beats by dre cheap

Čiji su doktori bolji ?

[URL=http://good-times.webshots.com/photo/1153060677041894349gBBTEa][IMG]http://thumb9.webshots.net/s/thumb4/6/6/77/153060677gBBTEa_th.jpg[/IMG][/URL]

Karakteristican stanovnik zivopisnog zapadnog dijela Roterdama (Rotterdam-West)

[URL=http://travel.webshots.com/photo/1199683352049159085ZFQUVS][IMG]http://thumb5.webshots.net/s/thumb1/8/33/52/199683352ZFQUVS_th.jpg[/IMG][/URL]

Delfshaven, stara luka koja je sacuvala originalni izgled. Klikni na slikicu i pogledaj jos fotografija.

Ima jedna meni draga ulica u Roterdamu, zove se Schidamse weg (Shidamski put, kao u nas napr. Ilidžanska cesta), put koji povezuje dva lucka grada, Rotterdam i Schidam, koji su u su u stvari jedan. Rotterdam je inece tako spojen sa nekoliko gradova pa sam grad Rotterdam ima oko 600000 stanovnika, koliko je imao i prije sedamdeset godina, a kao metropoliten područje ima preko milion i dvjesta hiljada..

E u tom zapadnom dijelu (Rotterdam-West) koji je najbliži velikim obližnjim lukama i gdje je i najstarija luka (Delfshaven), kao i u svim kvartovima u zaleđini lučkih postrojenja, žive uglavnom doseljenici, zaposleni u tim lukama ili fabrikama uz njih. Tako je i u svim mjestima s obje strane duž vodenog puta ka moru, koji iznosi nekoliko desetina kilometara i završava u Hoek van Holland (Holandski ċošak).

E ova ulica kojom ide tramvaj i ispod koje je metro, ima nekog starinskog šarma, kuċe su veoma stare, u holandskom stilu, a posebno je interesantna ta ulica uz najstariju Delftsku luku. U njoj su bile prave mornarske krčme, danas su tu ugodni kafiċi sa starinskim stolicama,  zidovima ukrašenim starim pivskim flašama i naljepnicama.

Ovdje živi veoma mnogo nacija, Turaka, Marokanaca, Antilijanaca, Kineza, Surinamaca, Istočnih Evropljana. Tako su i duċani podešeni za razne mušterije, pa ima turskih i marokanskih halal mesnica, surinamskih piljarnica sa nekim nama nepoznatim voċkama ili povrċkama, pa onda turski duċani sa kičavim namještajem i odjeċom, turske pekare, itd.

Ima tu i jedan hrvatski duċan, zove se `Vinodol`, u njemu se prodaju hrvatski proizvodi. Ima tu `Krašovih` Jadro keksova, bombonjera, bonbona, slavonskih i dalmatinskih suhomesnatih proizvoda, supa, vina, `Vegete`.

Kupih jednu kilu Vegete, i čujem razgovor prodavačice sa jednim mušterijom, govore hrvatski. Žena je upravo diskutovala ovo što je bilo jutros na TV, a što sam ja iznio u prethodnom postu, ali je ona očito krivo razumjela.

“A bogati, čuješ jutros na TV. Ovi ovdje kontrolišu samo dvadeset posto bolnica, druge ne. No, kažem ja njemu, ovdje ti je bez veze, odi dole kod nasih pa se pregledaj. Evo otiša je Mate, bolila ga ruka, platio dvjesta eura kod nekog privatnika, i našli mu raka. Ovi ovdje ne znaju ništa, rekli mu da mu ruci nije ništa!’

Žena je samo još jedan primjer kako ljudi sa naših prostora ne vjeruju holandskim doktorima. Moja iskustva su međutim drugačija i smatram da su ljekari ovdje u ogromnom procentu u pravu.Normalno da ima grešaka, kao i svugdje.

 Međutim razlika je u pristupu pacijentu, a donekle i u samoj doktrini koja je ovdje jedinstvena za veċinu doktora i svi se je striktno drže. Tako se veoma rijetko propisuju antibiotici, a kod nas su ljudi navikli da se dobiju za svaku sitnicu. I inače veoma često pacijent izlazi iz ordinacije bez ikakvog recepta, naši su navikli da uvijek nešto dobiju, jer čim su otišli doktoru, znači da su bolesni. Praksa međutim pokazuje da skoro osamdeset posto onih koji posjeċuju kuċnog ljekara, da su to umišljeni bolesnici, često ustrašeni da nisu dobili neku tešku bolest. Osim toga ovdje nema žurbe, i dijagnoza se saopštava tek nakon svih potrebnih pregleda i kada se sigurno u nju, a to bude dosadno i zna potrajati. Kod nas ljudi hoċe da im doktor iz rukava iznese šta im je po srijedi.

Ako se radi o teškoj i neizlječivoj bolesti, to se ovdje direktno rekne, kao i to da operacija niti lijekovi nemaju nikakve svrhe, osim štetnih sporednih djelovanja.

Naši ljudi ne priznaju takvo stanje, oni odlaze kod naših doktora u svoj zavičaj. Ovi opet često misle da pacijenti iz vana imaju para, pa koriste priliku da ih ogule i često iz komercijalnih razloga vrše nepotebne operacije ili terapije, koje onda pacijenta još prije unište. Naša je međutim lokiga:`Neċe da me operiše, jer mu nisam dao pare``,misli na ove doktore u Holandiji.’ A ovi ovdje specijalisti su na vrhu drustvene ljestvice, ne trebaju im nase koverte, zaradjuju kao predsjednik vlade i vise.

Ima mnogo viceva na temu : `Čiji su doktori bolji?‘ Obično su u pitanju ruski, engleski i američki doktor. A evo sada se pitamo jesu li bolji naši ili njihovi doktori. Ima dobrih i naših i njihovih, ali su naši često na svoju ruku i može im se, a ovi se moraju držati  doktrine koja je u trendu, inače ċe u slučaju suda i liječenja na svoju ruku morati debelo da se izviju po džepu.

Leteci Holandjanin
http://letholandez.blogger.ba
23/03/2007 20:40