beats by dre cheap

Kašnjenje u dijagnozi raka: ko je kriv?

Za prognozu maligne bolesti u većini slučajeva je presudno vrijeme kada se uspostavi dijagnoza. Što ranija dijagnoza, to bolje šanse za izliječenje.

Za kašnjenje u postavljanju dijagnoze može biti ili pacijent sam, ili doktor, kome se pacijent obrati. Kad putujemo negdje vozom, ako zakasnimo na voz koji je pošao na vrijeme, krivi smo sami, jer smo bagatelizirali vrijeme i loše procijenili vrijeme za pripreme i dolazak na stanicu. Ako međutim dođemo na vrijeme, a voz ne krene, kriva je željeznica.

Tako pacijent može bagatelisati svoje tegobe, i odlagati odlazak doktoru i u slučajevima kad je jasno da se radi o ozbiljnim simptomima. Pojava krvi u ispljuvku kod kašlja, pojava krvi u mokraći, stolici, ginekološka krvavljenja kod žena u menopauzi, itd. su uvijek ozbiljni znaci nekog poremećaja, koji ne trpe odlaganje. I pored toga mnogi pacijenti čekaju da se to dogodi još jednom, pa još jednom, neki čak piju čajeve od trava. Zakašnjenje koje nastaje u ovom slučaju zovemo “kašnjenje zbog pacijenta”.

"Kašnjenje zbog doktora" nastaje najčešće kod malignih bolesti koje ne daju karakteristične simptome, nego su rani simptomi slični nekim banalnim bolestima. Tako karcinom bronha (pluća), karcinom želuca, jetre, jajnika, tumori mozga, itd. u početku ne daju karakteristične simptome, nego simptome neodređene potmule boli (jetra, jajnik), glavobolje (mozak), nahlade (bronh) itd. koji su tipične za mnoga banalna stanja. Pošto je procenat bolesnika sa malignim bolestima u praksi kućnog doktora veoma mali, u odnosu na druge bolesti, doktor često ne posveti dovoljnu pažnju, pa se neophodne pretrage potrebne za ranu dijagnostiku ne urade na vrijeme. Zbog toga se naprimjer karcinom bronha, ili jajnika, po pravilu otkriva u već uznapredovaloj fazi.

Međutim pravu stručnu grešku (vitium artis) prave doktori koji prenebregnu i ozbiljne simptome (nabrojane ranije), pa previde da, naprimjer krvavljenja iz šupljih organa shvate onako kako treba, i urade sve da se pregledima isključi maligna bolest. Bio sam svjedokom da je u Sarajevu, jedan veoma poznat, stari i iskusni ginekolog kod majke jedne kolegice, ginekološko krvarenje (žena je bila stara i duboko u menopauzi) ocijenio da je “vjerovatno posljedica uzimanja određenih lijekova”. Pacijentica je , kasnije se ispostavilo, imala rak tijela materice, i kada je to dijagnostikovano, bolest je bila toliko uznapredovala, da joj više nije bilo spasa. 

Isti doktor je, uz asistenciju “stručnog patologa”, jednog profesora univerziteta, prilikom operacije moje rahmetli sestre, umjesto karcinoma jajnika, konstatovao  (na osnovu izgleda otekline i na osnovu nalaza patologa za vrijeme operacije) da se radi o upalnom procesu, pa je zatvorio ranu, ne uradivši ništa. Sestra je nakon nekoliko mjeseci, od te “upale” umrla u stravičnim mukama. Oba su se doktora poslije iščuđavala kako se moglo desiti da ispadne kriva dijagnoza. Posebno se patolog pravdao objasnjavajuci mi kako je to “Bosna iza rata, i da nije imao odgovarajuće boje za bojenje preparata”.

U današnje vrijeme haotične organizacije zdravstva i preopterećenosti doktora, neophodno je zdravstveno prosvjećivanje i samoprosvjećivanje. Pacijenti moraju uzeti svoju sudbinu u svoje ruke, i insistirati na svojim pravima.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
04/01/2010 09:43