beats by dre cheap

Plate zdravstvenih radnika u Republici Srpskoj: nije se maklo dalje od samoupravnog socijalizma

Sjećam se koje su bile muke, kad sam kao predsjednik Radničkog Savjeta na Očnoj klinici, trebao donijeti Pravilnik o ličnim dohotcima (tako se ranije zvanično zvala plata). Ogromna većina zaposlenih nisu bili doktori, pa su medicinske sestre i pomoćno osoblje diktirali kakav će biti pravilnik. Samoupravljanje je bilo na djelu. U najboljem slučaju ljekar specijalista je mogao imati dvije plate medicinske sestre. Doktori su morali učiti minimum 21 godinu, da bi postali specijalisti, a medicinska sestra je imala 12 godina škole, znači počinjala je raditi devet godina ranije. Time je zaradila već dosta para prije nego je ljekar i počeo raditi, a tako i ranije išla u penziju. Da se ne govori o stresnosti i odgovornosti posla ljekara. A i stanove je dobijalo pomoćno osoblje, bili su “ugroženi” , pa su dijeljeni stanovi solidarnosti.

Ovdje u Zapadnoj Evropi se te dvije kategorije uopšte ne upoređuju, i plata specijaliste često spada u najbolje plaćene poslove među svim zaposlenim, u rangu sa Predsjednikom vlade. Medicinska sestra ima platu kao i svako drugi ( u drugim granama) sa sličnim nivoom školovanja.

Evo slušam na BH dnevniku kako se u RS Sindikat zdravstva buni zbog prijedloga plata, koji je dala vlada. Ogromna masa zaposlenih u zdravstvu diže drvlje i kamenje na doktore, jer će po predloženom pravilniku, njih 13 posto zaposlenih odnijeti 56 posto novca. Sindikat traži odnos plata 1:2:4, odnosno, čistačica- medicinska sestra- doktor. Ako čistačica ima 600 maraka, sestra treba da ima 1200, a doktor 2400.  To mi nešto dođe poznato, kao onda davno,  na mom Radničkom savjetu 1985. Možda bi ovo i moglo proći da ima para. U praksi međutim može proći da čistačica dobije 400, medicinska sestra 600, a doktor 1200, pri čemu niko nije zadovoljan. Doktor onda ima platu kao cinovnik u banci, koji nema vise od srednje skole, a medicinska sestra i cistacica su zaista malo placeni.

Šta ovakvi pravilnici znače u praksi: previše (često i nepotrebog) pomoćnog osoblja, nemotivisani doktori, glomazne bolnice. Jednom riječju dobro će se liječiti samo onaj ko ima para za privatnu praksu. Tamo doktor i proziva, i ispira uho, i daje injekcije, a ako treba i pomete ordinaciju. Ali zaradi dobro, pa je i ljubazan i stručan i odgovoran.  

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
26/05/2009 19:39