beats by dre cheap

Kako (ne) biti sam sebi doktor?

Moderno je biti sam sebi doktor. Internet je preplavljen antpisima o raznim bolestima. Isto tako i štampa. Da ne govorim o knjigama, tipa: Doktor u kući, Porodični ljekar, Kako da sam sebe izliječim, itd. Nije to ni tako loše, mnogo manje opasno nego se predati raznim babama Marama, bioenergetičarima, onima koje otklanjaju sihre i saljevaju stravu, itd...

Ono što želim ovdje naglasiti je da se medicina uči iz knjiga, ali se nauči kroz život i iskustvo. Hoću reči da je uglavnom tačno ono što piše, ali ispravna interpretacija teksta traži medicinsko znanje i iskustvo. Nestručan čitalac prilazi tekstu obojen emocijama i određenim očekivanjima, tako da mozak pravi selekciju dijelova teksta u skladu sa nesvjesnim namjerama onoga koji tekst čita. Tako iste dijelove teksta jedan čitalac može bagatelisati, a drugi mu dati veoma veliku važnost. Rezultat je da nakon čitanja neko ostane bezrazložno isprepadan, a neko opet bagatelizira opasnosti navedene u tekstu o nekoj bolesti ili lijeku. Takođe u tekstu često nisu rečene neke stvari koje postoje na drugom mjestu, ili stvari koje su se u međuvremenu promijenile. Za to postoje naučni skupovi doktora, gdje se razmijenjuju iskustva i iznose nove stvari. Zdravstveni tekstovi su često pisani sa komercijalnom tendencom, da izreklamiraju neki sumnjivi lijek, pa i takvi jednostrani tekstovi mogu zbuniti čitaoca.

Kao primjer ću navesti čitanje uputstava za upotrebu lijeka, koji je zakonom obavezan da ide uz lijek. Takođe je proizvođač lijeka dužan da da navede do tada sva poznata nepoželjna dejstva lijeka, makar ona bila veoma rijetka. Ovo je potrebno iz razloga eventualnog sudskog postupka, ako bi se pacijent žalio da na nešto nije upozoren. Međutim u praksi imamo da se mnogi isprepadaju nepoželjnih dejstava lijeka ( koja postoje i kod svakog lijeka, pa i običnog aspirina), te da odbiju upotrebu propisanog i podignutog lijeka.

Takođe kod nas postoji i navika da dobijamo nalaze ispitivanja (labaratorijski, specijalistički, itd.) u ruke ( ovdje u Holandiji to nije slučaj), te da to nosamo sa sobom i često sami interpretiramo, ili pitamo neke iz okoline koji se kao u to razumiju.

Iako je lijepo biti upoznat sa svojom bolešću i njenim liječenjem, ipak u tome ne treba pretjerivati, pa biti pametniji od svog doktora. U doktora treba imati povjerenje, a ako to nemamo, onda moramo tražiti doktora u kojeg ćemo to imati, i kome ćemo prepustiti da, naravno uz našu saglasnost, određuje kako ćemo se liječiti. Znanje koje smo stekli čitajući o našoj bolesti ćemo iskoristiti da doktoru postavimo odgovarajuća pitanja, ali ne da sami mjenjamo i određujemo terapiju i druge postupke vezano za liječenje. Naravno da nije lako naći dobro informisanog i potpuno neutralnog doktora ( koji nije na strani nekih farmaceutskih kuća, ili svoga gazde u privatnoj praksi), a koji je i pristupačan, i po svom ophođenju, i po cijeni koju uzima za ono što radi.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
26/08/2009 11:51