beats by dre cheap

Da li proširiti pravo na eutanaziju?


Holandija je prva zemlje u svijetu koja je (početkom ovog vijeka) ozakonila eutanaziju, to jest mogućnost da se nekome ko hoće dobrovoljno da se liši života, izađe u susret i omogući mu se da to i uradi. U Holandiji se godišnje uradi oko 2000 eutanazija, ali je broj onih koji je zatraže 4 puta veći.

Da bi se nekome odobrila eutanazija postoji strogo određen pravni put, i obezbjeđena kontrola da se ovaj zakon ne bi zloupotrebljavao. Kada procedura bude potpuno završena, i kad specijalna komisija odredi da se postupak može odobriti, odredi se ljekar (često lični porodični doktor) koji će po strogo propisanim pravilima dati određenu medikaciju, najčešće u vidu infuzije kombinacije nekoliko sredstava. U većini slučajeva eutanazija se uradi teškim terminalnim bolesnicima, najčešće oboljelim od malignih oboljenja, kojima i inače nije ostalo dugo od života, pa im se ovim postupkom uskraćuju muke posljednjih dana žviota.

Međutim među onih 6000 godišnje odbijenih za eutanaziju je većina onih koji nemaju tjelesno oboljenje, nego pate od mentalnih poremećaja, najčešće povezanih sa dubokom starošću, kao što su Alzhajmerova bolest ili neka druga demencija, zatim teške depresije. Ima i onih kojima je jednostavno dodijalo živjeti i u tome ne vide više nikakvu svrhu.

U jučerašnjoj emisiji Netwerk, u dijelu “Pomozite molim vas, želim umrijeti” je bilo govora o jednom početno dementnom starijem čovjeku koji je tražio da mu se prekine život. Niko mu nije htio izaći u susret, ni ljekari, ni pravnici ni sociolozi. Njegov lični doktor je rekao da ga on neće da liši života, jer je on tu da liječi a ne da ubija. Na kraju je nesretni čovjek sam popio tablete za spavanje i patio se 55 sati (dok nije umro), dobijajući stalno periode prestanka disanja i ponovnog disanja, što je izazvalo paniku kod familije, ali nisu imali nikoga da mu pomogne.

Zgrožen onim što je doživio njegov sin je alarmirao medije i neke poznate ljude koji ispituju javno mnenje, i krenuo u akciju da vidi misljenje ostatka Holandije i da se nakon eventualnog pozitivnog misljenja javnosti mogućnost  eutanazije omogući i ljudima koji su mentalno oboljeli i koji više ne mogu podnositi takav život, kao i ljudima koji iz bilo kojih razloga smatraju dalji život nepodnošljivim.

Iz ankete koju je proveo Maurice de Hond u saradnji sa strucnjacima proizaslo je da 82 posto misli da je pojedinac taj koji treba da odlucuje o svom zivotu ili smrti, a ne doktor koji odlucuje da li neko previse pati, ili ne. Iz ankete je proizaslo da 2/3 pitanih odobravaju stav doktora da odbija eutanaziju, ali da mora uputiti na nekog doktora koji ce to uraditi. U svakom slucaju to pitanje treba da se prodiskutuje unutar Drustva ljekara i da se nadje rjesenje za ovakve slucajeve. 

O posljednjoj godini zivota Paul van Eerde-a snimljen je i dokumentarac "Voor ik het vergeet" (Prije nego zaboravim), koji se moze pogledati ovdje .  O tome se moze vidjeti i na Youtube. Sinošnju emisiju, sa snimcima dok je čovjek još bio živ i tražio eutanaziju, možete vidjeti on line . Slika Paul van Eerde-a prenesena sa Human.nl

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
20/11/2008 09:36