beats by dre cheap

Subotom o pisanju: kakvu temu izabrati

Pišem najviše radi sebe, što rekao čuveni BH pisac, da stavim na papir košmar iz glave, da stavim stvari u red i poredak. Za neke postove potrošim dosta vremena, kao da su seminarski radovi. Cijelu jednu pojavu, ili osobu treba osvijetliti sa svih strana. Stvar je gotova kad mi sve to “legne” i kad se složi. Kad budem sretan novom spoznajom i proširenjem vidika. Ove ozbiljne analize privuku najmanje komentara. Sama dužina teksta, ako pređe makar malo granicu, potpuno odbija čitaoca. A ako je još tekst ozbiljan, neki bi rekli “težak”onda mnogi samo prelete preko njega. Koga zanima naprimjer stvar eutanazije, sve dotle dok ga život ne stavi u poziciju da se sa njom suoči.

S druge strane neka bizarna vijest, jednostavno za nekoliko minuta prevedena iz žute štampe, izazove masu komentara. Tako je vijest iz Engleske, kada je jedan sveštenik, domine, imao problema sa svježim krompirom koje se našlo u zadnjem crijevu, i u bolnici dao objašnjenje kako je on u stvari sjeo na krompir, e ta je ta vijest izazvala posebnu paznju. Čak ju je jedan popularni bloger, (koga inace cijenim zbog pismenosti), poslije neku sedmicu dana preuzeo kao da ju je on bas tog jutra negdje našao u novinama ( iako je tesko naci holandsku novinu u Sarajevu, i jos znati holandski), pa je samo umjesto riječ domine zamijenio riječju vikar, i uporedio  slučaj vikara sa Selmom Bajrami ( koja je istog dana nesto izjavila kako ona nema poroka), te je tako na svom blogu još više pojačao senzaciju i dobio masu oduševljenih komentara.

Na blogu se čovjek uči novinarskom poslu, i vidi da isto kao i u životu uloženi trud nije proporcionalan sa životnim uspjehom. Takođe vidi, da kao i u životu, svaki uspjeh ima šansu da bude pokraden i da se prikaže kao tuđi uspjeh. A što je najvažnije, kao i u životu, nije važan uspjeh i bogatstvo, nego lični osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti dobro obavljenim poslom. A uvijek se nađe barem još neko ko čitajući tekst bude bar približno zadovoljan kao i autor sam.

Želim vam prijatnu subotu i nedjelju, ovdje je hladno i vjetrovito, a iz neba pada sve što može padati, osim srećom onih nebeskih tijela , što nam predviđaju da će pasti na zemlju 21 decembra 2012 i načiniti kraj naše planete. Ali o skoroj propasti svijeta drugi put, da vam ne pokvarim dobar san. Zato evo malo Selme Bajrami, za laku noc.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
22/11/2008 00:06