beats by dre cheap

Od Sarajeva do Neuma (5): Hadžići

 Hadžići

door Vodoinstalater

Kad se popne autom na nadvožnjak iznad kružnog toka, s desne strane se vidi veoma moderna  “Energopetrol-ova” benzinska pumpa, i fabrika “Coca-Cola”, koja pripada opštini Hadžići. Sve je to veoma uredno i lijepo izgleda, pa se ima utisak da se prolazi kroz Austriju.

Kada se put spusti sa nadvožnjaka, treba voziti veoma oprezno. Vozi se običnim putem, koji je dosta širok i dobrog kolovoza, ali ima samo dvije trake. I pored policijskih kontrola, ovih pet kilometara do Hadžića su zahvaljujući ludim vozačima i velikim brzinama mjesto događanja strašnih i često veoma bizarnih nesreća. Opasnost dolazi i sa desne strane, gdje ima mnogo prodavnica ispred kojih se auta zadržavaju, a onda neoprezno uključuju. Slično je i sa nekoliko odvojaka lokalnih puteva, prema desno, ka kućama i vikendicama u Miševićima.

Na ulazu u Binježevo je ograničenje brzine na 60 km, a postavljena je i kamera, za koju većina vozača zna, pa zato smanji brzinu. Uz put s lijeve strane je željeznička pruga, pa s te strane ima do Binjiževa samo jedan odvojak.

U Binježevu jenapravljena nova moderna fabrika, u kojoj se proizvodi pašteta “Argeta”. Bojazni od zagađivanja zraka su se pokazale neosnovanim, jer fabrika ima veoma dobre filtere za pročišćavanje fabričkih gasova. Ispred Hadžića je lijevo odvojak puta za ovu industrijsku zonu, kao i za novu veliku samoposlugu “Bingo”. Ona je poznata kao jedna od najjeftinijih, a u bifeu se može pojesti pica, popiti kafa (koja košta nevjerovatnih pola marke).

Ispred Hadžića s desne strane je nekoliko manjih poslovnih zgrada, koje lijepo izgledaju. Tu je i nova benzinska pumpa “Selimović”, napravljena preko puta stare  pumpe “INA”. Pred mostom na Zujevini uključuje se s lijeve strane stari put (koji je sad jednosmjeran). On dolazi iz Donjih Hadžića. Tu je nekada bila velika fabrika stolarije “Bjelašnica”, koja iza rata nikada nije proradila (najveci dio opreme je odnesen  prilikom reintegracije grada), a sada je u velikoj mjeri i fizički devastirana.

Na glavnom putu kod ulaza u sami centar Hadžića je semafor. Lijevo se skreće preko Zujevine do drugog semafora (foto ), odakle se desno skreće za centar, lijevo za Donje Hadžiće, a pravo se ispod nadvožnjaka kojim prolazi pruga za Ploče, ide u Žunovnicu (desno), ili se nastavlja pravo putem na Igman i Bjelašnicu (foto ). U Žunovnici je na istoimenom potoku izgrađen ribnjak pastrmke i lijep riblji restoran.

Iako ne pripadaju gradu, Hadžići (foto ) su svega dvadesetak kilometara od  Sarajeva, a  desetak od Ilidže. Imaju autobuske veze svako pola sata, može se koristiti i voz. Zato je ovdje poslije rata napravljeno i prodato dosta stanova.

Ako se od glavnog puta ne skreće u Hadžiće, put ide polukružnom zaobilaznicom oko mjesta. Na ovom dijelu nema priključenja bočnih puteva, oni su ispod puta. Pa ipak pješaci često prelaze ovu dionicu, na kojoj neki poprilično brzo voze i pretiču. Na sredini polukruga ispod ceste prolazi gradska ulica koja povezuje centar grada sa Remontnim zavodom, prigradskim selom Grivići, i dalje sa selom Drozgometva. Tehnički Remontni Zavod Hadžići (foto ) je prije rata bila važna vojna ustanova za remont vojnih vozila. Zavod je bio meta NATO-ovg bombardovanja 1995. Korištene su i bombe sa osiromašenim uranom, pa je iza rata bilo potrebno uraditi dekontaminaciju terena.

Nakon završetka polukružnog toka zaobilaznica oko Hadžića prelazi ponovo preko rijeke Zujevine i spaja se sa starom cestom koja dolazi iz grada. S desne strane nailazimo na veliki kamenolom, i jedan auto otpad.

Iza kamenoloma cesta ulazi u uski kanjon. Ulaskom u kanjon ukaže se ispred nas visoki masiv Bjelašnice. Ranije je stara uska cesta prelazila na lijevu stranu rječice Zujevine, i išla kroz selo Gradac. Tom cestom danas idu autobusi Gradskog saobraćaja, koji idu do Tarčina , odnosno Vukovića. Uz nju postoji džamija (dzamija Gradac) i dvije manje pilane.

Nova široka cesta nastavlja desnom obalom rijeke, a iznad nje je u stijeni usječena pruga, koja većim dijelom prolazi kroz tunele. Put je dosta dobar i nakon nekoliko okuka postaje prav, pa je izazov za nova, često opasna preticanja.

Pred mjestom Zovik je s desne strane izgrađena nova pumpa “Selimović””, uz koju je i poslovni prostor sa restoranom. Malo iza nje, u brdu iznad puta, je stara zgrada, u kojoj su smješteni štićenici Zavoda za zastitu djece i omladine (http://www.zavodpazaric.ba/). U veoma staroj i neuslovnoj zgradi smjestena su tesko hendikepirana djeca (vidi u komentaru).

S lijeve strane u Zoviku je pilana, a iza nje se odvaja put za kamenolom i za selo Lokve. Kad se pređe Zujevina ide se kratko uz rijeku Krupu. Ova je rijeka izvanredno kratkog toka, možda svega kilometar-dva. Izvire kao jako vrelo pod Bjelašnicom, i prolazi kroz šumovitu dolinu, koja ima jedan prilazni put, ali on je zatvoren, jer se radi o vojnom objektu. Rijeka se kod kamenoloma uljeva u Zujevinu (foto ).

Ovdje pruga, između dva tunela,  prelazi širokim nadvožnjakom (foto ), i preko rijeke i preko puta za Lokve (foto ). Put za Lokve (foto ) ide dalje na Igman (prolazi iznad Hadžića). To je u ratu bio najvažniji put za sve one koji su ulazili ili izlazili iz Sarajeva, idući kroz tunel ispod Butmira, pa preko Hrasnice, na Igman.

(nastaviće se, idući put : Kroz Pazarić i Tarčin)

 

 

 

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
26/12/2010 20:04