beats by dre cheap

Goražde na Drini: Kako sam pregazio Drinu

Goražde at night

Za Goražde (vidi sliku ovdje) me vežu davne uspomene. Tu se udala moja rahmetli sestra Fatma. Bila je veoma srećna u braku, dobila je dva sina. Imali su za ono doba ( početak šezdesetih) veoma lijepu kuću na samoj (desnoj) obali Drine. Kad mi je mama bila u bolnici pohađao sam par mjeseci osnovnu školu u Goraždu.

Prekoputa, ustvari preko Drine, na drugoj strani, je džamija i oko nje stara goraždanska Mahala. Tamo su stanovali roditelji sestrinog muža, a sa ove druge strane Drine su bile uglavnom nove kuće, stanovali su i muslimani i pravoslavci jedni pored rugih, u najboljim komšijskim odnosima.. Goražde je izraslo u najveće i najnaprednije mjesto Podrinja, sa veoma razvijenom industrijom. U Vitkovićima odmah uzvodno od Goražda je bila hemijska industrija , popularno zvana Azotara, a u Goraždu vojna fabrika “Pobjeda”. Za veliki broj radnika je napravljeno veliko, potpuno novo naselje.

Goražde je jedini grad na Drini koji je ostao u Federaciji BiH, iako su svi gradovi na Drini imali većinsko bošnjačko stanovništvo. To je Goražde uspjelo zahvaljujući dobroj organizaciji otpora i ogromnoj hrabrosti boraca.

Poslijeratna izolacija ostavila je traga, pa je Goražde, kao uostalom i cijela Istočna Bosna, neovisno u kome entitetu bila, postalo zabačeno i zapušteno mjesto, u kome skoro ništa ne radi ( osim dva mala pogona koje vode privatnici). Uz pomoć Turske na desnoj obali Drine je napravljena ogromna džamija.

Goražde svakog ljeta oživi početkom avgusta, kada se održava tradicionalni internacionalni festival. Ja sam sa sestrićem došao jednog vrelog dana poslije festivala. Sestrina kuća još uvijek stoji na svom mjestu, mada sestrić stanuje u Sarajevu. Brat mu je poginuo u masakru na Markalama.

Ono što je ljepše nego prije jeste Drina. Ispod sestrine kuće ona je, iako usred grada, sasvim divlja i nezauzdana. I što je najljepše ima divnu zelenu boju. Dok je radila Azotara Drina je bila tamna ( od materija ispuštenih iz fabrike), kamenje je bilo crno od taloga.

Ovog vrućeg dana djeca su se kupala u valovima i preplivavala sa obale na obalu. A rijeka je bogami hladna. Ja sam se samo u plićaku poljevao vodom. Onda sestrić predloži da pregazimo na obližnje ostrvo Žanj. Tu sam se kao dijete kupao, Drina je tu mirnija i plitka.

Nije baš lako u mojim godinama gaziti brzu Drinu. U japankama, po klizavom kamenju. Sestrić i moj sin su potajno očekivali da ću se kliznuti i strovaliti u vodu. Očekivanja im se nisu ispunila i stari je drinski vuk uspješno prešao i tamo i natrag.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
24/08/2010 19:29