beats by dre cheap

Šta me najviše čudilo kad sam tek došao u Holandiju?

Na mnoge stvari se čovjek navikne, pa mu postanu normalne. Pokušavam se sjetiti šta me je sve moglo začuditi kada sam 1995 došao u Holandiju. Tako sam se mogao cuditi:

  1. Advokatu koji  je našima vodio azilsku proceduru, a koji je imao naušnice u ušima.
  2. Ozbiljnoj sugovornici koja se za trenutak izvinula: “Izvinite za čas, moram piškiti!”
  3. Nastavnici jezika koja je insistirala da joj se ne govori vi.
  4. Holandskoj omladini koja je slobodno u vozu pružala noge na suprotno sjedište
  5. Doktorima s bradama,  razdrljenih košulja, bez kravata, koji su skoro ležali na doktorskom sastanku
  6. Voditeljici roditeljskog sastanka koja je slobodno pila kafu dok je vodila sastanak
  7. Sagovornicima u razgovoru za prijem na posao, koji su ostavljali utisak da će te sto posto primiti na posao, a poslije se ispostavilo da im to razmisljanje nije bilo ni u peti
  8. Volonterima u bolnicama koji se trude da vam, kao bolesniku, zamjene prijatelja, supružnicu, roditelje, brata , sestru. Bile su mi odvratne te žene, kojima je prvima trebala pomoć zbog teške usamljenosti.
  9. Ogromnoj administarciji u bolnicama, broju portira i pomoćnika. To sam ranije doživio u moskovskim hotelima, gdje je svaki sprat imao portira.
  10. Neurednim i muškobanjasto obučenim srednjovječnim ženama
  11. Broju kompjutera u opštini, u to doba mi ih nismo u opštinama ni imali
  12. Pisanju pisama za svaku sitnicu. Kod nas osim razglednica , pisma, posebno sluzbena, osim od strane suda, niti su stizala, niti smo ih slali.
  13.  Isto je i sa kartama i čestitkama za svaku priliku. Malo, malo pa nesta cestitaju. 
  14. Čudio sam se da se na sahranu ne može otići bez poziva, a na žalost (nakon smrtnog slučaja) samo u strogo određenom terminu
  15.  Da se nakon 15-tak godina valja seliti iz groblja, osim ako se debelo ne plati ostanak
  16.  Da se na sahrani pušta muzika po izboru pokojnika, uključujuči i džez, ili kantri muziku. Neki naši su to, kao i sve uostalom, brzo usvojili, pa su nekima svojima puštali sevdalinku.
  17. Čudio sam se da su djecu u školama obarali na godinu samo za jednu desetinu poena iz nekog predmeta.
  18. Čudio sam se da djeca ne ustaju nastavniku kad ulazi, niti ga persiraju
  19. Čudio sam se da doktori prozivaju na vratima ambulante, umjesto medicinskih sestara, kao i tome da kod doktora u opštoj (kućnoj) praksi nema medicinske sestre
  20.  Da moja doktorica sama mete svoju ordinaciju
  21.  Da doktorica neće da dođe u kućnu posjetu, iako je ambulanta udaljena 100 metara, nego daje savjet telefonom, i šalje račun za taj savjet. (Nastavak slijedi, mozete i vi dopisivati)

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
17/10/2010 09:26