beats by dre cheap

Koliko je debljina odista opasna po zdravlje?

Stiče se utisak da ne postoji jedinstveno mišljenje o tome koliko je opasan umjereni višak kilograma. Pri tome naravno da ne mislim na ekstremno povećanje tjelesne mase , u odnosu na normalni indeks tjelesne mase BMI (odnos između težine tijela u kg i kvadrata visine u metrima) . Smatra se da je normalan BMI do 25.  Od 25-30 smatra se da osoba ima višak kilograma. Preko 30 je osoba gojazna, i takve osobe imaju povećani rizik od oboljevanja. Jako velika debljina je naravno često opasna po život, iz razloga veoma smanjene ili skoro totalne nepokretljivosti tijela, te nesagorijavanja viška masti, što uzrokuje tešku arteriosklerozu.

Na koji način povećane zalihe masti ugrožavaju zdravlje?

Prije svega se postavlja pitanje koliko je pretilost, znači povećane masne rezerve na stomaku, bedrima, i na drugim mjestima, u vezi sa povećanim plakovima masti u zidovima krvnih sudova. Masno degenerisani krvni sudovi, odnosno arterioskleroza,  su jedna od najvećih opasnosti za zdravlje. Arterioskleroza krvnih sudova mozga, ili srca može dovesti do iznenadne smrti. Arteriosklerotični plakovi su smješteni u unutrašnjem  dijelu zida krvnog suda, i sastavljeni su najvećim dijelom od holesterola.

Opšte je prihvaćeno da razvoj arterioskleroza ide progresivno sa povećanjem holesterola i ostalih masnih komponenti (triglicerida) u cirkulaciji.

Međutim povećanje holesterola u krvi nije uvijek proporcionalno sa količinom nečije tjelesne mase, odnosno sa viškom masnih rezervi. Naprotiv, poznato je da često i mršavi ljudi imaju povećni holesterol, što najčešće nastaje kao posljedica familijarne hiperholesterolinemije (odnosno geneteske sklonosti povećanju holesterola). Takve osobe, iako mršave, često i relativno mlade, dobijaju srčane infarkte ili moždane udare. Znači da kod tih osoba debljina ne igra nikakvu ulogu. Takođe su muškarci mnogo ugroženiji na povećanu količinu masti u krvi, nego što su žene.

Nedavno je jedno istraživanje u Groningenu (na sjeveru Holandije) pokazalo da deblje osobe žive jednako dugo kao i osobe sa normalnom tjelesnom težinom. Na koji način bi debljina, ako nije povezana sa znatnim povećanjem masnih komponenti u krvi, mogla da utiče na skraćenje života. Najčešće se spominju dvije stvari: pojačano opterećenje srca, odnosno hipertenzija (koja onda dovodi do slabljenja srca), i veća mogućnost dobijanja dijabetesa. Žučni kamenci su češći kod debelih pacijenata, kao i neke vrste raka, naprimjer rak dojke kod žena, i rak prostate kod muškaraca. Takođe osteoporoza i artorze (oboljenja zglobova) su češće kod gojaznih osoba.

U slučaju hipertenzije, srce ljudi sa viškom kilograma mora da obavlja teži rad, jer onaj ko ima dvadeset kila više, vrši rad kao da nosi dvadeset litara vode na ramenima. Međutim postavlja se pitanje da li i ljudi koji stalno rade teške fizičke poslove, odnosno sportisti, dizači tereta na primjer, na sličan način opterećuju svoje srce. Posebno maratonci jako opterećuju srce. Kod debelih ljudi dolazi do postepenog navikavanja srca na pojačani rad. 

Nedavno je objavljeno da u Holandiji godišnje čak dvije hiljade ljudi smrtno strada usljed pretjeranog treninga, posebno usljed sve popularnijeg rekreativnog trčanja. Poznati su i slučajevi nagle smrti i kod treniranih sportista, fudbalera naprimjer.

Ostaje zagonetka kako pojedini debeli ljudi žive sasvim normalno, i doživljavaju  najmanje prosječnu dužinu ljudskog vijeka. Neka ispitivanja su pokazala da “umjerena” debljina ne predstavlja opasnost za zdravlje. Slučajevi hipertenzije i dijabetesa kod debljih ljudi su često blagog oblika i mogu se relativno dobro kontrolisati lijekovima, za razliku od dijabetesa i hipertenzije koje dobiju mršave osobe.

Mnogi doktori posebno ističu opasnost nakupljanja masnog tkiva na stomaku. Oni podvlače da je širina struka važniji pokazatelj ugroženosti od debljine nego što je tjelesna težina. Tako smanjenje obima struka za 5 cm, smanjuje šansu za dobijanje dijabetesa za 66 posto. Po njima masne naslage na nogama i rukama su mnogo manje opasne. Postoje cak i izvjestaji da osobe sa debelim zadnjicama imaju duzi zivot.

U životinjskom svijetu neke životinje opstaju zahvaljujući masnim naslagama. Da nije njih većina sisara koji žive na krajnjem sjeveru i jugu Zemlje, ne bi mogli da prežive. Medvjedi, foke, morževi, kitovi, mnoge ptice (pingvini naprimjer), preživljavaju zimu zahvaljujući rezervama masti. Organizam ima sposobnost da deponuje mast, kao najvažniji energetski elemenat, i da ga koristi kad nastane nedostatak hrane. Međutim mast treba da se troši, da sagorijava.  Zbog toga je teško upoređivati debljinu životinja, koje se debljaju da bi preživile,  i ostaju aktivne i pokretne i kad imaju velike rezerve masti, za razliku od ljudi koji se tove da bi uživali u jelu, i na kraju ostaju nepokretni.

Zimska ishrana kod većine  ljudi je potpuno različita od ljetnje, i bogata je šećerom i mastima, jer organizam troši ogromnu energiju na održavanje tjelesne temperature. Kod onih koji fizički rade i borave na hladnoći ta se mast troši, a oni koji za decembarske praznike jedu kolače i masne obroke, i ostaju gledati TV u toplim sobama, za njih je to samo novo nakupljanje kilograma.

Cilj ovog teksta nije da ohrabri ljude da shvate da debljina ne mora biti opasna po zdravlje. Debljina sama po sebi, čak i ako ne bi ugrožavala zdravlje, izaziva  emocionalne probleme,  često i izolovanost od društva. Jače izražena debljina uzrokuje i praktične životne probleme. Međutim nauci ipak ostaje da objasni kako  kako kod pojedinih ljudi ona ne predstavlja nikakav zdravstveni problem. Vjerovatno je sve to određeno na geneteskom nivou, mnogo šire nego što je samo poznato da je debljina veoma često familijarna, i da se prenosi sa roditelja na potomke.

Za one koji iz ovog teksta izvedu krivi zaključak, treba podvući da je potrebna umjerenost u svemu, pa tako kako i u uzimanju hrane tako i u fizičkom opterećivanju organizma.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
08/12/2010 09:31