beats by dre cheap

Ala je lep ovaj svet

Čovjek se zaista upita da li je bilo mnogo više ličnog mira i rahatluka dok nije bilo nikakvih ni telefona, ni radija, pogotovu TV i interneta. Zamislimo život jedne familije u sarajevskoj mahali, tamo negdje sredinom devetnaestog vijeka. Čovjek imao dućan u čaršiji, prodavao štofove, ili bio sarač pa pravio predmete od kože, ili još bolje ako je bio zlatar. U mahali imao kuću sa baščom, pogledom na Trebević. Nije išao ni na kakav godišnji odmor. Zima bila čista, nebo zvjezdano, sokak zaleđen, djeca ne morala ići ni na Bjelašnicu ni na Jahorinu, lijepo se plazala ispred kuće. Blizu pekara, vrući somuni u svaka doba. Javna česma odmah iza ćoška, vode napretek, i to besplatne. Tu je i džamija, lijepa mala, šarena, vesela. Sastanu se ljudi iz komšiluka, popriča se. Muhabeti se tako o sitnim stvarima,  poigra se prstena, zapjeva se uz saz, ispeče se halva ćetenija. Naveče na sjelo, odmah tu, kuća dvije. Nisu ni sin ni ćerka daleko, eto ih u susjednoj mahali. Vijesti iz svijeta dođu sa mjesečnim zakašnjenjem i to samo one koje direktno tangiraju život u gradu.

Ujutro uz kahvu lagani razgovor sa hanumom (bas hanumom, a ne zenom rasturenom izmedju posla i familije). Nema vijesti o poplavama u Australiji, o poginulima na aerodromu u Moskvi, o siromaštvu i ubijanjima u Afganistanu, u Tunisu, u Egiptu. O tome da li je HDZ konačno odlučio da se formira Dom Naroda, i o tome je li u Banja Luci na stolu bila zastava Republike Srpske, a nije BiH. Ili ako si u Holandiji da slušaš i čitaš kako je homoseksualac iranskog porijekla postao holandski političar pa traži da se zabrani nošenje mahrama u javnim ustanovama. Ili da slušaš holandskog ministra inostranih dela kako se zgražava nad “barbarskim iranskim režimom” koji je objesio holandsku Iranku, jer je švercovala drogu.

Zar je zaista bolje danas, kada su svi rastureni po bijelom svijetu, a i kad žive u istoj kući ne pričaju međusobno, nego svako gleda svoj kanal, i svako bulji u svoj kompjuter. Zive se tuđi životi, prate se neuki i pokvareni političari, koji imaju rok trajanja i nestaju kao da ih nikada i nije ni bilo, a dok su aktuelni toliko nas zaokupljaju i truju nam život. Zar je zaista nemoguće postalo živjeti bez mobitela, naći adresu bez Tom-Toma, živjeti a ne vidjeti godinama more, poroditi se a ne posjetiti nikad doktora, liječiti se a ne davati krv i ne slikati se na “rengelima” za svaku sitnicu.

Znam da ćete mi odmah reći da je to moglo tako nekad, ali da sad više ne može, da se to više ne može porediti , to kako je nekad bilo i kako je sad. A ja nisam ni htio da kažem da treba ko nekad, inače ne bih pisao ovo na blogu, nego bih pričao negdje na sijelu, igrajući se prstena i čekajući da bude gotova ćeten halva. Samo bih da reknem, da se upitam, ne idemo li mi to unazad i naopako, a čini nam se kao da napredujemo. Uzalud upozorenja svakog dana, bacio se neko s krova, upuco se, zabio sebi nož u vrat…. Nije naša civilizacija prva, ne treba pocijenjivati Egipat i Persiju, ondašnju Kinu, Grčku i Rim, bijahu oni veliki i svašta su znali napraviti, ali propadoše, gluho bilo.

p.s. Naslov su pocetni stihovi pjesme Zmaj Jove Jovanovica (vidi komentar)

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
31/01/2011 19:31