beats by dre cheap

Ostavite istinu vi koji ulazite ovamo

Istina je svuda daleko od prave istine. Negdje više, negdje manje. Pa ipak se čini da je istina u Bosni daleko od istine više nego što je to igdje drugdje. Zapravo u Bosni postoji pravilo da se ne govori istina. Iz ovih ili onih razloga čini se da su ljudi došli do zaključka da je mnogo bolje govoriti laž nego istinu, čak i kad je to sasvim uočljivo i lako dokazivo. Pogotovu su ljudi u strahu da ne budu otkriveni  i “provaljeni” čak i za najobičnije stvari, koje u noramalnom svijetu ne predstavljaju nikakvu bruku niti sram.

Laž počinje prije svega od televizije, od javnih emitera, koji stvaraju sliku društva koja je sasvim daleko od stvarnosti. Tretiraju se uporno marginalne teme, kao veoma važni događaji, iako bi normalno takve teme i događaji zauzimali veoma ograničeni medijski prostor. Tako je nedavnom skupu oldtajmera u medijima dat prostor kao da je to vrhunski društveni događaj. Morali smo do u detalje slušati gdje su sve stari automobile išli, i šta su sve njihovi vlasnici u pojedinim bosanskim mjestima imali na menu-ju, gdje je bila krompiruša, a gdje ćevapi.

U jutarnjim programima se umjesto toliko problema sa kojima se susreće čovjek u običnom životu, tretiraju tako malo važne teme, daje se prostor reklamiranju sumnjivih biljnih i drugih preparata koji sve lijece, daju se muzički spotovi kao da je praznik. Niti jedan jutarnji program državne televizije  ( pa i većine komercijalnih televizija)  u Holandiji, Belgiji, Njemačkoj… emituje muzičke spotove.

O problemima siromaštva, birokratskog terora, očajne organizacije zdravstva, javnog saobraćaja, itd. više ćeš čuti na holandskim elektronskim medijima, nego ovdje, gdje se čini da je sve potaman. Pa se onda začudiš kad vidiš kako se dotrajalom prugom ljuljaju prepuni tramvaji koji su davno bili za staro gvožđe. Kada čuješ da se za neki pregled u Koševu čeka dva tri mjeseca, a privatno se dobije odmah, ali da platiš više od pola penzije.Kad čuješ da penzioneri moraju ići da stoje u redovima da ovjere zdravstvenu knjižicu, iako imaju odrezak od penzije i svojom pojavom pokazuju da su živi. I tako dalje i tako dalje, sijaset sitnih ili krupnih stvari koje zagorčavaju svakodnevni život, a koje se nigdje ne spomenu. Valjda su ljudi navikli da tako mora biti, i o tome nije vrijedno raspravljati.

U istom smislu lažu ljudi. Kad ih pitate za zdravlje reći  će da su dobro, iako kubure sa teškim zdravstvenim problemima. Niko se neće požaliti na nedostatak novca, na djecu. Naprotiv prvo što će vas docekati su fantastični uspjesi njihove djece, magistarske i doktorske titule, poslovi na univerzitetu. Kao da je to meni najvažnije da čujem.Kao da djeca to moraju imati. Sve i da šta hoćeš reći o sebi ne možeš stići dok sugovornik ne izdeklamuje sve lijepe stvari o sebi i svojima.

Ne postoji laž za koju se ne može dokazati da je istina. Makar uz pomoć naučne fantastike. Reći kako Ilidža leži na vulkanu i kako je eksploatacija termalne vode u stvari spas od eksplozije vulkana, to reći i ostati živ nije nikakvo čudo.  Visočke piramide su dokaz najveće i najstarije civilizacije u Evropi. Nemoj da bi probao uvjeravati u suprotno, nadrljo si.

Ne postoji  krivično djelo niti prekršaj koji se na sudu ne mogu oboriti, jer postoje mnogobrojne rupe u zakonu, a ako njih nema, imaju suprotni zakoni. Uvijek ima neki zakon koji je u korist počinioca, samo treba dobar advokat da ga nađe. Isto je i sa ratnim zločinima i zločincima, čemu je jučerašnja rasprava u Parlamentu o zabrani fašističkih organizacija pokazala da mi takvih niti smo imali, niti imamo.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
13/05/2010 09:17