beats by dre cheap

Trebaju li i doktori, kao iscjelitelj Torabi, držati pacijente za ruke?

Fenomen iscjeljitelja Torabija pokazao je svu slabost današnje medicine, koja je u velikoj mjeri postala nehumana.Umjesto da ljudi vjeruju doktorima i da se između doktora i pacijenta uspostavlja odnos povjerenja, često nastaje odnos onoga koji nešto nudi, i onoga koji za to plaċa, bilo regularno, bilo neregularno. Pacijent cesto ne vidi pred sobom doktora, nego vidi trgovca.

Pa čak kad pacijentu i nije stalo do toga da li ċe i koliko platiti, ipak je rijetko zadovoljan nakon posjete doktoru. Doktori  su prepotereċeni, napeti, nemaju dovoljno vremena da se opuste i da saslušaju pacijenta, da ga pokušaju razumjeti i ohrabriti. Najveċi broj pacijenata dolazi doktoru isprepadan da veċ ima, ili ċe dobiti rak, da ċe se šlagirati, oduzeti, dobiti infarkt, da ċe poludjeti. Ljudi su izloženu i pritisku na poslu, strahom od otkaza, brigom za djecu (koja ih izludiše), za sudbinu zemlje, itd. Svega u dvadesetak posto slučajeva je strah od bolesti  opravdan, odnosno zaista se radi o nekom pravom oboljenju, obično ne tako strašnom kao što je pacijent mislio.

Umjesto tople prijateljske riječi i prisnog pristupa, pacijent se predaje u ruke robotima, u vidu različitih aparata, skenera, ultrazvukova, rentgena. Kad ti  rezultati ništa ne pokažu, pacijent se vraċa doktoru, koji mu saopštava da je on apsolutno zdrav, i da mu možda trebaju jedino tablete za smirenje, ili protiv depresije. Pacijent se osjeċa praznim i iznevjerenim. Njega i dalje boli glava, muči ga nesanica, ima povišenu kiselinu u stomaku, preskače mu srce, zuji mu u ušima, ide svaki čas mokriti…… Simptomi kod takvog pacijenta “kojemu su nalazi svi uredu” mogu biti nepodnošljivi.

I onda se pojavi spasilac, koji dobija energiju sa drugih planeta, i nesebično je, ne tražeċi ništa za uzvrat, predaje psihosomatskom (namjerno ne kažem umišjenom) bolesniku.Masovna posjeta, blizak kontakt u masi koja satima čeka, međusobno iznošenje simptoma bolesti i dijeljenje svojih briga sa istim takvim paċenicima…. Onda ulazak u ogroman prostor, neki osjeċaj opuštanja i predavanja. Dodir ruke koja je tolike izliječila i podigla,ruke koja je primila nadprirodnu silu, i koja je eto dodirnula i moje tijelo, svojom silnom snagom otjerala one silne brige, onaj strah od siromaštva, od bolesti , od buduċnosti….

Usput dobiješ gotovo džaba “bir-iladž”, ljekovitu vodu da poneseš kuċi. I evo nestade one glavobolje, srce opet radi uredno kao sat, mogu i zaspati u komadu nekoliko sati, poslije toliko vremena.

Pojava Torabija je vrh veċ postojeċe alternativne medicine, koja liječi toplim čajevima, dodirima, masažom stopala, gledanjem u oči, bajanjem, i čime sve još ne. Razlika je ipak jer se kod Torabija radi o mas-fenomenu (stvorenom medijskim uticajem), što osobi daje (polu) božansku snagu, čime je uticaj na psihosomatske smetnje mnogo izraženiji nego kod običnih alternativaca.

Nezgoda je u tome što se one smetnje ubrzo opet pojave, te opet valja po uputnice i guranja po ambulantama, opet trpiti nervozne sestre i doktore, iċi na neugodna snimanja I vađenja krvi. Kad li ċe Torabi opet doċi?

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
01/11/2010 11:32