Nije više samo antiislamski Wilders koji upire prstom na marokansku omladinu (nazivajući ih uličnim teroristima). Nakon napada na osoblje Hitne pomoći u Amsterdamu, javio se i gradonačelnik Amsterdama Cohen.
U mojoj Goudi vozači autobusa su odbili da voze u istočni kvart grada Oosterwij koji sam ja od ranije nazvao “Mala Kazablanka”. Vozačima je došlo do grla nakon niza incidenata, od kojih je vrhunac bio kada je jedan čovjek stavio šoferu nož pod grlo i zahtijevao da mu preda sav novac od prodaje karata. Neplaćanje karata, uznemiravanje šofera i putnika, razbijanje stakla na stanicama te drugi vidovi naslilničkog ponašanja postali su uobičajeni vidovi ponašanja prvenstveno mladih Marokanaca. I na ulicama se osjeti njihovo divljanje mopedima, automobilima sa do kraja pojačanom muzikom od kojih se tresu kuće. Sasvim mladi Marokanci, ponekad u grupama i sa ponekim besprizornim Holanđanima, okupljeni u grupama, bezobrazno dobacuju prolaznicima i izazivaju na druge načine. Po život je opasno isprsiti se i ukazati im kako se trebaju ponašati.
Ranije je u Oosterwei-u u samom centru naselja bila otvorena ispostava policijske stanice, ali je ona poslije premještena na drugi kraj grada.
Uzroci ovakvog ponašanja doseljeničke omladine (koji su već treća generacija, znači rođeni ovdje) su višestruki, i određene zasluge ima i zvanična holandska politika, odnosno politika diskriminacije. Jedna od posljedica te politike je koncentriranje stranaca u određene četvrti, i stvaranje nekih vidova geta. I tu je pitanje koliko je ko kriv jer i Marokanci teže da žive jedni pored drugih i da skoro do kraja zadržavaju svoj način života iz zemlje rođenja. Nije rijetkost vidjeti muškarce kako hodaju u tradicionalnim dugim haljinama koje su možda dobre za saharske pustinje, ali nisu primjerene vlažnoj holandskoj klimi i evropskoj tradiciji oblačenja.
