beats by dre cheap

Oboljeti od raka: Skrivati bolest ili obznaniti svima !?

Kod nas je čest običaj da se nečija bolest sakriva od strane oboljelog ili njegove familije. Ljudi , znajući ljudsku poganu narav, sakrivaju svoju nesreću od drugih, da se oni ne bi tuđom nesrećom sladili. Različiti poroci, alkoholizam, kockanje, slab uspjeh u školi, itd.. sve se to zna skrivati od komšija, prijatelja i poznanika, pa i od familije. Tu spada i bolest, koja se često povezuje sa sramom. Kao da je sramno razboljeti se! Pored nekih spolnih bolesti koje se dobijaju seksualnim kontaktom (ranije sifilis, danas sida), često se skriva i maligno oboljenje, kao da je neko kriv što ga je zadesilo nešto što svakoga može zadesiiti! Vjerovatno u našem još uvijek zaostalom društvu ( a posljednjih godina je postalo još zaostalije) vlada mišljenje da su neke bolesti prelazne , iako je takvo stajalište u normalnim društvima davno napušteno. Ni sida se ne smatra da se može prenositi običnim kontaktom, mimobliskih seksualnih kontakata, akamoli rak, ili neke druge bolesti. Pacijent često zna skrivati dijagnozu dobijenog od jednog doktora, pa ide drugome da ga iskuša, bez da kaže šta je stvarni razlog njegove posjete. A to je takozvani second opinion, drugo mišljenje, koje se ustvari i na zapadu smatra sasvim normalnim i uobičajenim činom. Ranije je kod nas postojala dilema da li reći pacijentu da boluje od raka. U vrijeme kada se rak smatrao sto posto neizlječivom bolešću, reći nekome da ima rak je bilo ravo kao da mu kažeš da je s njim gotovo. Ta dilema je postojala čak i kod doktora, pa su oni često dijagnozu govorili članovima bliže familije, i ostavljali njima u zadatak da odluče da li će reći, i kada će reći lošu vijest svome najbližem. Danas se smatra velikom greškom, zbog koje može i krivično odgovarati, ako doktor ne saopšti pravu dijagnozu oboljelom. Skrivanjem dijagnoze se oboljelom oduzima mogućnost da se sam angažuje na najbolji način i da pronađe najbolje mogućnosti (doktore, bolnice, lijekove, itd) u borbi protiv teške bolesti. Svakako da je u početku za pacijenta šokantno saznanje da boluje od veoma teške bolesti, ali se vremenom razviju odbrambeni mehanizmi pomoću kojih se stanje održava podnošljivim. Pored odabiranja najboljih mogućnosti liječenja, veoma su važni socijalni kontakti sa ljudima koje je pogodila ista sudbina, posebno sa onima koji su se uspješno izliječili. Skrivanje bolesti od pacijenta ne donosi ničega dobrog, jer će kad tad saznati za nju. Isto tako skrivanje bolesti od spoljnog svijeta dovodi samo do izolacije. Umjesto da koristi sve preostale mogućnosti i vodi što normalniji socijalni šivot, kna koji je i navikao, pacijent se negativno obilježava kao da je prokužen, i stavlja u socijalnu izolaciju. Za razliku od skrivanja bolesti, danas, kada su toliko razvijeni socijalni mediji, postoji jedna sasvim suprotna pojava. Neke poznate ličnosti, kada teško obole, dijele svoju brigu i borbu sa bolešću sa svojim prijsateljima i obožavateljima. Dolazi do identifikacije neke oboljele zvijezde sa hiljadama svojim obožavalaca, pri čemu se taj krug proširi na nove prijatelje. Takav je slučaj sa nedavno preminulom mladom muzičarkom iz Bihaća Azrom Kolaković poznatijom pod nazivom Donna Ares, koja je svoje fanove upoznavala sa svim fazama bolesti. Slično je i sa beogradskom spisateljkom Isidorom Bjelica Spajkić, koja detaljno piše o svojoj bolesti i borbi sa njom. Mnogi su pisci opisivali svoje posljednje mjesece i godine, a nekada su to radili i ljudi koji do tada nikada nisu pisali. U Holandiji je posebno kontraverzna knjiga koju je napisao muž, čija je žena oboljela od raka dojke i poslije i umrla, gdje on detaljno opisuje nekada i vrlo teške momente kroz koje je ona prolazila. Knjiga se zove Komt een vrouw bij de dokter van Kluun (Raymond van de Klundert (1964)) U Amsterdamu je danas preminuo gradonačelnik Amsterdama Eberhard Van der Laan (62). Za njegovu bolest, pak pluća, se znalao još prije godinu dana, kada je to javno objavljeno. Prije dvadesetak dana je pokojni gradonačelnik objavio da mu je saopšteno da su sve mogućnosti liječenja iscrpljene i da su mu doktori saopštili da mu nije ostalo puno od života. To je bio razlog da obustavi aktivnost kao gradonačelnik i da se povuče na kućni boravak, iako nije podnio ostavku na svoj položaj. Prije nekoliko dana ogroman broj stanovnika Amsterdama je ispred njegove kuće organizovao pozdravni miting, gdje su uz dugotrajni aplauz i upaljene baklje uputili, sada se ispostavilo, i posljednje pozdrave omiljenom gradonačelniku.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
06/10/2017 19:04