beats by dre cheap

Putujući od Sarajeva do Neuma (7): Ivan sedlo

 

Stara razglednica željezničke stanice Ivan

Prije moga opisa putovanja preko Ivana, dajem čitaocima opis putovanja starom prugom,koje je još davne 1912.godine napisao veliki ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski
. http://www.gacko.net/prirodne_ljepote_bih.htm 

 

Ivan planina pružila se od sjevero-zapada prama jugo-istoku između rijeka Bosne i Neretve, kao razvodno gorje Jadranskoga i Crnoga mora. Sa sjevernih njenih obronaka hrle rijeke i potoci u Bosnu, a s južnih u Neretvu i s njome u Jadransko more. Ivan planina je ujedno i gorsko sedlo, koje se je uzdiglo na granici između ponosne Bosne i junačke Hercegovine. Visoka je 1010 m, a obrasla bukvom, jelom i drugim drvećem. Puna je dolova, prodola i pećinastih gudura, iz kojih pišti i izbija na sve strane hladna voda. Ivan planinu presijeca klanac, kuda se je već u najstarija vremena putovalo pješice i na konjima po više dana iz Sarajeva u Konjicu, Mostar i dalje. Dakako da je to putovanje skopčano bilo s raznim tegobama i nepogodama zbog zvjeradi, zlih ljudi i nevremena, osobito u onim gustim šumama, što prekrile svu Ivan planinu. Danas je to drugačije. Sada juri onuda parni stroj spajajući ponosnu Bosnu sa kršnom Hercegovinom i Jadranskim morem. Razumije se, da sam parni stroj ne bi to mogao nikada učiniti, da mu pri tome ne pomaže zubača (zupčana željeznica), pošto se od željezničke postaje Raštelica znatno uzdiže tlo, a po tome i željeznička pruga.

Zubača hvata u sredini među prugama odozdol željeznički stroj, te mu tako olakša teško uspinjanje. Pa nije to ni šala uzdići se 875 m visoko i ustrajati na putu od 15.155 m duljine. Zato se uvuda i vrlo sporo željeznica penje, dok putnik uživa s prelijepih vidika sve do postaje Ivan. Spomen ploča sjeća te ovdje gradnje ove željeznice. To je iza Stambulčića najviša željeznička stanica Bosne i Hercegovine. Tik postaje puklo je crno zjalo u tajanstvenu nutrinju Ivan planine. To je tunel dug 650 metara. Nad silnim mu zidom još se znatno diže vrh, koji je donekle zarastao bukvom i crnogoricom. Nad tunelom stoji napis: Franjo Josip I 1891. Na vrh planine vodi od postaje 1 km duga lijepa cesta, a na vrhu stoji nova naseobina Ivan, djelomice doseljenici iz južnog Tirola. Onuda je vodio prije stari put u Hercegovinu. Putnici bi se tu odmarali u turskom hanu. Kako je tu divan gorski uzduh, a kako još divniji vidik na Bosnu i Hercegovinu. Iza tunela željeznica odmah naglo zavija, pa što se prije uspinjala, to se sada zubačom opet spušta sve dublje i dublje do prve hercegovačke željezničke postaje Bradine, odakle je zanimljiv pogled na Duboški potok s gorjem Lisinom, visokim 1743 m. Od željezničke postaje Bradine do Brdjana ima 16 kilometara; na tom putu juri željeznica pet puta kroz omanje tunele, kraj lijepih slapova i preko mnogih željeznih mostova, od kojih je najljepši onaj preko Lukina ponora s ogromnim gvozdenim lukom. Napokon se vlak prihvati umiljate doline oko Trešanice i željezničke postaje Podorošca, odakle se sa hercegovačke strane put počinje uspinjati na Ivan planinu.

 

 

 

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
29/12/2010 10:58