beats by dre cheap

“Ko to tamo peva” na bosanski način, nastavak

 

  1. Autobus može stati ama na baš svakom mjestu, na sred autoputa, na nekom opasnom mjestu puta, samo ako teba nekome nešta dati ili primiti od nekoga (pismo, paket, putnika). Bio sam svjedok kad su dva autobusa istog prevoznika koji su išli u suprotnim pravcima, stala na dvije strane otvorenog autoputa i jedan od šofera je pokušavao preći dvije ceste frekventnog autoputa, da bi dao neko pismo. To je trajalo jedno petnaest minuta, putnici su bili svjedoci neuspješnih pokušaja prelaska autoputa, da bi na kraju kamikaza odustao. Ali je onda trebalo čekati da on negdje zaokrene i da stigne drugi autobus idući sada u istom pravcu.
  2. Nemojte ni pokušavati tražiti jedan euro natrag. Ako je karta 139 ( a obicno jeste) podrazumjeva se da date 140 i ne čekate euro natrag. Ponekad vam ne vrate ni veći kusur, reknu da će dati kasnije, pa vam je čekati često do kraja vožnje hoće li se sjetiti.
  3. Budite spremni da će putnici u prolazu među sjedišta prostrti nešto da spavaju na podu. Preskakanje ispruženih nogu je uobičajeno, nemojte pokušavati da probudite onoga što se ispružio preko četiri stolice. Putnik koji dobro prdi, uzriguje se, kandiše na znoj ili mu noge smrde je više pravilo nego izuzetak. Interesantno da ih malo povraća.
  4. Putovanje autobusom znači i strožiju carinsku kontrolu. Na većini graničnih prelaza mora se izaći i proći pored graničnog policajca, nekad i sa prtljagom koji Slovenci znaju do u detalje pregledati, prepipavajući čak putnike i zagledajući im u novčanike. Nekad, istina rijetko, vrše pregled autobusa, bio sam prisutan kad su gurali optičke sprave u rezervoar autobusa.
  5.  Ženski dio putnika, ako iole dobro izgleda, je često izložen posebnoj pažnji od strane posade. Vozači im se udvaraju, prelaze odmah na ti,  cere im se u lice, tapšu ih po ramenima i  leđima i nude im mjesta odmah u prvom redu do njih. Starije žene niko i ne gleda, one treba da idu nazad.
  6. Taman kad mislite da neće više stajati i da ste blizu cilja, svratiće vas u neku kafanu ili restoran gdje oni imaju džaba klopu, a vas će primorati da nešta naručujete iako vam nije ni do čega, ili da šetate vani po zimi ili kiši oko autobusa.

Ima razlika među prevoznicima, ali ni sa jednim niste pošteđeni da ćete doživjeti barem pola od svega ovoga nabrojanog, a kako  ćete proći ovisi uglavnom o šefu posade. Nije da nema dobrih, ali se i oni obično pokvare. Ne mogu za sve kriviti vozače, mnogi se trude i peku vam kafu, ali su mu gazde iznad glave, slabo ih plaćaju, pa se moraju snalaziti, a putnici su ponekad naporni da bog sačuva.

Sretan put, srećom do sada nije zabilježen neki udes sa fizičkim posljedicama, mada su autobusi stari i često neispravni, pa se dešavalo da putnici čekaju i više od dvanaest sati da se autobus popravi ili zamjeni.

 

 

 

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
23/06/2008 08:47