beats by dre cheap

Od Vijećnice do Kozije ćuprije

Građani starog dijela grada imaju privilegiju da na svega nekoliko stotina metara od svojih kuća imaju šetnju kroz kanjon Miljacke. Rijetko to koji grad ima, da stotinjak koraka iz zatrpanog grada odjednom ima stazu za šetnju uz planinsku rijeku i divlji pejzaž oko nje. Na stranu što bi se sve to dalo mnogo bolje urediti, ali dobro je i ovo.

U ovoj šetnji od Vijećnice do Kozije ćuprije ima nekoliko značajnih tačaka.Da ne spominjem bazen na Bentbaši i restoran “Bazeni”, te  neuređeni parking uz njega. Spomenuću prvo tvrđavu i stijenu Jekovac, koje se izdižu iznad Bentbaše. Jekovac je poznat kao stijena samoubica, odavde su se bacilli mnogi kojima je dodijao život. Babin zub je visoka i uska stijena uz samu cestu. On je od davnina bio inspiracija i trening za mnoge sarajevske alpiniste. Na Babinom zubu su pobijane mnoge zastave kao simboli osvojene stijene, odnosno kao marketinške poruke sponzora.

Drveće koje su posadili razni ambasadori u ovoj loše održavanoj ulici (inace staroj cesti za Visegrad) pretenciozno nazvanoj “Aleja ambasadora” je nekako slabo i kržljavo. Na ušću Mošćanice u Miljacku, mjestu koje se zove Dariva, sada nema ništa osim blatnjave zaravni. Prije je ovdje bila lijepa kafana sa terasom nad zahuktalom Mošćanicom, a kafanu je osnovao neki Italijan, Da Riva, pa je mjesto po njemu dobilo ime.

Dalje prema Kozijoj ćupriji put je na jednom mjestu propao, te se stvorila voda i blato. Iznad starog mosta je kafana sa drvenim stolovima vani, gdje ljubazni domaćin nudi uštipke i janjeće pečenje. Tu srećem svoga školskog druga Željka Majstorovića, koji je metereolog i često se pojavljuje na federalnoj TV. Sjedi sa suprugom i uživa u uštipcima.

Pogled na još snježne i strme sjeverne padine Trebevića, staru prugu sa još potpuno očuvanim kamenim podzidima, stvara osjećaj hladnoće. Hladno je u kanjonu kada nema sunca, pa se ne zadrzavamo dugo u  restoranu.

Miljacka je mutna i nadošla, baš mi prija pogled na divlju rijeku. Preko puta, s onu stranu rijeke ima još uvijek srušenih i zapaljenih kuća. Rat je u Sarajevu počeo upravo artiljerijskim gađanjem (od strane JNA) Jarčedola, onih kuća gore u brdu, visoko iznad rijeke.

Na povratku srećemo mnoge poznate ljude, penzionere, bivše značajne ljude, koji ovdje nalaze spas od poseljačenog grada i bahatosti nekih novih važnih persona, koji srećom ovuda ne mogu bjesniti svojim skupim džipovima i iskazivati svoju silu kao na drugim mjestima u gradu.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
28/03/2008 09:45