beats by dre cheap

Kako hodati Ferhadijom?

Vrhunac je ljetnje špice, uoči Sarajevo fim festivala. Sarajevsko korzo je puno-puncijato. Došla raja odsvakuda,iz iseljeništva, a ima i pravih turista, čak iz Malezije i Indonezije.

Krenuo sam sa suprugom od polusrušene Vijećnice ulicom Bravadžiluk, koja bi se danas trebala zvati  Havljanjiluk (jer se tu jede – havlja),  i koja se od ćevabdžinice Hodžća 1, do Hodžića 2 sastoji od niza ćevabdžinica, burekdžinica i aščinica. Ulica je sva u mirisu (ili smradu)  pečeog mesa, i obavijena dimom sa roštilja.

Kaldrma koja vodi od Sebilja, do slatkog ćošeta je sastavljena od nepravilnih, djelimično izvrnutih I oštećenih kamenih ploča, pa se noge stalno uvijaju, i dobro se treba paziti da se noga ne ugane. Nakon slatkog ćošeta stiže se na ravan asfaltirani teren. Do Katedrale se i nekako dođe po relativno  širokom prostoru, a od Katedrale do Vječne vatre je Ferhadija sužena sa obje strane raznolikim kafanskim stolovima. Tenda odmah iza BBI banke je niska, niža od moje glave, pa krivim vrat I moram paziti da ne udaram u nju. U parku kod Ekonomije je prodajni sajam knjiga. Nakrcani su štandovi među kojima nema nikakve cirkulacije zraka, pa je nepodnošljio vruće.

Korzom se ide desnom stranom, ali ima mnogo onih koji uopšte ne paze kako idu. Mnogi idu lijevom stranom, ili  čak natraške (nakon što se rastanu od prijatelja) ne gledajući na druge. Stalno se moras sudarati s nekim, iako uporno pokušavam to izbjeći.  Pojedini  u velikoj grupi stanu pričati nasred puta, pa potpuno zakrče prolaz. Posebna stvar su biciklisti koji nalaze zabavu u vožnji izmjeđu pješaka, savijajući okuke od kraja do kraja ulice.

Ispred tržnice pripadnici Hara Krišne zasjeli na beton, pjevaju i sviraju, ponavljajući bezbroj puta jednoličnu melodiju i riječi :
Hare Krišna, Hare Krišna
Krišna Krišna, Hare Hare
Hare Rama, Hare Rama
Rama Rama, Hare Hare

Oko pjevača I igrača se skupilo dosta svijeta. Neprekidno ponavljane iste melodije I istih riječi postaje dosadno, ali valjda ima za cilj da izvođače, a možda I gledaoce, uvede u neku vrstu transa.

 Jedna nana prosi uvijek na istom mjestu, sjedeći ispred izloga..Prije nje prosi i jedna žena, sjedeći na asfaltu i držeći u krilu velikog sina. Kod Vječne vatre u kafiću “Vatra” je nemoguće naći mjesto, kako unutra, tako i uz visoke stoliće, a posebno za stolovima prekoputa. Kod same Vječne vatre neki čovjek u bijeloj potkošulji izvodi kao neku igru, balet. Izgleda da nije normalan. Uvija se i pravi bizarne pokrete rukama i tijelom kao da boluje od chorea-e (horeje, ili ples Svetog Vite, vidi komentar), odnosno kao da je priključen na struju.

Na povratku svraćamo u jednu sporednu ulicu na Baščaršiji. Skrećemo iz Sarača iza Begove džamije ka Miljacki. Mirna ulica sa malim radnjama i ugodnim malim kafićima. Jedan od takvih je tek otvoren.  Ustvari na vratima piše da je radnja još u pripremi. Vlasnik mi pokazuje kafić. Unutra na nekih pet kvadrata tri mala stolića sa još manjim stoličicama. Na zidovima nekoliko apstraktnih slika. Kaže da su neke njegove, neke od prijatelja.

 Unutra nema nikoga.Napolju samo dva stolića. Oba zauzeta, ali nam se ipak ustupa prosotor. Otvara se razgovor sa gotima za oba stola. Vlasnik je živio u raznim zemljama Evrope, a sada se skrasio ovdje. Kaže da je živio i pet godina u Amsterdamu, I dvije godine u Alkmaar-u. Kafana je još u pripremi.  Nadio je ime kafani po nekom selu na jugu Francuske, u koje se zaljubio. Ime sela I kafane nisam zapamtio.

Do nas sjedi momak koji je jako pričljiv, voli muziku. Kaže da ima kuću u Blažuju, da svira gitaru, i da trenutno živi u Leverkuzenu u Njemačkoj.

Mogao sam ga slušati, jer je sarajevsko pivo bilo hladno, a niz uličicu je sa Trebevića pirkao osvježavajući vjetar.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
22/07/2010 09:52