Utisci iz Sarajeva: pokušavam biti sasvim neutralan!

Izigravao sam nekoga ko nije rođen u Sarajevu, ko nije nikad živio 30 godina u njemu, i koji je dio zapadnog svijeta, što sve ja nisam. Pokušao sam da sagledam grad kao neutralni posmatrač.

Kao prvo neosporno je da Sarajevo ima veoma neobičan i lijep položaj i izgled. Amfitetar starih mahala i džamija koji okružuju glavnu čaršiju, i rijeka premoštena nizom mostova, daju veoma lijepu sliku grada.

Sliku kvare detalji, poput starih i neodržavanih fasada, te novih građevinskih zahvata koji potpuno ugrožavaju ljepotu grada. Tu mislim naprimjer na onaj hotel  kod Carevog mosta, ili betonsku gromadu na Kovačima (reisovu rezidenciju), te još niz takvih ubačenih gromada. Tramvaji davno zreli za staro gvožđe, i poneki neopisivo stari automobili takođe kvare sliku.

Na Baščaršiji je navala turista. Nikad prije nije se toliko hrlilo u Sarajevo. Većinom su to Turci i Arapi, a ima i Slovenaca, Mađara, Hrvata…. Grupa Slovenaca, većina ih debeli i deformisani, iako relativno mladi. Neki sjeli u kafanu kod Slatkog ćoška, pa ljuštre pivo za pivom. Već podnapiti zovu neku djevojku da sjede kod njih.Kod sebilja se grupe slikaju. Prije toga dođu pod vođstvom vodiča koji nosi štap i zastavicu na vrhu sa brojem grupe. Valjda da se ne izgube.

Arapi hodaju u nekim nanulama, bosih noga, iako je još prohladno. Turaka ima svakakavih. Jedan agresivan prosjak (čovjek bez noge, poznat mi još iz tramvaja) prosi otvoreno na glavnom trgu. Takođe tu Rom, ulični trgovac, pokušava ubijediti Slovence da kupe sunčane naočale, cijena bagatelna, samo 10 eura. Ćevabdžinice su pune.

U dvorištu Begove džamije vodič drži predavanje grupi hrvatskih turista. Priča o Gazi Husrev Begu, te o povezanosti nekog Zadranina, koji je prešao na islam i postao gradonačelnik Sarajeva, sa svojim bratom u Zadru, koji je tamo bio gradonačelnik.Ta mi je prica bila potpuno nepoznata. Govori o uzimanju abdesta na fontani u haremu, ili u abdesthani prekoputa, kada je hladno i voda se mrzne napolju.

Idem dalje prema centru. Onaj plesač koji pleše na ulici i koji se trza kao da ima napad horee, izgleda da je stalno na Ferhadiji. Sada na glavi ima kao neke leptirice od papira koje bi se trebale okretati kad se on trza. Pred Tržnicom se prodaju svježi sokovi nara. Pitam se odakle sada narovi, a eto održe se. Dok prodavač daje sok strancima, dvoje Roma iskorištavaju da od stranaca isprose koju paru. Ovi su bili izdašni , pa ono dvoje ode stretno sve gledajući u one pare na dlanu.

Pred Katedralom stoji spomenik Papi. Pokušavam biti neutralan, ne biti ni katolik ni protiv katolika, nego estetski ocijeniti ovo djelo. Svaka čast poljskom papi, ali je ova nazovi statua remek djelo ružnoće.

Šetao sam i po novom dijelu grada, i po Grbavici i po Alipašinom i po Dobrinji. Pokušao sam da uđem na stadion Grbavicu, ali me portir vrati. Na stadion Barcelone bi sigurno ušao. Gdje sam nekad stanovao, u nekadašnjoj Rave Janković, nikao je iza rata mali trgovački centar. Sada su tu skoro sve radnje zatvorene, osim nove pekare PAL, gdje se prodaju i gotova jela. Inače je posvuda niz zatvorenih radnji, grilova, malih restorana, prodavnica…..tako na Vojničkom Polju, Mojmilu, Hrasnu…..

Najveća napast su automobili, koji se voze po svim pješačkim stazama i prolazima, tako da ne znaš odakle će te podkačiti. Posebno je to u svim fazama Alipašinog, gdje auta ulaze trotoarom i prolaze pored prodavnica i ulaza u stanove. Na pješačkom prelazu nipošto ne pokušavaj preći ako nisi potpuno siguran da nikoga ne vidiš, a i tada nisi siguran, jer manijaci voze kao da su na trkama.

Bilo je tu i apsurdnih situacija. Jedan dan se vozim autom onom cestom od Hrasnog ka Švrakinom selu, kud ide trolejbus. Odjednom negdje poviše Bosmal nebodera pređoše cestu dječija kolica, natrpana nekim starim stvarima. Onda za njima prelazi neka spodoba, ne znaš ili je insan ili nešta drugo.  Kad pogledaš bolje vidiš da to četveronoške prelazi ulicu neki jadni čovjek, koji izgleda ne može ustati na noge. Prvo je gurnuo onu svoju klošarsku bijedu u kolicima, a onda on prelazi ulicu.

Izuzev par glavnih ulica, većina ulica je veoma dotrajalog, neravnog i izlijepljenog asfalta. Onaj kružni tok u Velešićima mi je nekako čudan, sve mislim da onde nema kruga, nego neka elipsa.

Neko se je takođe dobro iskehao ispred zgrade gdje sam stanovao, baš kuda se stalno prolazi trotoarom na parking.

Na Alipašinom u B fazi policija ne da da se prodaje na divlje. Ima mala pijaca pod krovom, i ko hoće da prodaje, bujrum nek zakupi tezgu. Ali jok, navikli mnogi da prodaju na ulici. Sada neki prodaju direktno iz auta, odnosno iz gepeka. Tako neka žena otvorila gepek dopola. Vidim fine jagode. Da ne bi obalila kesu, pa onim balavim prstima dirala jagode, pokušam sam da uzmem posudu jagoda. Usput zaždijem glavom od vrata gepeka.

“Uh baš mi je žao što se ubi,uh nisam otvorila dovoljno, ma od ove policije me zaboljela glava, stralno nas ganjaju”!

“A šta misliš sada kako je mojoj glavi?!” odgovorih držeći se za glavu.

Inače jagode su fine samo iz prvog reda, dole ispod u posudici ćeš naići na sitne i zelene, pune zemlje. Tako , iako se neke stvari čine jeftinijima nego napr. u Holandiji, uvijek moraš paziti da te ne pređu, moraš mirisati meso prije nego ga kupiš, a trgovci su neljubazni i ne trpe nikakve primjedbe na njihovu robu.

Posebna katastrofa je što se svugdje unutra puši. Na Ilidži uđoh da vidim novi privatni hotel, nova kafana sva zadimljena, odmah izlazim. Trgovački centri, molovi, smrde od duhana, i nikakva arhitektonska raskoš ne može pomoći da se ne otmeš zadahu primitivnog. U prodavnici na Mojmilu u prizemlju je kafana, a dim se diže na prvi sprat gdje je samoposluga i taj dim po cijeli dan guši kasirku i sve zaposlene, a i kupce koji dođu.

Ogroman problem su plastične flaše koje se ne vraćaju,  i koje prijete da poklope cijelu zemlju bosansku. Pa koja je to samo kubikaža otpada , samo dok smo mi boravili svaki dan smo pili onu flašu "Princeze" od dva litra. I moraš je baciti, niko ne reciklira. Od flaša ima da bude brdo ko Trebević.

Na Ilidži su se zarekli da potpuno unište banjski park. U centru parka između hotela Bosna i Srbija diže se betonski monstrum koji se promalja sve do sredine parka. Takođe strši betonska konstrukcija zgrade monstruma nad Željeznicom. Tužno je proći pored nekadašnjeg Ciglarevog Instituta, sad je to ruina obrasla u korov.

Istina nikli su tu neki novi Univerziteti, čak tri jedan do drugoga, i do njih neki hotel u izgradnji. Stari bazen izmedju njih , kao i ruševine Instituta su ostatci nekog nekadašnjeg svijeta, kada svi bijahu jednaki. Sjetih se samo koliko se pažnje na tom Institutu poklanjalo onima kojima je trebala rehabilitacija. Bio je to vrhunski Institut kome bi svaka zemlja pozavidjela. A sada slušamo svaki dan onu šegu od sarajevskog zdravstva. Uh, samo zdravlja!

reuw
Omijene knjige :Starac i more, Kome zvona zvone i Prohujalo sa vihorom

5 komentara

  1. Taman tako!
    Sada možeš zamisliti kako je nama koji smo još ostali normalni (koliko to prilike dozvoljavaju) svakodnevno to posmatrati.
    Neko reče: “Nije seljak onaj ko nosi opanke nego onaj što ih nikada iz glave nije izbacio”! Na žalost, oni nam kreiraju politiku, kulturu, sam izgled grada i kontrolišu sve pore života, a razumiju se u to k'o “Mara u k.k.
    Pozdrav!

  2. I svaki put kad sve ovo spoznam, primjetim, osjetim, pozelim da Calgary pobjedi Sarajevo, Kanada Bosnu, ali djaba, sva vazna mjesta u Sarajevu i svi dragi ljudi natjeraju me da o Sarajevu mislim samo kroz njih i tako se nekako i branim od svega ovoga sto ste napisali u postu… A o politicarima, vlasti, papcima…ne znam sta bih vise napisala… Boze zdravlja da vas posluzi da uzivate u holandskim tulipanima, ionako je vec i pticama na grani poznato da im nismo dragi zbog ovakvih kritika ni onaj mjesec kad ga provedemo tamo, mada bi za iste pare mogli birati ne znam koju destinaciju svijeta!

  3. Jasamizbosne: Jako si lijepo to napisala. Istina je da Sarajlije (kao da mi nismo) vole kad im se podilazi.Ma nigdje nije idealno, ali bi se tamo mnogo stvari moglo uz malo volje rijesiti. Lijep pozdrav TEBI u vrucu Kanadu.

Komentariši