beats by dre cheap

Pneumokokne infekcije – da li treba vakcina?

Pneumokok (Streptococcus pneumoniae) je bakterija koja se može naći u respiratornim putevima skoro svakog čovjeka. U uslovima prehlađivanja i smanjenog imuniteta ova bakterija izaziva upale sinusa, uha, pluća, trbušne maramice ili meninga (moždanih ovojnica).

Najpoznatije su upale pluća koje su prije pojave penicilina odnosile veliki broj života. To je takozvana klasična upala pluća, sa iskašljavanjem ispljuvka boje cigle i stalnom visokom temperaturom, koja je iznosila preko 39 stepeni i trajala obično sedam dana. Ako bi organizam savladao upalu, nakon sedam dana bi nastupala kriza, sa velikim znojenjem i naglim padom temperature, bolesnik bi bio izliječen. Pronalaskom penicilina temperatura bi se obično smanjila već dva dana nakon početka terapije, a bolest je postala veoma rijetko smrtonosna.

Sve nekritičnija upotreba antibiotika ( u čemu napr. u BiH ne postoje nikakvi kriteriji) dovela je i do razvitka sojeva pneumokoka koji su rezistentni na terapiju. U Holandiji oboli godišnje od meningitisa i pneumonije izazvane pneumokokom nekoliko hiljada ljudi, a oko 2000 umre. Mala djeca i starije osobe uglavnom su one koje stradaju od ovih upala.

U Americi se već nekoliko godina praktikuje vakcina protiv 90 odsto tipova pneumokoka. Mada Amerikanci iznose zadovoljavajue rezultate zaštite, na internetu sam našao članak koji se veoma kritički odnosi prema vakcini. Jeste da ona štiti protiv nekih tipova streptokoka, ali istovremeno drugi tipovi od kojih ne štiti postaju agresivniji. Takođe se poremeti ravnoteža u prirodi, te sada nastaju češće infekcije drugima, gram negativnim bakterijama, od kojih su mnoge potpuno rezistentne na antibiotike. Članak na holandskom jeziku vidi ovdje .

U Holandiji, koja često u svemu neselektivno slijedi primjer Amerike,  se raspravlja o uvođenju ove vakcine. Iako je Holandija štedljiva u upotrebi antibiotika, nikad nije dovoljno napomenuti koliko je nekritična upotreba antibiotika štetna, i kako će zbog toga mnoge bolesti koje se sada uspješno liječe antibioticima, u budućnosti biti smrtonosne. Da navedemo samo primjer na lijekove rezistentne tuberkuloze.

Nekidan pitam za zdravlje jednog poznanika. Boli ga peta (prica mu zena na telefon), ne može da stane na nogu. Pitam, troši li kakve lijekove. Kaže žena, nije ga vodlia doktoru, pije Alija paracetamol, a dajem mu i antbiotike što sam ih ponijela iz Bosne! Na peti se ništa ne vidi, nema ni ranice ni crvenila, a ona mu daje antibiotike!

 Mnogi naši kad se vraćaju sa odmora iz Bosne uz tikve i paprike nose i antibiotike, slobodno kupljene u apoteci, da se nađu kad zatreba, jer ovi ovdje neće da nam daju. I opet ista priča kako su naši doktori dole daleko bolji od ovih ovdje, koji ti često ni recepta ne daju, a kamoli antibiotik.

 Jedan drugi poznanik u Sarajevu je imao crvenilo kod palca  na stopalu i teško se kretao. Kaže to mu naročito bude kada jede meso sa roštilja. Dobio je od nekoga doktora poznanika sukcesivno nekoliko vrsta antibiotika, (među njima i vrlo toksičan garamycin) i požalio mi se kako ga užasno svrbi koža. Pogledao sam stopalo i odmah skontao da se radi o gihtu (nikakva mudrost), te mu savjetovao da ne jede meso i da prestane piti antibiotike jer od njih ima svrbež, te da ode prokontrolisati krv na mokraćnu kiselinu. Ako mu je giht u pitanju, antibiotici nemaju nikakve veze, jer je mokracna kiselina ta koja se (posebno od mesne hrane) stvara u tijelu i talozi u zglobu izazivajuci asepticnu upalu.

Nalaz krvi je pokazivao jako visoku mokraćnu kiselinu. Doduše poslije mi se hvalio kako mu se stanje popravilo kada je naštesrce svaki dan pio jabukovo sirće. Ove godine ga vidim kako vidljivo šepa, ne pije više ni sirće.

 

Slika je prenesena sa holandske Wikipedije, slobodna licenca

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
16/10/2008 00:19