Ovaj post sam napisao u oktobru 2018, prije godinu i po. Ne sjecam se da sam objavio na blogu. Sad je ovaj tekst aktualiziran sveopcom paralizom zbog pandemije corona virusom.
Moja je mama znala reći kada neko previše troši, posebno ako je to preko njegovih mogućnosti, “U suru Mumine”! Prevedeno, protegni se koliko ti je krevet dug. Prilagodi se svojim mogućnostima.
U nedostatku pravog smisla života i unutrašnjeg mira i životne ideologije koja bi zadovoljavala ljude, a da ne moraju stalno tražiti bjekstvo od svakodnevne jednoličnosti, pored alkohola i droge sve je pretjeranija potreba za putovanjem i stalnom promjenom mjesta boravka.
Ništa ne valja kad je pretjerano, pa tako i pretjerano putovati. Došlo je dotle da pojedinci iz bogatijih zemalja godišnje naprave avionom desetine hiljada kilometara, često bez ikakve posebne potrebe. Za vikend se putuje iz neke sjeverne evropske zemlje na dva dana u Španiju, ili u Englesku samo na utakmicu engleske lige.
Mnogo ljudi imaju nekoliko kuća u različitim dijelovima Evrope i mijenjaju svoje stanište svaki mjesec ili dva. Navika putovanja postaje ovisnost, koja sve manje zadovoljava, pa je potrebno izmišljati sve egzotičnije destinacije, i ići što češće. Pri tome objava putovanja na društvenim mrežama postaje takođe opsesija , jer putovanje nije ništa ako nije izazvalo ljubomoru kod drugih.
Navika bespotrebnog putovanja u što većim avionima, i što dalje ima pogubne posljedice po klimu na zemlji. U atmosferu se upumpavaju ogromne količine ugljen dioksida, te se oko zemlje stvara gasni omotač koji ne dozvoljava hlađenje zemlje (efekat staklene baste). Prekomjerno zagrijavanje zemlje dovodi do topljenja leda i zagrijavanja mora, te do poplava i suša, orkanskih vjetrova. Posebno je opasno povećavanje nivoa mora, što već danas prijeti potapanju nekih ostrvskih zemalja (Maldivi).
Poslovica kaže : “Zasviraj, i za pojas zadjeni(frulu)”! Teško je slušati i najboljeg svirača ako to previše traje. Lijepo je putovati i promijeniti sredinu, ali ako to postane svrha samoj sebi, i ako ljudi nemaju drugog sadrzaja ni zadovoljstine u mjestu gdje bi trebali stalno živjeti, onda nastaje problem.Drustveni zivot je na nuli i ljudi nemaju sadrzaja koji bi ih privlacili da se druze. Sve je izgustirano. Zato bjeze trazeci satisfakciju negdje drugdje. Međutim od stalnih putovanja takodje vise nema radosti ni zadovoljstva, sve je vec vidjeno, ali se ne prestaje
