Kako pomoći majci da ode sa ovoga svijeta?

Posljednjih dana je u Holandiji aktuelizirano pitanje proširenja prava na eutanaziju. Sada to pravo mogu ostvariti uglavnom neizlječivo bolesne osobe koje trpe nepodnošljiv tjelesni ili duševni bol. Eutanazija se odobrava i obavlja po strogo propisanoj proceduri , u koju su uključeni ljekari, socijalni radnici i pravnici.

Međutim postoje zahtijevi da se ostarjelim osobama, kojima je svakodnevni život postao nepodnošljiv teret, pomogne pri odlasku sa ovoga svijeta. Znači da postoje zahtijevi da se i osobe koje nisu bolesne od neizlječive bolesti i koje ne trpe bol, ali smatraju da im više nije mjesto na zemaljskoj kugli, da se i takvim osobama pomogne eutanazijom.

Danas će inicijativna grupa za ovo pitanje predati 40000 potpisa u Parlament, kako bi se pokrenula procedura promjene zakona. Ova grupa sebe naziva Udruzenje za dobrovoljan odlazak sa ovoga svijeta

Sinoć je na TV u emisiji “Netwerk” prikazan slučaj žene stare 99 godina, kojoj je porodica pomogla da umre. Stara gospođa, smještena u starački dom, privezana za kolica, izrazila je želju da više ne živi. Pri ruci su joj se našli sin i unuka, te su joj donijeli pilule, takozvane pilule posljednje zelje.

 U dvadestpetominutnoj emisiji prikazana je gospođa dok je još živa, kako se oprašta sa najužom familijom, i kako im želi sreću u životu. Zatim je snimljeno kako uzima pilulu za pilulom, kao da jede trešnje, i kako to zaljeva nekim čajem.

Uveče je dežurna sestra (koja nije imala pojma o čemu se radi) nazvala sina, i rekla da mami nije dobro, a malo poslije je nazvala i rekla da je mama umrla.

Sin i unuke o svemu pričaju sa osmjehom na lici, kao da su učinili veoma dobru stvar za svoju majku i babu. Na kraju su sinu ipak oči bile pune suza.

Pravni ekspert, koji je na kraju dao svoje mišljenje, je rekao da je po sadašnjem zakonu kažnjivo pomagati kod eutanazije na ovaj način. Prije nekoliko godina je za sličnu stvar jedan doktor osuđen, ali je poslije kazna promijenjena. Pravnik je istakao da se u svakom slučaju ovom problemu, koji postaje sve izrazitiji, jer ljudi sve više stare i dugo žive, treba ozbiljno prići. Treba uključiti sve faktore, ljekare, pravnike, socijalne radnike, te pronaći povoljan modus za rješavanje.

Interesuje me kako će se postaviti javni tužitelj i da li će podići tužbu protiv sina umrle žene.

Na slici: majka kojoj je sin pomogao kod eutanazije. Emisija se moze pogledati ako se klikne na Netwerk

reuw
Omijene knjige :Starac i more, Kome zvona zvone i Prohujalo sa vihorom

5 komentara

  1. Vec godinama razmisljam o smrti i umiranju. Ja nisam umorna od zivota – naprotiv. Ta se tema eto tako nametnula. U slucaju starih osoba koje nezele cekati svoj prirodan kraj ima jedan drugi problem koji se zanemaruje. To je problem starenja i starosti.
    Ako se stari u domu, daleko od porodice, covjek vishe ne ucestvuje u zivotu svoje djece, nema unuka koji rastu “pred ocima”, dakle nevidi plodove svog vlastitog napora da se djeca izvedu na put niti ima mogucnost da se posveti unucima. Nestaje osjecaj smislenosti! Nestaje osjecaj da sam ja (pojedinac) karika u jednom dugom nizu generacija.
    “Lijepo” moderno drustvo! Skloni stare, jer nisu nasa ciljna potrosacka grupa, ubrzaj umiranje i ucini ga sterilnim. Nemoj da to umiranje dugo traje, a zna potrajati, i nemoj da jos moram gledati kako je to neprijatno i bolno.
    E tu smo sada kod drugog problema. Umiranje je bolno. Sta da radi covjek suocen sa dijagnozom koja mu prognozira polagano, mucno, bolno umiranje? Sada vec pocinjem duboko da uzdisem jer tema nije nimalo lagana. Negdje u pozadini mi odjekuje “Nedaj mi Boze… nedaj mi Boze..” Goli strah.
    Ima jako teskih situacija u zivotu. Niko od nas nemoze unaprijed znati kako ce se ponasati u toj situaciji. Cesto se nadje snaga u sebi o kojoj niko i nesanja da je ima. Rastes i razvijas se u teskoj situaciji, premasis svoja vlastita ocekivanja.
    Te 3/4 koje su za uvodjenje eutanazije su vjerovatno vecinom ustraseni ljudi koji se boje i pomisli o teskim bolestima i patnjei. Nemoj misliti da ih osudjujem. Ni slucajno!
    Ja bih licno voljela vishe podrske za umiruce i za porodicu umirucih. Za tesko bolesne i one koji ih njeguju i pate sa njima. Malo ljudskosti da se to sve lakse podnese. Neokretati glavu pod izgovorom da se hoce biti pristojan pa eto… da ne bih smetao u tako teskim momentima.
    Sto se mene licno tice, razmisljam o tome da bi bilo dobro napraviti “izjavu o zeljama pacjenta” koja bi ogranicila medicinske zahvate u slucaju da se pacijent nemoze sam izjasniti. To je ono cega se jako plasim jer drzava u kojoj ja zivim ima para za odrzavanje ljudi na aparatima u nedogled! Svi lagano ublijede kada se pomene eutanazija jer se prisjete svoje ne tako davne istorije.
    Eutanazija je dobra tema za raspravu. Ali ja vishe necu nista reci – dosta je!

  2. I jos nesto jer, u stvari, nije odgovoreno na prvo pitanje.
    Ja bih voljela svojoj majci pomoci time sto cu biti uz nju i drzati je za ruku. Nebih voljela da se pati ali ako bude tako, ja cu biti tu i izdrzacu patnju. Na zalost, mogu samo svoju patnju prozivjeti.

  3. Ah komsija
    tema ti je teska ali
    zivotna.
    Sve nas ceka i odlazak s ovoga svijeta,hvala bogu pa se ne zna i kad.
    Moji sinovi ne daju ni reci
    da sam ostarila,ali im cesto kazem
    da nisam mlada:)))
    Licno ne bih voljela biti nikome na teretu,ni muzu ni djeci,recimo.
    Pricala sam jednom sjecam se plivale smo u toplom bazenu
    vanjskom
    a snijeg je padao..ja imoja prijateljica
    doktorica po struci
    rodjena u gradu gdje i ja.Mojih godina
    dva sina
    muz.
    I kaze ona ovako
    (zivi u Njemackoj,djeca takodje)
    Kaze u Njemackoj mozes dok si jos zdrav
    fino na papir staviti tvoju zelju u slucaju bolesti kad vise neces sama moci odlucivati.Ali zato
    sad mozes odlucivati
    i
    kaze to ce i uraditi.
    Naime zahtjevat ce da se njena zelja ispostuje
    da ne bude prikljucivana ni na kakve aparate za produzivanje zivota.Da je puste da umre
    kad njen organizam za to spreman bude.
    Kaze
    djeca se sokirala
    rekli joj
    kud si ti medicinu studirala
    trala la la
    Kaze ona
    Ma pusti ti to
    Dosli bi mi u pocetku moguce i na nekoliko sati da me
    gledaju(sta drugo mogu)
    poslije
    shvatili bi i sami da nema nikakvog smisla.eh kaze
    ja necu to poslije
    nego
    odmah nek se desi.
    Zena ozbiljno misli.
    E sada
    u Njemackoj postoji i tkz kuce umiranja
    HOSPITZ
    Tu vas smjeste kad vise pomoci nema.
    Jedna bliska osoba bila je tu smjestena,u gradu 15 minuta od mog grada.
    Isla sam
    redovno
    Sta znaci redovno.
    Cim dodjete u hospitz KAO posjetioc
    umirucih
    daju vam na vratima brosuru
    gdje jasno stoji:
    Tu stanovnici 🙁 dolaze na svoju posljednju adresu.NAJDUZE koliko se zadrze
    40 dana!!
    Prosjecno
    puno krace!!!
    Moja pomenuta osoba
    “dosla” je u subotu
    u utorak
    napustila ovaj svijet.
    O detaljima ne bih…
    Bila sam kod nje-ga
    kad se njegov zivot doslovno gasio..ko fenjer kad mu ponestaje
    ulja
    Nikakvih bolova nije imao…
    ugasio se,rekoh…
    Ne znam je li bila sugestija
    ali kad sam ulazila u hospitz
    svaki put
    mislim
    osjetila sam
    miris smrti.JER
    tu se samo umire:(((

    http://www.franziskus-hospiz.de/

    Koga interesuje
    prevest ce sebi

Komentariši