beats by dre cheap

Od Sarajeva do Neuma (6) : Kroz Pazarić i Tarčin

 

 Panorama Pazaric

 

door elisasel

Glavnim putem nastavljamo penjući se blagim uspnom ka Pazariću (na slici gore). S lijeve strane je korito Zujevine, s desne strane je jedan manji motel (foto ). Na ulazu u Pazarić put ponovo prelazi ispod pružnog nadvožnjaka. Ovdje se sada ukazuje masiv zapadne strane Bjelašnice, u svoj svojoj ljepoti. Masiv koji se zove Hranisava dopire do 2000 metara visine,a  završava sa dva blaga izpupčenja u vidu ženskih grudi, koji se zovu Djevojačke stijene (foto ). Posebno je Hranisavu lijepo vidjeti u proljeće, kada dolina ozeleni i obehara, a vrhovi planine ostanu sve do maja snježno bijeli.

Pošto se prođe pored lijepo obnovljene džamije  (foto ), i pored bivše vojne kasarne JNA ( koja se i sada koristi za obuku vojske BiH) , ide se novom obilaznicom, pored željezničke stanice. Prije toga je odvojak za samo mjesto Pazarić ( licni foto ), odakle uz potok Ljubovčicu, vodi put ka selu Ljubovčići(foto) . To je polazno mjesto za planinarske ture (put za stanare ) ka Šavnicima, Podgradini, Stanarima, Sitniku, pa i ka samom vrhu Bjelašnice.

Novom obilaznicom, koja zbog nekih neriješenih imovinskih pitanja dugo nije bila puštena u saobraćaj, vozi se polukružno oko Pazarića (pazaric ). Nakon veoma stare stanične zgrade, put je potpuno prav. Brzina je ovdje ograničena na 70 km, kontrole su veoma česte, ali i pored toga mnogi pretiču i voze mnogo brže.

Na kraju Pazarića put se spaja sa starom cestom koja vodi iz centra mjesta. Prije penjanja ka Oseniku, postoji raskrsnica na kojoj se lijevo skreće ka selu Resnik. Ta cesta vodi i Zavodu u Pazariću (Resniku) u kome su smještena duševno invalidna lica. Cijeli taj kraj je napučen lijepim kućama, vikendicama, te ponekim manjim industrijskim farmama (pilića).

Uz Osenik se put penje praveći nekoliko širokih okuka. Ovdje je stalno puna linija, koju mnogi  ne poštuju. Pruga kroz ovaj dio prolazi dugačkim tunelom. Stara cesta za more je s lijeve strane, i ona je ovdje imala veliki uspon.

Na vrhu je prevoj, koji je i vododjelnica. Voda odavde ide ka Tarčinu i Kiseljaku, a ne više u Zujevinu i Sarajevsko polje. Ispod puta je stari tunel uskotračne pruge, u kome se neko sjetio da gaji gljive šampinjone. Desno se skreće za selo Osenik (selo Osenik ), a put ulazi u široku dolinu pored potoka, idući uz  staru napuštenu prugu za Mostar. I ovdje je puna linija, iako ima dosta duga prava dionica. Policajci su sa svojim kolima skriveni s lijeve strane, ispod nivoa puta, pa odjedanput kao da iz zemlje izniknu da zaustave prestupnika.

Pred Tarčinom (panorama Tarcina ) put pravi okuku ulijevo. Na tom mjestu se desno odvaja put  za Suhodol. Tamo je davno nekad bio sanatorijum za TBC bolesnike. Danas je tamo policijsko streljište (vježbalište). Ovim putem se nakon par stotina metara dolazi i na željezničku stanicu (ustvari pristaniste) Tarčin (Tarcin  stanica, ), u kojoj staju lokalni vozovi za Konjic. Ako se produži dalje od stanice stiže se u prostrano selo Luke.

Malo dalje na glavnom putu je benzinska pumpa “INA”, i iza nje jedan restoran. Kod dobro urađene raskrsnice, skreće se lijevo u samo mjesto Tarčin. Iz njega vodi lokalni put ka podnožju Bjelašnice. Prvo se prođe selo Japalaci, a onda se ide uz malu rijeku Bioču, ka selima u Mehinoj Luci. Kraj je veoma lijep, nekad je tu bio ribnjak i lovište, danas postoji jedna privatna pilana.

Glavni put prelazi preko Bijele rijeke i usmjerava se polukružno oko mjesta. Tu je i zgrada stare stanice Tarčin (foto ), a  malo iza nje se uz rijeku odvaja put prema desno. Njime se lokalnim putem ide u Kreševo. Taj još uvijek ne u potpunosti asfaltirani put, prolazi ispod velikog željezničkog vijadukta (foto ), ide kroz usku sutjesku ispod brda Tmor (foto ), a malo poslije se kod sastavaka Bijele i Crne Rijeke (foto Crna Rijeka ) (od kojih nastaje Lepenica) dijeli na put za Kreševo i onaj za Zabrđe u kiseljačkoj opštini. Ovaj put je u ratu predstavljao veoma važnu vezu između Sarajeva i Mostara, s jedne strane, te Travnika i Zenice, sa druge.

Glavni put za more se nakon kilometar spaja sa starom cestom koja izlazi iz Tarčina. Put ide blagim usponom, a kod sela Raštelica (vidi foto ) uspon postaje značajniji. To je uspon na Ivan, na kome su izgrađene pomoćne trake za preticanje.

Prije uspona odvaja se sa desne strane stara cesta (put za Ivan ) kojom se išlo preko Ivana. Ona vijuga uz planinu sjevernije od nove ceste. Na vrhu planine je partizanski spomenik (foto ). Odatle se cesta opet zavojito spušta i sa sasvim suprotne strane ulazi u Bradinu.

 Novom cestom, sa tri trake, put se penje ka Ivanu. Nakon dva-tri kilometra je završna stanica gradskog autobuske linije Ilidža- Vukovići (selo Vukovići su iznad glavnog puta). Uspon postaje sve veći, ali nije nikad tako strm, kao onaj sa južne strane. Brzo smo se popeli do tunela. Ispred tunela postoji oznaka da napuštamo Kanton Sarajevo, a time i Bosnu, i nakon tunela ulazimo u Hercegovinu (tunel na Ivanu ).

 Ivan Tunnel

iduci put: od Ivana do Konjica 

 

door rope

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
27/12/2010 22:29