beats by dre cheap

Kad tuđa zemlja postane domovinom

“Holandija je sada moja zemlja! Srce mi zatreperi kad se u nju vraćam!” Ovo sam čuo od jednog Bosanca, Bošnjaka, kome su i majka i babo iz srca Bosne. Došao je ovdje kad mu je bilo 30. Oženjen Jugoslovenkom, došao sa djetetom.

Odakle si, odakle ti je i žena! Tako je i ovaj naš nekadašnji momčina bio Jugosloven. Nema Jugoslavije, ima Holandija. Holandija je sada moja domovina! A on je pljunuti Holanđanin!

Čovjek kaže da kad govori naš jezik, onda mu treba da se smisli kad šta hoće reći, kad govori holandski, onda to ide glatko. Ne mora ništa da misli. Djeca u kući govore holandski, ko da su rođena. Naš jezik govore zamuckujući, mnogo bolje govore stranci koji rade u OHR-u , i koji su naučili naš jezik.

Roditelje u Bosni nazove ponekad, kaže baš je u nedjelju govorio 18 minuta i 40 sekundi. A onda ga žena ispravi, da je to bilo one tamo nedjelje. Roditelji nisu bili godina i godina ovdje. Oni njima odu isto sve manje. Nekako im je više na ruku Bretanja, Dordonja. U Bosni se samo nasikiraju, potroše pare, “da znaš da je mnogo šta i skuplje nego ovdje”. Ne znaju kako im se nako pare ispare.

Kad dobro razmislim, ne mogu ih ni osuditi. Gledam sinoć na TV, emisija "Spoorloos", izgubljeni trag, gdje rodbina traži najbliže, za koje je izgubila svaki trag. Tako 87-godišnja žena Annie, iz Nijemegena, na istoku Holandije, traži brata, za koga nije čula 35 godina. Iselio se sa ženom i sinom 1949., kad su Holanđani masovno iseljavali u Australiju i Ameriku. Iselilo se tada 90000 Holanđana u Australiju.

Reporteri emisije  su ušli u trag, prvo bratični dotične gospođe, koja sa svojih 87 godina, živi sama, i sve sama radi po kući. Sestrična živi na Tasmaniji, ne baš u kakvom bogatstvu. Njen otac, brat tetke koja ga iz Holandije traži, je živ, ima 86 godina, i živi sam. Slabo ga viđa, kao i brata ( koji je kao mali sa ocem došao iz Holandije).

Reporter odlazi na sjever Tasmanije u slabo naseljenu oblast. Nalazi starog čovjeka u jednoj prikolici. Oko prikolice je strašni nered, staro gvožđe, napuštena, zahrđala auta.

 Poslije dugog kucanja konačno se otvaraju vrata i pojavljuje se starac obrastao u dugu bijelu bradu. Kad se malo sredio, upušta gosta u prikolicu, koja je sva u prljavštni i neredu, gdje godinama nije niko ni probao da nešta očisti.

Stari čovjek priča o svom životu. Sve mu je krenulo nizbrdo kada mu je još sasvim mlada iznenada umrla žena. Još u ormariću čuva urnu sa njenim pepelom, i njenu kosu u najlon kesi. “Imala je riđu kosu”, govori.

Čovjek govori nerazumljivo, engleski. Pokazuje stare crnobijele familijarne slike. Onda mu reporter saopštava zašto su došli, da ga traži sestra iz Holandije. Starcu je drago, kaže može Annie (sestra) doći, platiće joj on prevoz.

Oboje su međutim stari da bi putovali. Sestra je po povratku reportera nazvala na telefon. Govori sa bratom nekim nerazumljivim holandskim.

Da se vratimo na početak priče. Kažem, nemam šta zamjeriti našem zemljaku. Samo ja ne bi nikad mogao reći da je Holandija moja zemlja i da mi srce zatitra kad se vraćam u nju. Daleko od toga. Strana mi je kao i u početku, možda još stranija.

Ali kad vidim kakve su sve ljudske sudbine, koliko su ljudi u istoriji bili prinuđeni da sele iz svoje zemlje, da odlaze u strani svijet, da tamo obole i ostare i ostanu potpuno sami, i umiru sami u tuđini, onda se ničemu ne čudim više.

Ali se takođe ne mogu otrgnuti utisku da Holandija nije Australija i da bi ipak pametnije bilo vratiti se prije nego se doživi sudbina, kao što je ova starog Holanđanina, koji živi kao klošar u prljavoj prikolici, negdje u zabitom kraju daleke ostrvske zemlje, što ju je otkrio Holanđanin Tasman.

Ko zeli da pogleda sinosnju emisiju, neka klikne na http://spoorloos.kro.nl/uitzendingen/seizoen54/2010-10-18/aflevering5.aspx   

 

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
19/10/2010 20:10