beats by dre cheap

Umjesto bebe vozaju cuke u dječijim kolicima

Jedna mi je poznanica iz Bosne pričala, kada je onih ratnih godina izbjegla iz Brčkog i dospjela u Holandiju, morala je kao i svi koji zatraže azil dati intervju pred holandskim vlastima o tome zašto traži azil. Intervju je davala pred nekom gospođom, službenicom Ministarstva Pravde. Govorila je Senada o tome kako su ljudi ubijani i proganjani samo za to što nose ime i prezime kojim se svrstavaju u grupu neprijatelja koje treba istrijebiti, kako je svašta doživjela i morala sa porodicom pobjeći glavom bez obzira. Službenica je sve to hladno primala. Sve dok Senada nije rekla kako je jednog jutra zatekla svoga omiljenog psa, mrtvog, ostavljenog pred ulaznim vratima. Sad je službenica skočila i usplahirila se: “ Šta, zar psa neko ubio? Pa to je strašno!”

Komšija koji stanuje pored mene je sahranio svog psa u uglu vrta. Napravio mu je spomenik od kamena, na kome je uklesano cukino ime. Montirao je sijalicu koja po noći osvjetljava spomenik.

Povod da ovo pišem jeste jedan susret, kada sam juče išao biciklom svojom omiljenom stazom u blizini grada. Staza je bila uska, vidio sam iz daljine da dolazi žena sa dječijim kolicima, pa siđem sa bicikla da žena sa bebom može proći. Međutim umjesto bebe starija žena je u pravim dječijim kolicima vozila malog bijelog cuku, koji  je sav sijao od čistoće, i ponosno sjedio u kolicima. Pričam to poslije supruzi, kaže sjećaš li se kako smo gore na sjeveru viđali onu komšinicu kako voda mačku na uzici?

Nisam psiholog, pa ne bih mogao ocijeniti ponekad patološku ljubav prema životinjama. Možda je tome uzrok nedostatak ljubavi među ljudima. Ljudi traže ljubav, i imaju potrebu da je daju. Međutim među ljudima to često ide naopako. Ljudi su često iskvareni, pretvaraju se da vole, a u stvari gledaju da kroz ljubav pronađu svoj interes.  Kad to bude otkriveno, često prestaje volja za novim pokušajima.

Životinje, naprotiv, na ljubav odgovaraju ljubavlju, bez interesa, ili za veoma mali interes koji se sastoji u nekom ekstra ukusnom zalogaju.

A ljudi ostaju ljudi i kad se bave brigom o životinjama. Holandija ima u Parlamentu “Stranku za životinje”, koju vodi jedna zgodna i bar na izgled ljupka mlada žena. Međutim vođstvo stranke (u kome su uglavnom žene) se nedavno posvađalo oko izborne liste za nastupajuće izbore. Dvije najbolje drugarice, koje su osnovale stranku, su se sporječkale oko primata na izbornoj listi.

Ljudi ostaju ljudi, a životinje ostaju životinje, s tim što bi životinjski parlamenti vjerovatno bili bolji od ljudskih.   

 

 

 

 

 

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
27/04/2010 09:15