Politika se svugdje petlja, pa tako i u zdravlje. Sjetim se onoga vica, kada su se žalili francuski i engleski doktor. Francuski doktor kaže: “Ne znam šta se događa u posljednje vrijeme, liječim pacijemnta od jetre, a on umre od srca!”, Englez kaže: “Kod mene isto , samo obratno, liječim pacijenta od srca, a on umre od jetre!” Kaže ruski doktor: “U nas to nemože tako, u nas od čega ga liječimo ima od toga i da umre!”
Sovjetska medicina je mnogo polagala na imunitet i opšte mjere poboljšanja organizma, predlagalo se svako jutro pranje hladnom vodom do pasa, boravak na svježem zraku, šetnje i trčanje po hladnoći, pa i kupanje u hladnoj vodi. Tako se organizam “zakalivao”, odnosno kalio kao što se kali i čelik. U socijalističkoj medicini je bilo malo mjesta za nadriljekare, za trave i bajanja, a pogotovu za molitve za izliječenje. Kada mi je sestra u Sarajevu bila teško bolesna ovdje u Holandiji sam se požalio jednoj komšinici Holanđanki, a ona je rekla da će se moliti za nju. To mi je bilo čudno, nikad nisam pomislio da molitva može pomoći teško oboljeloj osobi od maligne bolesti. Tako vjerujem i danas, odnosno uopšte ne vjerujem da molitva može pomoći.
Naravno da je i u socijalizmu važilo ono “Bolan baje gdje mu ne pristaje!” pa su teško bolesni tražili lijeka gdje god su čuli da je nekome kao pomoglo. Jovo sa Romanije, Mara iz Mostara, Sadiković iz Ljubuškog, i niz drugih su bili popularni kao travari, a tajno se odlazilo i hodzama, bulama, onima koji su saljevali stravu, liječili kad bi se neko “strunio”. A kao i uvijek iscjelitelji su inscenirali čuda i širili priče o čudesnim ozdravljenjima. Nekako pred kraj Jugoslavije već je zavladalo medicinsko praznovjerje, posebno je bila popularna bioenergija, što je dovedeno do apsurdnih situacija i opštedruštvene histerije. Na ogromnim skupovima pojedini “bioenergičari” su zgrtali pare lopatama, stižući samo da dotaknu pacijente koji su pristizali u redovima, ili da samo klepnu prstima.
Sa propašću marksizma i dijalektičo – materijalističke ideologije, preovladala je duhovnost, odnosno “ religijska medicina”, ono što je mene iznenadilo kod one komšinice u Holandiji, zemlji gdje nikad socijalizam ni dijalektički materijalizam nije vladao niti je propagiran. Hodzanski zapisi, posjete svetištima, molitve Gospi…postale su dio svakodnevnice. Još su gore pojava iscjeljitelja pod medijskom i političkom zaštitom, tipa raznih likova na televiziji koji drže medicinske seanse i daju upute, ili onih koji liječe na daljinu, dovoljno je poslati samo sliku bolesnika i 200 maraka. Društvene mreže su se neštemidice potrudile u popularizaciji pojedinih “ljekovitih” sredstava. Kao što TV serije ili kafići postaju popularni ili manje popularni, tako imamo i modu sode bikarbone, pa modu magnezijuma, pa curakotovog ulja….. čudotvornih lijekova koji liječe sve, bez izuzetka.
Od svega ne treba izuzeti ni prave doktore nadriljekare, psihopate željne slave i utjecaja, koji izmišljaju razne vakcine, tipa sarajevskog Dr Zejnilagića, ili one kubanske vakcine protiv raka pluća koju su oficijelno priznale samo neke zaostale balkanske zemlje, među njima i BiH. Poseban je šarlatan opet jedan kubanski doktor koji navodno liječi od teškog očnog oboljenja, Retinitis pigmentosa.
Problem je savremene medicine što dobro dijagnostikuje, a slabo liječi. Sve dok je tako ostaju otvorena vrata za nadriljekare i medicinske kriminalce. Uz to ide i psiha oboljelog koji će i najmanju nadu prihvatiti da sebi olakša stanje, pa makar ona bila i privremena i dovodila do razočarenja. Jer “vrijedi pokušati, ništa se neće izgubiti, može biti samo bolje!” Aktuelna politika orkestrira u velikoj mjeri raspoloženje prema medicini, podržavajući često one koji su u skladu sa narodnom masom koja održava političare na vlasti. Eklatantan primjer je posjeta Torabija Sarajevu, gdje je nastala masovna histerija neškolovanih masa, a aktuelna vlast ju je podržala odavajući javno priznanje dotičnom šarlatanu!
Mi od čega liječimo, od toga ima i da umre!
