beats by dre cheap

Subotom o riječima: Vremena su kokuzna

 

Vrijeme je kokuzluka. Ogromna nezaposlenost, porast cijena hrane, siromašni se pobunili u arapskom svijetu. Većina ljudi su švorc, kokuz, praznog džepa, goli do kože, liht roze. Svako bi da što jeftinije prođe, da dobije džaba, gratis, besplatno, na veresiju. Kad kupujemo htjeli bismo da platimo bagatelno, ili uz popust, na sniženju, ili na kredit.

Švorc je riječ kojoj nisam mogao naći porijeklo, a koja se često koristi da kažemo kako nemamo novaca. Isto tako je teško odgonetnuti porijeklo riječi kokuz i kokuzluk ( biti bez para, besparica)

Gratis vodi porijeklo iz latinskog, a upotrebljava se u različitim romanskim i germanskim jezicima  u značenju: besplatno, nešto što se ne mora platiti.

U našem jeziku se umjesto gratis koristi riječ džabe, koja je turskog porijekla

džabe 1. besplatno, badava, 2. uzalud, utaman. Od turskoga caba.

džabaluk stanje kad je sve džabe, jeftinoća, ono što je besplatno. Izvedeno od džaba turskim sufiksom –luk (-lik). Dakle, od turskoga cabalik.

Uz nedostatak novca se obično spominje džep, i novčanik. Kad nemamo para kažemo da smo praznog džepa. Džep:  ušiven ili našiven dio na odjeći u koji se mogu stavljati razne sitne stvari. Od istoga je korijena je i izvedenica džepar 'lopov koji krade iz džepova'. Iz turskoga cep, a tamo je posuđenica iz arapskoga ğäyb.

Za   one koji su bogati kažemo da imaju dubok džep, odnosno debeo novčanik.

Prije džepa ( i papirnog novca), novac (metalni) se čuvao u kesi, pa i danas kažemo nekome  Hajde više, razriješi kesu”, odnosno da se odluči i nešto kupi.

“Praznog novčanika” se ne ide u čaršiju. Moj je otac za novčanik koristio riječ buđelar a nekad i šlajpek.  U Hrvatskoj se kaže novčarka. Novčanik se zove još i lisnica, a francuski izraz je portemone (Een `portemonnee` (francuski porter, nositi i monnaie, novac).

Bagatela je riječ francuskog porijekla i označava mali iznos, sitnicu, malenkost. Nešto je bagatelno kad je sasvim jeftino. Bagatelizirati znači podcijeniti, umanjiti (značaj nečega), odnosno uvrijedirti nekoga pokazujući podcjenjivanje i mali interes za nekoga.

Mnoge riječi za nemanje novaca dolaze kao negacija različitih slang, ili stranih naziva za novac. Novac: pare, lova, kinta, mani, genga, cvancik, forinta, geld....

Pa onda kad kažemo da nemamo para govorimo: Kajne geld, kajne lova, dekintiran sam, no mani, nemam ni cvancika, nemam ni forinte, nemam ni pare, ni dinara....

Fon Besparić je onaj koji se ponaša kao da je bogataš i plemić, a ustvari nema ni dinara, puka sirotinja.

Mnogi imaju para, ali ne troše i ne daju drugima. Oni teško pružaju šaku da dadnu novac, pa kažemo za njih da su stisnute ruke, stisnuti, tvrdice, škrtci, cicije. Oni često posuđuju pare uz veliku kamatu, pa kažemo da su lihvari, zelenaši. Za razliku od takvih drugi ljudi hoće pomoći siromašnima, to su ljudi podatne, ili široke ruke

Raspikuća, rastrošnik, je obratno od tvrdice, onaj koji ne pazi kako troši, rasprodaje imovinu i ostaje bez igdje ičega.

Veresija je vjerovatno riječ turskog porijekla, a označava prodaju na poček. Prije 2 svjetskog rata u prodavnicama, posebno u selima, gazde su imale knjigu u koju su upisivale šta su kome prodali tokom mjeseca, a račun bi mušterija plaćala kad dobije novac (penziju, platu, kad nešta proda). Tako se prodavalo “na veresiju”. Na veresiju se davalo i piće u kafanama. U mnogim je krčmama stajao natpis : “Čast svakome, veresije nikome” , ili “ Ne dajemo na veresiju”. Veresija je aktuelna i danas (vidi komentar). Mnoge prodavnice ovdje u Holandiji mame kupce da nešto kupe, a da plate kroz godinu, dvije. Veresija je opasna stvar jer su zaduženi ljudi često morali prodavati stoku, zemlju i kuce, da bi vratili dug.

Kredit, (kreda) je važan za siromahe da kupe i najosnovnije stvari, namirnice , cipele, naočale, da otplate dug. Ko uzima kredit treba dobro da razmisli, jer uz visoke kamate može dovesti do još veće bijede. Bogatiji uzimaju auto i kuću na kredit.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
29/01/2011 09:12