njenim mužem kućni prijatelji od prvih dana dolaska u Holandiju. Zove sa posla. Nije stigla ni riječi da popriča sa mojom suprugom koja je podigla slušalicu, nego u panici traži odmah mene. Kaže kako ju je strašno zabolio stomak, da ne može da se pokrene. Prvo što mi je palo, jeste čir na želucu ili dvanaestercu. Pitam je da nije čir. Kaže, ma nekako nisko, oko pupka. Vidim po glasu da trpi jak bol. Kažem joj da odmah zove 112, to je broj hitne, da dođu i da je vode u bolnicu.

Oko sedam zovemo je kući, kaže evo tek došla, dolazio dežurni porodični doktor, koji od pet dežura za sve porodične doktore ( zovu se skraćeno HAP, huisartsenpost), rekao joj da se vjerovatno radi o kamenu u bubregu , dao joj injekciju i rekao da ide kući i da dođe sutra da nalaze. Prije toga njena vlastita doktorica joj je rekla da ide kući, izmjeri temperaturu i zove HAP.

Kako je noć odmicala bolovi su postali sve nesnošljiviji. Oko pola noći je zakukala mužu da je vodi bilo gdje, da ona to više ne može podnijeti. Muž ju je odvezao do hitne u bolnici. Tamo joj je neka žena na prijemu rekla da je trebala otići porodičnom ljekaru, da se vjerovatno radi o gripi.

Srećom bio je savjestan neki mlađi dežurni i vidio da je situacija ozbiljna. Uradio je kompletan pregled, RTG pluća i abdomena, rektalni i ginekološki pregled, uzeo nalaz krvi. Na RTG snimku abdomena (stomaka) se vidio srp zraka u gornjem dijelu, štio je uvijek dokaz perforacije nekog šupljeg organa, najčešće želuca. Ispostavilo se da joj je perforirao ulkus na želucu.

Rekao joj je da će u šest sati biti operisana i tako je i bilo. Večeras sam je obišao u bolnici. Bolnica  lijepa i čista, da jedeš sa poda. Naša prijateljica ima  još uvijek bolove, malu temperaturu, Iz nosa joj viri cijev za kisik. Sve u svemu dobro je prošla. A izgubila je sigurno desetak sati, vrijeme koje je u ovakvim slučajevima dragocjeno.

Oba kućna ljekara su zakazala, njena vlastita doktorica koja se nije htjela udubiti jer joj je bio kraj radnog vremena i još petak, te doktor koji je postavio krivu dijagnozu, u stvari je istresao iz rukava. Dok sam ja još kod nas davno radio u hitnoj, svaki bol u stomaku, pogotovu ovako dramatične slike ( žena je ležala u hodniku kraj kancelarije i nije se mogla pokrenuti) treba shvatiti krajnje ozbiljno. Usljed perforacija žuči, želuca, slijepog crijeva, se gubi glava. Ovaj nazovi doktor je postavio dijagnozu a da nije zatražio hitni nalaz mokraće i krvnu sliku. Ako u mokraći nema eritrocita, isključena je dijagnoza konkrementa u mokraćnim putevima.Uvijek se uzima krv na leukocite koji su povišeni kod upale slijepog crijeva. A u stvari samo ju je trebao pod hitno proslijediti u bolnicu, koja je bila tu pod nosom.

Holandski specijalisti su uglavnom veoma stručni, bolnice dobre i čiste, ali često zakaže povezanost sa nižim nivom zdravstvene zaštite. U principu se uvijek moraš javiti kućnom doktoru, pa on odlučuje hoćeš li u bolnicu i šta će biti sa tobom. A izgleda da ovih ljekara ima svakakvih. Pogotovu ako imaš nesreću da se razboliš petkom u pet.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
12/01/2008 22:25