beats by dre cheap

Prođoh Bosnom kroz gradove…. Od Bosanskog Broda do Sarajeva

Vraćanje u Bosnu, nakon dužeg perioda odsustvovanja, u odnosu na prve poratne godine sve je manje vezano za emocije, a sve više za posjetu djelimicnog stranca, čije su se oči navikle na uočavanje detalja. Pogotovu na uočavanje ružnih stvari, ali srećom i na uočavanje onoga što se je promijenilo u pozitivnom smislu.

Put od Bosanskog Broda do Dervente, iako često popravljan tako da su “udarane” fleke na bezbrojne rupe, opet je u lošem stanju. Ne postoji druga zemlja u Evropi čiji je glavni ulaz u zemlju u vidu zapuštenog seoskog puta. Odmah nakon graničnog prelaza na ravnom I jasno vidljivom putu ograničena je brzina na 50 km, i policija kao i obično drži busiju sakrivena kraj puta , mjereći brzinu radarom i hvatajući one koji sretni nakon posljednje granične kontrole oduševljeno zakoračili u ruke majke domovine.

Nakon prolaska spomen crkve u Sijekovcu, na nekoliko kilometara s lijeve strane pored puta se gradi nova crkva. Benzinske pumpe kraj puta, napravljene na brzinu iz rata u cilju brze zarade, su oronule i izgledaju jadno. Obnovljeni su putokazi kraj puta, novost je da su dvojezični. Ali ostalo je isto, svi putevi vode u Beograd. Ko se zaputio u Sarajevo, ako ne zna put, može pomisliti da je na pogrešnom putu, niti jedan putokaz ne vodi u Sarajevo. Tako je sve do Doboja gdje se prvi put pojavljuje putokaz za glavni grad.

I od Dervente do raskrsnice prema Bosanskom Šamcu je put u lošem stanju. Nešto bolji je od Kotorskog.Nakon raskršća iza Doboja idese boljim putem, kuće i vrtovi pored puta su uredniji, i  osjeti se veća živost. Ogromna reklama Fabrike duhana Sarajevo, dugačka pedesetak metara, sa oznakom CODE, zauzima cijelu veliku livadu sa lijeve strane puta. U Mravićima stajemo da popijemo kafu. Gazda je proširio početnu kafanu u cijeli poslovni kompleks, sa nekoliko prodavnica. WC je kao i uvijek čist, da se teško može dati neka primjedba. Naručujemo bosansku kafu i dobijamo do pola napunjenu malu džezvu. Tražimo vode da dopunimo.

Disciplina vozača na preopterećenom putu je ipak bolja nego ranijih godina. Iako još uvijek ima onih koji pretiču i kada imaju samo deset metara slobodnog puta, ipak je veliki broj vozača koji disciplinovano voze šezdesetak-sedamdeset kilometara, svjesni da učestalim preticanjem veoma malo dobijaju na vremenu, a izlažu se nepotrebnom riziku. Pored puta ima dosta započetih, pa onda napuštenih, ogromnih stambeno-poslovnih zgrada, čiji zapušteni kosturovi daju veoma ružnu sliku. Vecina kuca nema fasadu, a mnoge koje su završene, bodu oči svojim kičavim izgledom.

S lijeve strane dominira nova bijela velika džamija u Maglaju, sa dva minareta. Tuneli kod Maglaja su relativno dobro osvjetljeni, a nema ni velikih rupa kao ranije.Ne osjeti se onaj uobičajeni smrad na kiseli kupus, koji dolazi iz Natrona, valjda je neki zastoj u proizvodnji.

Put od Maglaja do Zenice je u dobrom stanju, kolovoz je obnovljen i ravan. Tuneli kod Vranduka mogu dobiti prolaznu ocjenu, naravno ako ste dobro oprezni jer je put u tunelima uzak. Ni u Zenici nema velikog smrada od Željezare. Bosna je nadošla, pa djelimično pekrila uobičajeno najlonsko smetlje uz obale. Od raskršća na Lašvi do Kaknja put je loše održavan, postao je valovit i neravan, i to je po meni najopasnija dionica, jer se tu na opasnom putu nepotrebno često pretiče. Od Kaknja počinje autoput, koji je iza Termoelektrane kakanj u dužini od desetak kilometara u potpunosti pojeo usku dolinu Bosne. Nakon ulaska u visočku dolinu ima se utisak da se prolazi kroz veoma privredno razvijen i gusto naseljen kraj. Od Ilijaša autoput nije tako dobar, uži je od tek izgrađene dionice i postoji , na mostovima preko Bosne, nekoliko, za autoput poprilično oštrih okuka.

Nakon plaćanja još uvijek simbolične cestarine (od 0,80 eura),(za isto dugu dionicu u Slovenijiod Šentilja do Ptuja plati se 15 eura), treba biti veoma oprezan jer se sve do Reljeva prolazi kroz gradilište sarajevske zaobilaznice.

Pred Sarajevom, kod Rajlovca, između ogromnih ruznih kuca bez fasada, koje pritiskaju ulicu, izmedju kineskih i drugih novoizgrađenih radnji, uobičajena je gužva i haos, vožnja mic po mic, sve do Stupske petlje. Prije nazovi petlje su putokazi toliko nejasni da onaj ko dolazi prvi put sigurno neće znati kuda dalje, i promašiće bar za kratko Sarajevo i uputiti se ka Mostaru.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
10/05/2010 09:30