beats by dre cheap

Nema više para za topli obrok, ostadosmo bez škembe-čorbe za doručak

Ovdje kod nas ima nešto, gdje nigdje drugdje nema. Naknada za topli obrok. Ima tome nekoliko decenija kako su “komunjare”  izmislile  dodatak na platu, u vidu bonova za ishranu. To je imalo logike, ako su postojali vlastiti restorani u fabrikama i ustanovama. Za bon se moglo ručati, pojesti grah,tripice, čorbu, pitu, pojesti kolač. Pošto veċina zaposlenih nije imala vlastite restorane, oni su dobijali bonove koji su vrijedili u prodavnicama, pa se mogla kupiti gotova pita, pašteta, sardine ili kifla. To veċ nije bio topli obrok. Firme su zaključivale ugovore sa samo nekim prehrambenim trgovinama (najčešċe sa firmom UPI, koja je imala monopol na snabdjevanje hranom), pa su se bonovi umjesto u najbližoj prodavnici mogli koristiti samo u nekim samoposlugama. Tako smo mi, s Očne klinike, mogli kupovati za bonove u Supermarketu u Privrednom gradu Skenderija, ili u nekoj posluzi u Hrasnom (kod današnjeg “Robota”). Tu više nije bilo govora o kupovini doručka, nego bi se bonovi iskoristili za odlazak po mjesečnu “fasungu” jednom mjesečno. Ko je bio dobar sa poslovođom, mogao je bonove zamijeniti za pare, pa ih potrošiti  gdje hoċe I kad hoċe.

Novoj vlasti, koja se libila od svega što je komunističko, ideja toplog se  obroka činila lijepom stvari. Međutim bonovi im nisu bili ni u peti, nego su  su zaposleni uz platu dobijali neoporezovanu naknadu, koja je ponekad iznosila i treċinu plate. Mnogi su u dobrim firmama dobijali i po dvadeset maraka za radni dan, da bi dobro pojeli. U Francuskoj se podnevni ručak zaposlenih smatra ritualom. Obrok u restoranu, između pola jedan i pola dva, traje cijeli sat, a dobra jela se zaljevaju vinom, pa zaposlenik provede drugi dio radnog dana u blagoslovljenom stanju, pod uticajem debelog  odreska i dobre kapljice crvenog vina.

Kod nas se taj obrok međutim sastojao obično od koluta masne pite, bureka ili zeljanice, zalivenog kefirom ili jogurtom. Tako si u bolnici oko pola jedanaest mogao zateċi medicinske sestre i  doktore u ambulantama, masnih usta i ruku, kao vam kroz zalogaj u ustima objašnjavaju da je pauza za doručak I da trebate pričekati.

Ekonomska kriza se obrušila na mnoge stvari, a na udaru se našao i topli obrok. Uprava mnogih firmi je našla da se radi o najslabijoj karici, koju je zaposlenima najlakše oduzeti. Mnogi ċe tako ostati bez naknade za topli obrok, ili ċe ona biti drastično smanjena. Naknade, čija se prava namjena davno izgubila, i gdje su topla čorba ili tripice, davno zamijenjene skupljanjem para za odlazak u Egipat ili Tunis. Masna pita ċe se morati finansirati iz redovne plate, ako i nje bude.  

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
04/08/2009 09:16