beats by dre cheap

Koliko je nečija bolest javna?

Već nekoliko puta se na holandskoj TV, u najpopularnijem večernjem talk show-u pojavljuje jedna javna ličnost, čovjek pedesetih godina starosti, kojemu je otkriven tumor na mozgu. Čovjek ne dolazi u emisiju zbog svoje bolesti (nego zbog svog zanimanja), ali mu voditelji daju dosta prostora da i o tome široko priča, iznoseći do u detalje svoje simptome, i način kako mu bolest  liječe.

Sinoć je i jedan poznati pjevač i multitalentirani zabavljač (Gerard Joling),  otvoreno pričao o svojoj depresiji, o tome kako se bolest pojavila i kako se liječio. Malo kome pada napamet da dotičnu osobu sažaljeva, jer je svako svjestan da ga sutra  može snaći ista stvar (ako već boluje od toga). Zato takvi razgovori imaju i edukativni karakter, a i pomažu onima koji boluju od iste stvari, kada shvate da isu usamljeni u svojim mukama, i da se bolest može pojaviti kod svakoga.. Posebno je važno čuti kako se poznate i uticajne osobe bore sa svojom bolešću, pa njihovo iskustvo prenijeti na svoj slučaj.

Kada se u Holandiji objavi da je neka poznata osoba umrla ( u svijetu ili u Holandiji) skoro obavezno se pored godina starosti, iznese i uzrok smrti.

Kod nas je situacija savim drugačija. Ne pamtim da je neka poznata ličnost pričala na TV o svojoj bolesti. Kad i neko poznat umre, obično se ne kaže od čega je umro. A posebna je situacija među običnim narodom. Mnogi kriju da su bolesni, bilo oni ili njihovi najbliži. Posebno neke bolesti se ne smiju spominjati, iz kojih razloga, zaista bi se možda mogla napraviti cijela studija. Sujevjerje tu  igra nesumnjivo veliku ulogu. Tako je naprimjer rak bolest koju je bolje ne spominjati, ili kad se spomene onda reći “gluho bilo”. Dusevne bolesti takodje nisu za pricu.Takođe se često izbjegava spominjati da je neko obolio od teške bolesti, iz razloga da se neko ne bi potajno radovao bolesti dotičnoga (jer mu se ovaj možda nešta zamjerio,  ili zbog nečije prethodne zlobe i zavisti).

Zbog sličnih razloga izgleda naprimjer da Holandija ima mnogo više mentalno hendikepiranih osoba, i to je opšte prihvaćena stvar kod naših doseljenika, ali i onih u Bosni, koji smatraju da je tako na društveno izopačenom zapadu. Hendikepiranim osobama se u Holandiji poklanja dužna društvena pažnja koja podrazumjeva (osim pristojnih uslova za zivot) i pojavljivanje u društvu, u sportu, na televiziji...  Kod nas se takve osobe skrivaju u  stanovima, ili se drže strogo zatvorene u skromnim prihvatilištima.

Da ne govorim o homoseksualcima (da reknem odmah da to nema nikakve veze sa bolešću), koji su takođe prinuđeni da se skrivaju i da se javno ne deklariraju kao takvi, pa se čini kako na zapadu te “izopačenosti i bolesti” (kako je mnogi na Balkanu smatraju) ima mnogo više nego naprimjer u Bosni, da ne idem dalje na Istok, gdje ih u nekim podrucjima prema zvanicnim izjavama uopste nema.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
03/12/2010 10:16