Kako dobiti lijek, a ne otići u zatvor?

Nedavno je mnogo pažnje izazvao događaj na pedijatrijskoj klinici u Sarajevu, kada je ogorčeni otac, koji nije mogao dobiti lijek za oboljelu ćerku, niti dozvolu za njeno liječenje u Turskoj, potegao pištolj pod grlo odgovornog doktora.
Ovo je bio vrhunac, odnosno paradigma, haotičnog stanja u zdravstvu, koje nije karakteristično samo za BiH, nego se pojavljuje i u najrazvijenijim zemljama, mada na višem nivou i u znatno manjoj mjeri.
Uzrok je disprepanca između sve veće potrebe za liječenjem i sve većih troškova, te nemogućnosti društva da sve te troškove zadovolji. Farmaceutska industrija je tome prilično kumovala sve većom cijenom novih lijekova, ali i osiguravajuća društva u cilju sve većeg bogaćenja zadržavanjem novaca za liječenje. Sve starija populacija postala je ogroman teret za socijalne i zdravstvene fondove.
Pojavom sve novijih i skupljih lijekova izkomplikovala se često i procedura njihove nabavke. Umjesto jednostavnog obraćanja apoteci, često je potrebno dugotrajno čekanje i dobijanje nekih posebnih odobrenja za neke vrste lijekova. Sa nedostatkom lijekova se bore i najbogatije zemlje, jer je proizvodnja lijekova izmještena u Indiju, Poljsku i druge zemlje, gdje zapadne zemlje često nemaju više uticaja ako nešto zapne u proizvodnji.
Bolestan čovjek u strahu za sebe i svoje najbliže, ne može razumjeti da mora sačekati čak i u ambulanti hitne pomoći, niti može razumjeti da neophodan lijek ne može dobiti istoga časa. Doktori sami, ma koliko bili vrijedni i požrtvovani, ne mogu iskočiti iz svoje kože, ako su sputani raznim administrativnim ograničenjima, mjerama štednje, nedostatkom kadrova, prostora, sredstava za rad, lijekova…. te ne mogu ispuniti zahtjeve u smislu efikasne službe.
S druge strane manjina doktora i zdravstvenog osoblja koristi svoj položaj za koruptivne radnje, primanje poklona u vidu novca i drugoga, za što ih često podstiče i uobičajena praksa kod pacijenata i rasprostranjeno mišljenje da nećeš dobiti odgovarajuću uslugu ako ne potplatiš. Ti isti koji daju koverte, iako im niko nije ništa tražio, kritikuju poslije doktore da su lopovi. Strašno je čitati komentare na društvenim mrežama i povodom ovog slučaja, gdje se dotičnom doktoru želi sve najgore što može biti.
Zdravstvo je danas postalo veoma skupo i za liječenje su potrebne velike pare. Međutim svijest naših ljudi je još uvijek takva da će sav novac prvo potrošiti na auta, vikendice, kružna putovanja….a za slučaj bolesti društvo je to koje treba da obezbjedi zdravstvo u jednoj siromašnoj zemlji, na nivou bogate Švajcarske.
Na društvenim mrežama su česte akcije prikupljanja novca za liječenje po bijelom svijetu,često bolesnika sa jednostavnim dijagnozama koji se sasvim uspješno mogu liječiti u BiH. Česte su i akcije za upućivanje bolesnika sa jasno infaustnom ( neizlječivom) dijagnozom. Mali je broj bolesnika sa takvom dijagnozom da im se ne može pružiti adekvatna pomoć u BiH ili najbližoj okolini, i za takve doktori najčešće i sami izjave da je potrebno pacijenta premjestiti tamo gdje mu se najbolje može pomoć. Većinom se ne radi o neznanju domaćih stručnjaka, nego o nedostatku potrebne opreme, ili o njenom nekvalitetnom održavanju.
Ljekarska udruženja malo rade protiv korupcije i nadriljekarstva u sopstvenim redovima. Mnogi specijalisti promovišu sumnjive i u razvijenim zemljama od ljekarskih i farmaceutskih komora nepriznate metode liječenja, bogateći se tako nesrazmjerno u odnosu na siromašnu sredinu u kojoj rade. Svojim očima sam vidio kako pred apotekom na tezgi djelatnici apoteke kobajagi nekim potenciometrom preko kože mjere minerale u krvi , ne vadeći krv uopšte, te odmah propisujući razne minerale i vitamine.
Televizija je prepunjena reklamama raznih biljnih kapi i tableta koje kao rukom odnose reumu, proširene vene, bolove u grlu,povećanu prostatu, oboljelo srce….obmanjujući tako ljude i oduzimajući im dragocjeno vrijeme da se jave na vrijeme doktoru. Kod nas je rijedak slučaj da pacijent od doktora izađe bez recepta, a poznato je da najveći broj pacijenata dolazi doktoru opšte prakse ne zato što je bolestan, nego iz straha od bolesti. Takvima treba ozbiljan pregled i razgovor koji će ga smiriti, a ne recept koji će samo potvrditi njegovu sumnju da je bolestan.